neverinov blogneverinov blog

Život u pisanoj riječi


Photobucket

Psihostazija. Vaganje srca. Scena iz Sobe dviju istina*.

Photobucket


Thot je egipatsko božanstvo mjeseca, znanja, magije, mjerenja vremena, matematike, geometrije i pisanja. Ovdje Thot pomaže Ozirisu u zapisivanju duša. Nojevo pero (Maat) simbolizira istinu (i kozmički red) te sve ovisi ako je srce pokojnika teže ili lakše od pera. Hanubi važe srce pokojnika. U slučaju da je pero teže srce proždire Ammit, monstrum s glavom krokodila, tijelom lava i nilskog konja.

Thot je prikazan tijelom čovjeka i glavom ibisa. Ibis je ptica koja nepogrešivo hvata ribu ili žabu u svom staništu. To asocira na intuitivnu aktivnost, na nadahnuće kojim nam stižu ideja.


Photobucket

Pisar*.

Pisanje se tada smatralo svetim činom jer je u svijetu, u kojem se znanje prenašalo usmenim putem, bilo jako rijetko. Oni koji su u Egiptu bili educirani pismu su formirali vlastitu kastu. To su bili pisari. Ako stanemo na tren i razmislimo kako i jest magično da možemo nekome nešto poručiti (sada ali i kroz čitava stoljeća) bez da otvorimo usta onda je moguće shvatiti što su ti znakovi predstavljali starima. Znakovi koji progovaraju iz tišine vremena.

Čitanje i pisanje su strane iste medalje. Jedno ne ide bez drugog. Drugo je logična poslijedica prvog. Ponekad mi je ironično kada koristim stihove ovoga pjevača* ali ne bi znao bolje opisati odnos čitanja i pisanja nego ovako (iako je on tu opisao osvetu i ponos).

Dvije sestre blizanke
Rođene u ponoć
Jedna malo prije, a druga kasnije



Sada kada svi znamo pisati, nestala je ta religijsko-magična oznaka što nije sasvim loše jer je to generiralo nejednakost. Ne mogu i ne želim napisati razloge drugih jer su to intimni razloti i ja ne ulazim u tuđe glave i zato ću napisati što pisanje predstavlja meni. Ono je u prvom redu utjeha i eskapizam od ovoga svijeta kada zagusti. Kada pišem onda preuzimam ulogu stvaratelja. Udahnjujem život i stvaram svijetove sa vlastitim "fizičkim" zakonima. Prije sam znao zavidjeti svima onima koji su znali nešto fizički stvoriti sa rukama: Moje su ruke presmotane, nezgrapne, da bi znale crtati, formirati, a da bi dobio u stvarnosti ono što je tako bijelodano u mojoj glavi. Jedino što uspijevam prenijeti iz glave točno onako kako izgleda jest ovo na papiru. I još bolje, kada uspijem prenjeti onda tek tada postaje konkretno. Amorfna ideja dobije konture tek kada je zapisana.

Pokušavam se svom silom odmaknuti u pisanju od sebe. Ide mi jako polako. Na početku je prvo lice. Onda sam mislio da sam sredio stvar sa trećim licem ali i dalje sam to bio ja. Kako odvojiti likove od samoga sebe i dati im vlastite zakonitosti po kojima mogu ne djeliti moja svijetovna uvjerenja? Kada sam čitao Sultana u Palermu mislio sam da pisac progovara kroz al-Idrisija ali kad sam stigao do riječi sporednog lika onda sam uhvatio političku bit pisca koji se poslužio Štičenikom kako bi ostavio svoj svjetonazor.

Lijepo je to skupina 4 autora pod pseudonimom Luther Blissett stavila glavnom liku novele Q da zapiše:


On the first page it says: In the fresco I’m one of the figures in the background*.

The meticulous handwriting, no smudges, tiny. Names, places, dates, reflections. The notebook of the final fevered days.

The yellowed and decrepit letters, the dust of decades.

The coin of the kingdom of the mad dangles on my chest to remind me of the eternal oscillation of human fortunes.

The book, perhaps the only remaining copy, has never been opened.

The names are the names of the dead. My names, and those who have travelled those twisting paths.

The years we have been through have buried the world’s innocence for ever.

I promised you not to forget.

I’ve kept you safe in my memory.

I want to recall everything, right from the beginning, the details, chance, the flow of events. Before distance obscures my backward glance, muffling the hubbub of voices, of weapons, armies, laughter, shouts. And at the same time only distance allows us to go back to a likely beginning.



Osim što se učim pisanju o ljudima koji nemaju veze sa mnom (osim što su iz moje glave) moram priznati da nešto dulje od kratke priče (crtice) mi predstavlja problem. Poanta koju želim uvući u riječi se može dati u 3-4 kartice. Sve duže od toga i imam osjećaj da bi se pogubio. Ne bi znao na čemu su moji likovi ostali i morao bi držati računa o tome. A ponovno čitanje onoga što sam napisao mi predstavlja problem, zato objavljujem sa pravopisnim greškama jer je to izbačeno iz mene i ne želim se vračati tome.

