Marketing
Mnogo toga, a tako malo vremena
Koliko se toga događa ovog ljeta u ovom gradu. Tko bi to htio sve popratiti trebao bi se razmnožavati diobom ili se dati klonirati.
Što reče Elvis:
How I wish that there were more
Than the twenty-four hours in the day
Tako sam prošlog petka bio na festivalu Ritam s mora na odličnoj lokaciji, na zadnjoj plaži, prije lućice kod Viktora Lenca, na Pećinama. Čaše su bile plastične i kupnja cuga sa njima je bila uračunata sa plus deset kuna. Tko je htio natrag novce vratio bi čašu. Vjerujem da je to uvelike pomoglo da mjesto nakon kuršlusa bude manje prljavo.
Ladu Furlan Zaborac sam toliko puta slikao da sam uvjeren da prijatelj koji je tamo bio press ima njen timelaps na basu.
Ovdje se više ničega ne sjećam osim duge šetnje povratka gdje sam štucao toliko da sam stvarao jeku po Kamovoj.
Dan pokle. Rijeka je jedan od malobrojnih grada gdje teretni vlakovi prolaze po centru. To ne može ne bit nego genijalan potez u turističke svrhe jer je to prvo što pogodi sve moje prijatelje neriječane kada vide vlak po rivi.
Ah Kraljica Mora, tu i tamo se pomagne odavde do Adamićevog gata. Tko god da drži ovaj jedrenjak, kadeti iz mornarice ili Jadrolinija, trebali bi se ugledati kako lijepo talijani plove po svijetu svojim Amerigom Vespuccijem. Nema mi tužnijeg kada netko tko posjeduje nešto vrijedno nema blage veze što bi s tim.
Na Molu Longu (hr.Dugi Gat) je pak bio sajam sa raznim umjetnicama koji su tamo predstavljali vlastite radove.
Prijateljica.
Morski Taxi...
...i slijepi putnik.
Mama dela, a tata i kćer bodre.
Lukobran je spašavao od sunjare.
Evo nam i Alena Liverića iz HNK u šetnji i razgledavanju.
Se sjećate ovih lutka za nabadanje igla?
Jadranka Lacković iz Ojo Magico.
Izgledaju ko replike vučedolske keramike, ali je zapravo reinterpretacija. Ne moram ni govoriti da se arheolozi odmah napale na ovo i vade takuin.
Kako je svijet mali. Umjetnica je ujedno i konzervatorica koja je odobrila teren na kojem radim u Brseču. Hah.
Lula starog kapetana.
Simboli s vučedolskog kalendara koje je interpretirao Durman.
Nisam ne mogao ne slikati ove babe. Zadnji put sam ovakvu vidio u Lubenicama.
Ako želite riječku dizalicu u dnevnom boravku...
A ja? Moj tjedan je za promjenu radni i to u zvoniku.
Uz ciklus freski majstora Albrehta iz Kostance. U maniri Branka Fučića i njegovih lutanja po istarskim gradićima. Da bar potraje. Obožavam zaspati razbijen od posla, tada imam mir, koliko je to moguće :)
Post je objavljen 12.06.2013. u 22:49 sati.