Da vam malo vadim mast kad već moram od sljedećeg tjedna biti na kontinentu, daleko od ovog plavetnila.
Nije mi bilo većeg gušta nego onako sav prljav od zemlje nakon posla skočiti u more.
Neopisiv osjećaj slobode nakon toga, a onda odlazak doma kao da sam bio na ljetovanju, a ne na terenu.
Nekoliko puta mi je palo samo na pamet da skočim u radnom odjelu i gojzericama unutra dok turisti vade fotoaparate s namjerom da pokažu domaćeg hrvata kako predano uskače u more s gradilišta.
Moram ipak priznati da mi rad ne smeta, zapravo sam sretniji što više radim. Samo da mogu zaspati umoran i bez snova.
Jozo se već pakira za teren na kontinentu.
ps. ako neka dobra duša koja zna mađarski da mi pomogne prevesti smisao ovog nemogućeg jezika kraj kojeg i google translator ne zna šta bi
Az évfordulóval történő felmondása elfogadott lett.
Elnézést, az előző e-mailt vegye tárgytalannak. A technika ördöge megjelent.
Levelét továbbítom a károsztályon lévő kollégáknak.
Povodom ulaska u EU ovogodišnja je Fiumanka popraćena sa mnogo više sadržaja nego prošle godine. Predstavljale su desetak europskih zemalja na štandovima, kompanije i Sveučilište u Rijeci.
Bilo je pomalo smiješno gledati štand sa masu talijana kako se hihoće uz aparat za kavu i talijanska vina. Ako idete ujutro po talijanskim gradovima vidjet ćete vojsku penzića poput loptice u fliperu kako gongula od bara do bara i naručuju "taglio" ili "ombra" de vin (ako ste u Venetu). Odmah blizu su bili veseli slovaci koji me svaki puta oduševe sa spontanošću njihovoga folklora. Odmah do njih je bila srdačna ali manje živahna finkinja koja je predstavljala dosege Finske u obrazovnom polju i inovaciji. Da ti pamet stane...
Nažalost Markov Spirit of Geronimo je u vlastitoj grupi došao tek četvrti, ali su pobrali nagradu i pjenušac greškom nepažljivih sudija.
Shining je došao prvi jer se najbolje snašao po bonaci. Spirit je na samom startu završio 200 metara iza od početne linije tako da je rekuperivanje oduzelo najviše snage naših vrlih regataša.
Pošto je to pitanje časti, nostromo Gianfranco i Markov tata, odnio je nagradu onima koji su je zaista i zaslužili.
Noć se nastavila uz cover band Rolling Stonesa i TBF na kojem sam cupkao uz ruječi "uvik kontra uvik kontra".
Primjetio sam da, zanesen cugom, imam običaj skupljati žene u plesu ko kokice i zatvarati ih u nekakav imaginarni tor. Što je jako smiješno Ani i Toniju.
Ovo nisu moje slike, već je sestra išla pofotkati i to je razlog zašto je tekst nevezan uz fotografije.
Tjedan je prošao dok si pukno prste. Sljedeći se vikend vidimo u Daruvaru gdje mi počinje jedan kratki teren. Čujem da je tamo jaka češka manjina, jedva čekam da pronjuškam tamošnje prilike.
Gladan sam puta!
Meanwhile: s ovakvim vrućinama je najbolje okinut jednu siestu.
Jasno je i strašilima u polju koliko sam zaluđen jednim primorskim mjestašcem na hridi, ponad mora.
Dešava se to da je nekoć samo ideja bez uporišta postala stvarnost. Radim u tom smjeru da sve više vremena provodim ili bar želim provoditi na ovom mjestu, tu želim jednog dana da mi bude dom. Svugdje, pa i u Rijeci osjećam nemir, osim ovdje, u rodnom mjestu moje none.
Tako se dogodilo da me Ranko preporučio konzervatorici, a ona me preporučila investitoru na obnovi zvonika u Brseču. Treba istražiti jednu prostoriju ispod hodne površine, godinama zatvorenoj. Još uvijek se današnji 40 - godišnjaci sjećaju kako se u njoj igrali. Dokaz tome je omot od bombona koji sam našao na metar dubine u pretumbanom sloju.
Napisao sam troškovnik, prijedlog o autorskom i evo me sad, kopam upravo tamo gdje želim.
