| Tko hoda? |
Vijest duga 8 tisuća kilometara je 65-ogodišnji Kemal Mujičić. Didač nije nepoznata faca. Poznati je novinar, publicist, pisac, humorist, antologičar i televizijski scenarist. Napisao je više od tisuću TV scenarija za zabavne, humoristične i dokumentarne emisije.
Intervju
|
|
|
|
|
DVIJE PUTNE
Ostao sam dužan objašnjenja za mnoge slike. Dok ovih dana brinem o staroj majci i usput liječim bolesnu nogu, iskoristit ću prigodu i prisjetiti se pojedinih priča s ovog dugog hodanja. Evo prve dvije.
ZAMKA ZA AUTOMOBILE
Na putu Ludbreg – Prelog, valjalo je 10. lipnja, negdje oko deset sati preći most na Dravi.
Baš lijep most, pomislih, dok sam gazio po njemu.
Ali, kad sam malo pažljivije pogledao, vidio sam da je most oštećen i da je prijetnja vozačima koji, u pravilu, mostom prelaze velikom brzinom.
Ni ne sluteći da ih na mostu čeka ovakva opasnost.
VOŽNJA KOČIJOM
Baš tamo u Vulariji, 33. dan putovanja, kad sam iz Preloga išao u Čakovec, susreo sam pravu kočiju koju vuku dva konja, vranac i zelenko. Za volanom (uzdama) sjedio je simpatičan sredovječan čovjek, a uz njega mlada dama. Rijetka slika, pomislih i fotografirah ih.
Poslije, dva sata, otprilike, dok sam grabio prema Ivanovcu, kraj Čakovca, čujem konjski topot iza sebe. Opet ista kočija, isti vozač i ista dama. Blago njima, pomislih, baš bih se i ja volio malkice provozati s njih dvoje.
Kočija prođe pokraj mene i stade.
- Izvolite, provozajte se malo s nama, reče mi sredovječan muškarac.
Nije me trebao dugo nagovarati. Ukrcah se otraga i kočija krenu. I, tako, dok konji jednolično kaskaju, upoznah se s vlasnikom kočije, Zdravkom Simonom.
- Malo rastrčavam konje, reče mi.
Upoznao me i sa svojom susjedom Anom Makšak.
Simon se i inače bavi konjima i kočijama. Živi u Varaždinu, a dio konja mu je u Totovcu. Iznajmljuje kočije za razne svečanosti, osobito vjenčanja.
Pitam ga ima li posla, a on kaže da srećom ima, jer još postoje romantični ljudi koji priželjkuju vjenčanje u kočijama. Osobito u Slavoniji, a sa svojim kočijama često zna doći i u Zagreb.
Provozasmo se tako prometnom cestom, a onda on jednom sporednom cestom skrenu za Totovac, a ja sa žaljenjem siđoh i nastavih put prema Čakovcu.
Taj se susret zbio 33 dan putovanja, 11. lipnja oko 13 sati, a ja još čujem topot konjskih kopita po asfaltu.
|
- 07:59 -
Komentari (1) -
Isprintaj -
#
|
|
Copyright © Blog.hr, od 2004.
|
|
|
