Petrebišća 2013 - Radionica suhozida
Uvažene kolege i blogoprike odoh predavati o ljudskim tragovima na istočnim padinama Učke i naučiti kako se podižu suhozidi s udrugom Dragodid. Tjedan dana divljine, jedva čekam.
Uvažene kolege i blogoprike odoh predavati o ljudskim tragovima na istočnim padinama Učke i naučiti kako se podižu suhozidi s udrugom Dragodid. Tjedan dana divljine, jedva čekam.
Služba za zaštitu pokretne baštine
Otkad sam se vratio iz terena na Brseču uopće ne moram brinuti za sigurnost nalaza. U dobrim su šapama.
Čini se da je taj prostor od 3x3 koji sam istražio prava mala vremanska kapsula, s materijalom koji ide od prapovijesti, antike, srednjeg vijeka i renesanse. Projuhala su stoljeća u tim slojevima.
Nepodnošljivo otrežnjavajući gubitak
Esaminando attentamente i casi di impossibilitŕ a ritrovare oggetti smarriti, si č costretti ad ammettere che non puň esservi altra causa che un'intenzione inconscia.Pažljivo analizirajući slučajeve nemogućnosti pronalaska izgubljenih stvari, mora se priznati kako ne može biti drugog uzroka nego nesvjesna namjera.
Sigmund Freud
Trenutak spoznaje: budim se u sobi, tapkam po komodinu pored kreveta u potrazi za prepoznatljivim oblicima mamurnog svetog trojstva: novčanik (fiuu), mobitel (aleluja), naočale (???)
Joker pitanje: ključevi (check).
Joker pitanje: ključevi (check).
Od svoje sedamnaeste godine nosim naočale što bi značilo kako je nekoć svijet bio jasno kristalan i bez isfokusiranih kontura.
Naime, opet sam izgubio, jer ih ne podnosim. A kad se napijem onda je svijet jedno veliko igralište, a naočale samo smetaju.
Tako bi ih lansirao u svemir zajedno s hdz-om. Pa nek se izvanzemaljci zajebavaju s njima.
Najradije bi iz dvocijevke pucao u njih na zapovijed butleru ("pull!") kao što engleski aristokrati pucaju na one pjate.
Priznajem da su to moji vlažni snovi. A moje noćne more izgledaju tako da me biježim od đžinovskih naočala poput Indiane Jones sa predimenzijoniranom kuglom iz ukletog hrama.
Ponekad zamišljam onako sav uzbuđen s jezikom na zubima i s krvlju u očima kako bi s guštom lupao macolom po okvirima i staklima i u tom trenutku se manijakalno smijao s gromovima u pozadini. Ili kao u mafijaškim obračunima.
Nešto u ovom stilu.
Getaldus ne podnosim na organskoj razini. Te žene s tim kutama misle da su bogomdane. Iskeširam pare od kojih mi se vrti u glavi, a one ti se obraćaju ko da si nekakav ložać u potpalublju. Da nisu ljudski životi u pitanu molio bi Allaha da postanu metom islamističkih terorista i da sve pretvore u predivan stakleni prah.
Zaslužuju fetvu definitivno.
Šahini je faca i pol. To je čovjek koji te tretira ko da si ključni poslovni partner i ko da dogovarate provođenje ruskog plinovoda kroz Hrvatsku. Jednom se ustao iz kafića da potrči kako bi me pozdravio. Svaki put mi besplatno popravi stakla od sunčanih naočala s dioptrijom i još mi ih onako šankerovski ispolira krpicom. Skup je ko led u pustinji, ali mu skidam kapu radi ljubaznosti. Čovjek zna da živi od nas nesretnika.
Da ne pričam o posebnom odnosu kojeg imam sa optičarkom iz prvomajske ulice.
- Opet si ih izgubio?
- Da... [po čemu ste to zaključili? - ironično mi prostruji mozgom makar se držim pokunjeno gledajući u maglovite tenisice]
-----------------------------------------------
- Evo M nadam se da ti se sviđaju i da si zadovoljan.
- Aha, baš su mi ove nekako najbolje [moš misliti]
- Onda se vidimo sljedeći put?
-Nadam se što kasnije - uz kiseli osmijeh.
- I ja, radi tebe.
---------------------------------------------------------
- Idete i vii na maškare?
- Daaa, s grupom iz Trsata
- Ajme nadam se da ih neću izgubiti
- I ja se nadam da ih nećeš izgubiti [neuvjerljivo]
----------------------------------------------------------------
Da ne ispada da pljujem u pjat iz kojeg jedem, Optička radnja Damir je najeftinija koju znam. Imaju uvijek neki popust i još k tome kad je obiljetnica osnivanja idu na 30% s time da nisu nešto pretjerano skupi. Jednom sam ih našao za 500 kuna što je triput jeftinije od svih onih razbojnika na Korzu.