Kuća Ljube de Karina. Svaki put kad bacim oko, vidim da je nešto nadodao i uljepšao.
Brsečko polje. Brsečani su "najgoru" zemlju, odnosno kamen koristili kako bi tamo sagradili svoje kuće. Poput smokve koja može rasti u suhozidu, da ne uzima drugim vrstama plodnu zemlju. Brsečani su poput smokve. Vrijedni, radišni i šparni. Malo je tužno vidjet da je grad tako zapostavljen i da svake godine ima sve manje stanovnika. Nadam se da će se s nekoliko lijepih ideja taj trend preokrenuti.
Sveta Magdalena, odnosno Mandalena, kako ju ovdje zovu.
Tramuntana. Tajanstvena strana Cresa. Sjećate se Začuđenih svatova? Lučica je zapravo Brseč jer je Eugen Kumičić rodom odavde, gdje se može posjetiti njegova rodna kuća.
Sisol (pogodite po čemu je dobio ime). Malo ispod vrha se nalazi liburnijska gradina za čije istraživanje skupljam novac. Već vidim naslov ako bude bila izložba sa nalazima jednog dana: Brseč prije Brseča. Ha!
Martina.
Zvonik pod skelama. Renesansa, sav je širok i zdepast, 25 m visine. Čini se da je to obrambena kula koja je pretvorena naknadno u zvonik. Tražimo znakove puškarnica.
Freske ili zidni oslici ako želite, koje je napravio majstor Albert iz Kostance. Branko Fučić je zadužen za otkrivenje.
Ciklus je djelomično sačuvan jer je jednobrodna crkva proširena u tlocrtu obliku križa.
Kako je lijepo to netko rekao, ovo je seoska gotika.
Sveti Juraj, koji je titular župe. Od Trsata sve do Brseča, sveti Juraj ima svoje crkve na području Liburnije. Ikonološki je uvijek prikazan kako ubija zmaja.
Relikvije Sv. Aurelija koje je papa poslao Brseču u 17.stoljeću.
Pala na kojoj se vidi da je Brseč bio opasan zidinama i imao dva tornja.
Buža u kojoj je moj teren. Malo je klaustrofobično, ali sam jako sretan što imam prvo vođenje terena u Hrvatskoj. Dodijeljen mi je jedan radnik da mi pomogne u procesu iskopavanja.
Kad smo ovo počeli otkopavati, hvatala nas je jeza kad smo pomisli da bi se moglo raditi o bombi. Zapravo je to uteg od ure.
Još jedan, ali manji.
Keramička lula. Vjerojatno je iz Chioggie, gdje je bila poznata fabrika koja ih je izrađivala. Njezine proizvode nalazimo na cijelom Jadranu. Jasno vam je da vas na ovaj način želim zbližiti s arheologijom, pobiti neke naporne klišeje (nafta, zlato, bosanske piramide) i zanimati vas za proučavanje materijalne kulture koju su nam ostavili naši stari na čuvanje.
Kada Darko ode miješati žbuku, onda si ja uzmem nešto malo vremena u potrazi za detaljima.
Rt Lonjica u čijoj se sredini nalazi jedan od podzidanih terasa moje none. U daljini se razabire Osoršćica.
Rodna kuća Eugena Kumičića koje je danas sjedište lokalne zbirke.
Ha! Uhvatio sam Darka na prevaru. Mislio je da ga zovem kako bi mi predao nekakav alat, a kad ono škljoc!
Zbližio sam se sa Brsečanima jer sam zaboravio ključ u autu i zatvorio vrata. Nakon tog nemilog događaja otišao sam razmišljati uz pivu kako dalje. Mladići su sjedili kod pjace i čakulali nešto svoje kad sam ih zamolio da li imaju iskustva u provaljivanju.
Jure se zaletio po metalnu žicu i pajser pa smo navijali da uspije pokrenuti ručku u vratima. S vremenom su se stanovnici zainteresirali za to što im se događa u mjestu pa su sve generacije, od nonića do unuka dolazili navijat da nam uspije otvoriti vrata.
Od tog dana, svatko od mještana mi želi pokazati neke starine koje brižno čuvaju u kući.
Mada sam imao dojam da su na prvu loptu nepovjerljivi, taj se led ovom zgodom o ključevima rastopio. Sad me svi pozdravljaju dok sam prije bio gringo.