U svakom slučaju je pisanje počelo davati neke plodove i to me doista veseli. Želim nastaviti, razvijati i učiti se stvaranju novih svijetova, probijati vlastite granice. Ma koliko se situacija činila beznadnom, kada pišem onda sam smiren, to me usrećuje, to me centrira, to mi daje snage za dalje. Ima dana kada nemam pojma što bi izbacio iz sebe dok ima dana kada sam sav lud ako nemam gdje zapisati i tako izbaciti misli.

A pisao sam svašta, znanstvene članke, lektorirao i prevodio, priče za natječaje slobodnom ili točno određenom tematikom. To predstavlja izazov i oduševljava me pogotovo ako uspijem izreći nešto a da se ne ponavljam, na neki novi način koji mi nije pao prije na pamet. Prošla godina je bila godina čitanja, ove godine je na redu pisanje, ta je aktivnost najviše odredila ovu godinu iako pišem od srednje škole (to što sam pisao u srednjoj školi nije za čitanje ali da nije bilo toga, ne bi imao bazu od kuda krenuti, lijepo je to primjetila jedna draga osoba za svoje tinejđerske spise).


Ako bi nešto volio napisati onda bi to bilo djelo koje počinje od apsurdne pretpostavke ali se nastavlja sasvim logičnim zakonima kao što je to Curious case of Benjamin Button. Volim kad su te apsurdne pretpostavke zapravo iznimka da se piše o ljudskoj složenoj psihi i imaju dublju poantu, apsurdi sa kojima počinju su samo pretekst kako bi se razvila ponašanja koja su oni pravi likovi tih djela.


I da nema onog neuhvatljivog, neizrečenog, što ostaje u zraku, što uhvatimo samo intuitivno, krajičkom oka, ne bi bilo tako ... stimulativno.


1* The Papyrus of Ani is a papyrus manuscript written in cursive hieroglyphs and illustrated with color miniatures created in the 19th dynasty of the New Kingdom of ancient Egypt (c. 1250 B.C.).

2* The sculpture of the Seated Scribe or Squatting Scribe is one of the most important examples of ancient Egyptian art. It represents a figure of a seated scribe at work. The sculpture was discovered at Saqqara in 1850 and dated to the period of the 4th Dynasty, 2620–2500 BCE. It is currently part of a permanent collection of Egyptian antiquities in the Louvre Museum in Paris.

3* On je meni pseudoproduhovljeni bard njemačkih telekomunikacija

4* Ostavio sam ostatak prologa koji mi je baš lijep iako je prva rečenica ona najvažnija za to što sam htio reći


ps. Stari Egipat je neprežaljena ljubav. Radi njega sam upisao arheologiju. Da mi je samo ući u Muzej Starina u Kairu, već mi cure sline. Mislim da bi morali nositi van dok bi se noktima držao za pod.


Post info
28.12.2012. (12:28)
21 komentara
komentiraj
ispis
permalink
Komentari

Sipar i Sveta Jelena





Photobucket

Kad već danas ne putujem nigdje i glavne tame ja taj neki smak onda sam se odlučio na ponovno doživljavanje jednodnevnog izleta od prije dva mjeseca. Sipar je duga šljunkovita plaža u Mošćeničkoj Dragi. Ja ju ne pohodim u sezoni jer se držim podalje od turista ali u post sezoni, kada kupača više nema, onda ima smisla napraviti dva, tri koraka.


Photobucket

Sa Pavlovca, između Matulja i Preluke.


Photobucket




Kad promatram ovu Liburniju ne mogu vjerovati koliko se toga može učiniti a koliko toga nije niti u primozgu. Molim pogledati filmić o NP Cinque terre i reći mi da je nije ista situacija samo što su ju Liguri dobro iskoristili...


Photobucket


Photobucket


Photobucket

Mrva je bila u gostima i napustila nas za svog vlasnika.



Photobucket

Kik se šali da sam mediteranocentričan, samo bi slikao pinete, more i škrape.


Photobucket

Privlačna vila na liburnijskoj rivjeri.


Photobucket

I prije mene su opjevali lijepotu ove plaže.


Photobucket

Sveta Jelena je selo u Mošćenišćini na staroj gornjoj i panoramskoj cesti iz Mošćenica za Brseč.


Photobucket


Photobucket

Mali Dorijan u prvim otkrivanjima našega podneblja.


Photobucket

Konoba Slamnjaki ( za Gustirnu kada bude tražila gdje prizalogajiti na Liburniji). Mali Dodo kojeg smo zvali Šime dok je bio va trbuhe obožava kad mu krv ide u glavu i smije se.


Photobucket

Crkvica Svete Jelene sa zvonikom na preslicu.


Photobucket



Photobucket




Photobucket

Šteta što nije dobro ispala.


Post info
21.12.2012. (18:08)
36 komentara
komentiraj
ispis
permalink
Komentari

Radni narode... (prijave za Riječki karneval)


...Crne Gore. Kako zna reći Đukac.