Ponekad čak imam lažni osjećaj da sam na dobitku.
Odlična stvar je što sa -075 i - 0.50 dioptrije (da, da znam da nije to ništa, svi to kažu) pičim prema nuli i optičarka kaže da ću za manje od 15 godina opet vidijeti oštro!
Mora da sam jedina osoba koja se raduje starenju u zamijenu za kristalni pogled i da ne izgledam ko Harry Potter. Pretpostavljam da zvuči pomalo narcizoidno to što ću izjaviti da mi se sviđa zeleno smeđa boja mojih očiju koje bi opet volio vidjeti u ogledalu bez i po' muke.
Toga dana ću naočale baciti u stilu laureata na američkim fakultetima.
Ah, moja Ahilova peta. Dobro za mene da ne živim u Slavoniji aš onu kupovnu šljivu ne pijem. Čika Dušane, ovaj sam par izgubio radi tvoje brlje. Odo pisati članak da isperem grižnju savjest, glupe naočale, platit ćete vi meni kad-tad!
Znakovi dobrog puta
Iako sam većinu vremena racionalan i razuman, postoje trenuci u danu, najčešće prije i poslije sna, kada je granica između jave i sna jedva primjetna i kada sam najranjiviji. Tada me hvata engzistencijalistički kaos u kojem stavljam pod pitanjem ama baš svaku važnu odluku u životu:
da li sam postupio ispravno kad sam išao studirati ono što volim iako nemam veze za zapošljavanje,a u ovoj državi postoji moratorij o zabrani zapošljavanja dodatnih ljudi u mojoj struci (naravno, onih bez veze). Osim toga kultura je zajedno sa zdravstvom zadnja rupa u sviralu te proračun za nju iznosi tričavih 0,6 % od sveukupnog državnog proračuna.
Javni natječaj od prošle godine predviđen za arheologiju ove godine je donesen prekasno (procdura radi smijene pomoćnika ministrice) i to smanjen za 40%. Od predviđenih 14 miliona kuna siv su se morali zadovoljiti sa malo više od 7 (udruge, instituti, zavodi) što je strašno kratkovidno makar imali prazne kase. Ako se toliko kunemo u turizam i znanost, onda nema drugog nego konstantno ulaganje i povećanje istoga, a ne obrnuto. Dugoročno će nam se to vratiti, pogotovo jer treba izaći iz tih okvira da živimo od zarade jednog ljeta. Isto tako treba napraviti ravnopravni odnos između pomorskih i kontinentalnih regija, a kultura je odličan katalizator. Pogotovo jer smo bogati arheološkim ostacima mnogo više nego što to može zamisliti prosječni hrvatski građanin.
I tako mi ne preostaje ništa osim financiranja vlastite znanstvene aktivnosti sa sredstvima koji su mi na raspolaganju. Ono što zaradim nikako nije dovoljno te su roditelji najveći izvor mojih resursa, kako materijalnih tako i psihičkih na što im sam, malo je reći, zahvalan. Nadam se samo da se ne guram u vrstu evolucijske slijepe ulice u kojoj ću se specijalizirati za nešto što u ovo doba nema nikakve vrijednosti.
Učim o svojem podneblju, volim svoj kraj i smatram Kvarner jedinstvenom regijom koju drugi tek imaju otkriti. Slobodno možemo konkurirati sa lijepotama Dalmacije i Istre s time da su tu i naša zelena pluća, Gorski Kotar, koji je isto tako zapostavljen. Ukratko, odlučio sam ostati ovdje jer je promijena države nikakva promijena, moje filozofsko tkivo ionako ne podnosi zamijenu jednog režima za drugim. Zato se nadam izdvojiti sebi jedno malo mjesto gdje me režimi svojim rukama neće moći dostići.
Da sam na dobrom putu su osobe koje mi se javljaju na mail adresu ovog bloga. Ne želim ih imenovati jer se bojim da bi nekoga izostavio, ali oni znaju da mislim na njih. Ljudi koji mi se javljaju da mi kažu kako su pronašli nešto zanimljivo na terenu što bi valjalo dokumetirati (kazivači) i istražiti.
Da sam na dobrom putu su osobe koje mi se javljaju jer osjete potrebu da podijele nešto što sam svojim tekstom izazvao u njima, što mi je najdraže čuti. Pozitivno utijecati na osobe oko sebe je dovoljna nagrada sama za sebe. I tako se stvara mreža ljudi dobre volje i ujedno uvidim da sam na dobrom putu u vezi toga čime se bavim. Još ću tisuće puta sumnjati u sebe, ali samo se sjetim njih ili dobijem njihov poziv i odmah imam mirno more.
Ovim putem zahvaljujem se svima vama, dobronamjernim dušama, na blogu i izvan. Bilo bi mnogo teže bez vas. Vi ste moji znakovi.