Zanimljivo je slušati njihov dijalekt. Odmah mi je u uhu stršilo kako besede glagol "gledati" - ća me gjedaš? Onda se pravim da ne gledam niš i da ništa ne želim reći, a zapravo su mi tako mili s tim gjedanjem :)
Čudno li je vidjeti Vojak (vrh Učke) sa ove bande kad si cijelu život navajen vidjeti ju iz Rijeke. Ovog tjedna me očekuju još tri radna dana, ovisno o "težini" onoga što ćemo još naći. Ne mogu opisati sreću koju osjećam dok radim tamo.
Koliko se toga događa ovog ljeta u ovom gradu. Tko bi to htio sve popratiti trebao bi se razmnožavati diobom ili se dati klonirati.
Što reče Elvis:
How I wish that there were more
Than the twenty-four hours in the day
Tako sam prošlog petka bio na festivalu Ritam s mora na odličnoj lokaciji, na zadnjoj plaži, prije lućice kod Viktora Lenca, na Pećinama. Čaše su bile plastične i kupnja cuga sa njima je bila uračunata sa plus deset kuna. Tko je htio natrag novce vratio bi čašu. Vjerujem da je to uvelike pomoglo da mjesto nakon kuršlusa bude manje prljavo.
Ladu Furlan Zaborac sam toliko puta slikao da sam uvjeren da prijatelj koji je tamo bio press ima njen timelaps na basu.
Ovdje se više ničega ne sjećam osim duge šetnje povratka gdje sam štucao toliko da sam stvarao jeku po Kamovoj.
Dan pokle. Rijeka je jedan od malobrojnih grada gdje teretni vlakovi prolaze po centru. To ne može ne bit nego genijalan potez u turističke svrhe jer je to prvo što pogodi sve moje prijatelje neriječane kada vide vlak po rivi.
Ah Kraljica Mora, tu i tamo se pomagne odavde do Adamićevog gata. Tko god da drži ovaj jedrenjak, kadeti iz mornarice ili Jadrolinija, trebali bi se ugledati kako lijepo talijani plove po svijetu svojim Amerigom Vespuccijem. Nema mi tužnijeg kada netko tko posjeduje nešto vrijedno nema blage veze što bi s tim.
Na Molu Longu (hr.Dugi Gat) je pak bio sajam sa raznim umjetnicama koji su tamo predstavljali vlastite radove.
Prijateljica.
Morski Taxi...
...i slijepi putnik.
Mama dela, a tata i kćer bodre.
Lukobran je spašavao od sunjare.
Evo nam i Alena Liverića iz HNK u šetnji i razgledavanju.
Simboli s vučedolskog kalendara koje je interpretirao Durman.
Nisam ne mogao ne slikati ove babe. Zadnji put sam ovakvu vidio u Lubenicama.
Ako želite riječku dizalicu u dnevnom boravku...
A ja? Moj tjedan je za promjenu radni i to u zvoniku.
Uz ciklus freski majstora Albrehta iz Kostance. U maniri Branka Fučića i njegovih lutanja po istarskim gradićima. Da bar potraje. Obožavam zaspati razbijen od posla, tada imam mir, koliko je to moguće :)
Lijepo vrijeme donosi sa sobom pregršt događaja u Rijeci. Ima toliko stvari koje se dešavaju u gradu da to čovjek jednostavno ne stigne popratiti. Trebalo bi imati dar bilokacije. Na Korzu su bili dani tehničke kulture. Tako smo mogli vidjeti zaljubljenike u autiće na daljinsko upravljanje.
Radio amatere.
Moram priznati da me golica ideja gdje se vidim kako ltim iznad Tribaljskog jezera.
Obnova old-timera.
U ovome se vidim kako jurim gradom, a kazetar vrišti Sabotage.
Ovo sam slikao radi majice s Rubikovim kockama.
Štand Glerije Principij i fotokluba Rijeka.
Odmah me nagovorio da dolazim na predavanja o fotografidanju. Inače bi pucao.
S ovim gospdinom iz Mošćeničke Drage sam bio oduševljen. Koliko utrošenih sati.
Dogovorio sam se krajem godine da ću doći pofotkati njegovu maketu "Pod Učkom". Nekoliko kilometara tračnica, a toliko detalja.
Čak su i ovi nonići šta špotaju i zjape pred cijelim danom na trgu.
