Tko hoda? |
Vijest duga 8 tisuća kilometara je 65-ogodišnji Kemal Mujičić. Didač nije nepoznata faca. Poznati je novinar, publicist, pisac, humorist, antologičar i televizijski scenarist. Napisao je više od tisuću TV scenarija za zabavne, humoristične i dokumentarne emisije.
Intervju
|
|
|
|
VIKENDICA I FORMULA 1
Neće ići, moj Dario. Tek što sam prošao šest kilometara, pritusnulo me sa svih strana. Gore sunce, dolje peta, u sredini ništa. Umoran sam.
A dan je počeo vrlo zanimljivo. Probudio sam se vrlo rano, okružen prirodom sa svih strana. Nisam ni znao da te prirode ima posvuda.
Krenuo sam u pravcu prema Pribislavcu, ali vrlo teška koraka. Kao da sam pretovaren magarac, a ne pretovaren čovjek. S tim da je magarcu lakše jer on hoda na sve četiri, i pritom se dobro snalazi, a ja hodam na dvije i pritom se loše snalazim.
Mislio sam da me muči glad, a kad ja mislim – obično sam u pravu. Ljubazna prodavačica složila mi je dva super sendviča, koja sam u slast pojeo, zalivši ih litrom hladnog mlijeka.
I dok sam ja preživao u parku pokraj puta, mobitel zasvira Za Elizu. Javlja se Grga – Ljudevit Grgurić – i Čikara. Traje njihova emisija Vikendica, pa se zanimaju kako sam ja u svoj cestovnoj vikendici i koliko sam napredovao od zadnjeg susreta u Toplicama.
- Dobro je, kažem, žuljeva, hvala bogu, sve više..
- Neću reći: baš lijepo, dobaci Grga iz Toplica.
Uglavnom je Grga na vrlo lijep način govorio o Blogu i Blogovcima, pritom pažljivo stavljajući naglasak na ljupke Blogerice, od Annie de Meni do Megi, Mamice, Mirisnice, Ife, Ptice, Rajske djeve, Bridge (evo me uskoro u Križevcima, postavljaj šator i stavi janje na ražanj), svih naših Amerikanki, Kupusice, Napolitankice...
Grga je baš kao pravi bloger promovirao cijeli Blog, a naravno i mene kao Blogomobila. Štoviše, pozvao je čak i sponzore, samoinicijativno, valjda kad me je vidio onakvog u Toplicama.
U ugodnom čavrljanju brzo je preteklo predviđeno vrijeme. Grga mi je obećao da će svakoga petka zvati, gdje god se nalazio, i informirati se kako napreduje projekt osam tisuća kilometara sa osam tisuća žuljeva.
Sad sjedim u Formuli 1, na samom ulazu u Priblislavec. To je ugodan lokal s klimom i, naravno Udo Uvrnuti, s vrlo ljupkom šankericom. Gosti sjede vani, u hladu suncobrana, Emina u hladu jasmina, a ja sjedim do vrata, polako pišem, pijem mineralnu vodu i kavu, tjeram dosadnu muhu s kompjutora i povremeno bacim umorni pogled na svježu i lijepu šankericu.
I nećeš vjerovati, moj Udoslave: odmah se osjećam...
|
- 12:58 -
Komentari (1) -
Isprintaj -
#
|
|
Copyright © Blog.hr, od 2004.
|
|
|