Iz ove perspektive su ljudi dijelovali poput divova. A onda navečer na Ritam s mora koju ću pamtiti po tome što mi je jedan dečko dao skupi fotoaparat s kojeg se nisam skidao nekoliko sati. Bambi Molestersi su bili odlični. Lada Furlan Zaborac je bilatoliko fotogenična da sam uglavnom nju nastojao uhvatiti.
Od kuda krenuti da se opiše savršen dan na savršenom mjestu sa savršenim događajem? Kovačnica gdje će vam kovač izraditi potkovu s vašim imenom. Bilo je štandova odasvud ali su prednjačili oni iz Koprivnice zahvaljujući već uhodanom Renesansnom festivalu.
Lonci, padele i bukalete. Ovaj najveći lonac košta 80 kn što je sasvim pristojna cijena. Ja sam u Makedoniji vidio slične koje bule po 20 kn po komadu. Znači, omjer je taman.
Tunike za djecu. Majice su svih veličina kako za djecu tako za odrasle.
Nakit i igračke. Festival je mješavina srednjevjekovnog života i fantasya tako da možete vidjeti mitološka bića poput vilenjaka.( Fora su te našiljene uši, možeš ih iskoristiti za Star Trek konvenciju kao i za ovakve događaje:)
Mačevi, luk i strijele su išli ko halva.
Kao što vidimo po priloženom. Ovo je definitivno festival za djecu.
Satir Vlado.
Lav sv. Marka u novom ruhu.
Goran Gračanin, organizator i ideator, sa kojim sam se našao jer je mitsko-povijesna staza Trebišće-Perun ko stvorena za ovakav događaj. Čim sam u programu će biti uprizorenje drevnih slavenskih obreda znao sam da sam na dobrom putu. Sa Goranom sam se vidio na 5 minuta jer su ga trebali na sto strana.
Riječ o organizatorima...
Projekt festivala započeo je Goran Gračanin, udruga NEOS, u suradnji sa udrugom 3. zmaj iz Rijeke koja se bavi znanstvenom fantastikom. 2013. godine pridružuje nam se prva riječka udruga za oživljenu povijest Ordo Sancti Viti, ili kako ih mi od milja zovemo, vitezovi.
Osim organizatora u programu sudjeluje mnogo samostalnih umjetnika, obrta, udruga iz cijele Hrvatske, osnovne škole iz Rijeke i Akademija primjenjenih umjetnosti u Rijeci.
Pričaonica priča.
Osim što su se djeca igrala bez mobitela i konzola, bilo je isto tako divno vidjeti da im priče iz davnina mogu skrenuti pozornost, dati im čuđenje i hraniti njihovu urođenu znatiželju. Možda jednog dana odu u humanističke vode. Već vidim Sheldona Coopera kako se zgraža:)
Čak su i naši zmajevi bili restaurirani i zadovoljni novim sjajem. Zapravo, radi kljuna mislim da je ovo grif.
Tandem koji čuva Mir Junaka...
I stariji imaju štošta za naučiti
Čak su nam Hurem i njezin padišah Sulejman došli ravno iz 16. stoljeća da ocjene trud u ovom angažmanu. Svidjelo im se pa su naručili kahvu.
Bilo je zanimancije i za gladne....
... ratoborne,...
... one koje zanima budućnost.
Nera mi došapnula da su na gubitku svi oni koji taj dan nisu proveli na trsatskoj Gradini. Dobro zbori.
Turski narod je za razliku od našeg složniji i zato ima toliko prosvjednika da sačuvaju stabla u Gezi parku. Mi smo dopustili na Cvijetnog trgu da se dogodi urbicid i ustuknuli pred kapitalom osobe koja je usmrtila dve nedužne osobe. Nije li paradoks da ta policija koju plaćaš preko poreznih obveznika lema po tim istim građanima pendrekom i suzavcima? Kao da pljuvaju u tanjur iz kojeg jedu. I onda se čude što nismo solidarni kad su im plaće i prava na udaru... . Turci se bore za svoje pravo na zelene površine, pravo na pristojan život dok mi pred televizijama pratimo Sulejmanove nedaće. Erdogan poput pravog konzervativnog autokrata krivi postojanje društvenih mreža umjesto da shvati da je njegov način djelovanja kriv. Ubij glasnika zar ne?
Kad ćemo više nabaviti malo dostojanstva poput drugih naroda?