Sljedeće godine je dugi karnevalski period. Ako nekoga zanima nastupati u povorci u Gradu sa grupom Paždroć neka se javi na mejl na lijevo.


Ova obavijest nije plaćena zubo


ps. Suncokretu ti znaš zašto ovaj smajlić gore.


oznaka: etnofolkloristika
Post info
19.12.2012. (22:45)
12 komentara
komentiraj
ispis
permalink
Komentari

Jako hladna berba

Photobucket

Nešto u zadnje vrijeme intenzivno razmišljam o maslinama i onda se masline, onako Coelhovski, urote da bi završio ove godine kao ispomoć najboljem prijatelju i njegovim roditeljima da sredimo njihove maslinike raštrkane po Cresu. Kad nešto ne tražiš onda to ni ne obadaješ a kada ne obadaješ onda ni nemaš prilike razmišljati o tome. Tako sam sasvim bezdušno nebrojeno puta prolazio po Cresu i tek otfrlje primječivao da je oko grada Cresa nekakva uređena priroda puna stabala maslina.

Kao arheolog, zanimljivija mi je materijalna kultura koja stoji iza samih maslina od amfora do villa rustica, koji su bili tadašnji pogoni za proizvodnju zelenoga zlata.

Vidite kako je prostor oko grada pomno osmišljen i uređen u uske suhozidne terase u kojima se skupljala zemlja a kamen se postavljao iz dva razloga: da se odvoji od zemlje i napravi infrastruktura (čobanska ili vernakularna arhitektura u vidu terasa, suhozida, gomila, škala) te kao međaši između pojedinih grupacija.

Neka me etnolozi isprave ako sam u krivu, ali pari mi da je prostor podjeljen po klanovima i pojedinačne parcele unutar većih su podjeljene po obiteljima unutar istoga klana. Sve me to podsjeća na klansko-rodbinske koje sam imao prilike primjetiti sa Keltima, Rimljanima, Grcima a i vjerojatno Ilirima. Što bi značilo da to kao Indoeuropljani baštinimo od samog početka iz zajedničke nam pradomovine (rodbincke veze, mentalni sklop, religija). Leptiru nemoj da ti se spuste rolete nakon što vidiš da spominjem Indoeuropljane :)

Navodno je nekad bilo i do 300 000 stabala dok ih je sad "samo" 130 u okolici Cresa što je opet impozantan broj jer svud okolo samo masline, isprekidane možda kojom smokvom.


Photobucket

Volnik ili Volovnik, koliko sam shvatio. Mjesto na kojem smo brali prva tri dana.


Photobucket

Neki delaju a drugi spavaju.


Photobucket

Dan bi počinjao obilnim doručkom i kanistrom kave (ala Krule). Furanje alata i mreža u bunker i na portapaki. Vožnja do makadama i transport svega što je u autu na polje. Znam da je kolegama iz Dalmacije sve ovo već poznato, ali meni gradskom dečku je donijelo iskustvo i neke potencijalne ideje za buduće.


Postavljaju se mreže. U ovom slučaju imamo jednu od deset i drugu od osam kvadrata. Imaju procjep u sredini da se stablo može zaokružiti.


Photobucket

Primjetiti "obilje" zemlje. Podjeća na stihove Zabranjenog "škrta zemlja nikoga ne hrani/da preživiš moraš raditi vani". Smatram da se ovaj proces odvijao stoljećima i da smo ga nasljedili od Liburna.


Photobucket


Nakon obrezivanja grana bez plodova koje lete u vis i kradu donjim granama sunce i snagu, strugali bi one grane sa plodovima sa plastičnim grabljama (primjetio sam da ih imaju po čitave obitelji u rukama, netko je dignuo biznis na grabljama, nadam se da nisu kinezi).


Photobucket

Točno u podne tamanimo marendu sa guštom. Nevjerovatno koliko su i najednostavnije namirnice ukusne na otvorenom zraku nakon posla ili šetnje. Jeste li probali običnu bananu sa jogurtom na nekom vrhu?

Znači pomi, inčuni, masline, kruh i krastavci. Za žeđ i zimu kuhano vino.


Photobucket

Jel si možete zamisliti ekipu koja je skupljala svo ovo kamenje?


Photobucket

Ako ovin postom nisam posta bard masline, loze i stine dabogda mi se mliko u prahu prolilo.



Photobucket

Podjela na terase, dojam ogromnih stepenica ili grčkog kazališta, barem meni, ne moramo dijeliti iste halucinacije.


Photobucket


Photobucket

Grad Cres u daljini. Strši zvonik dvoma (tal. duomo).


Photobucket

E sad, Cresani, nemojte mi zamjerati ali ovog tjedna sam shvatio zašto ste na glasu kao škrti, odnosno boduli (sad kad raspizdim Krčane jer su zapravo oni boduli), kad ste u ovom kamenjaru morali zbirati od čega da živite.


Photobucket

nakon struganja, piljenja i sječe slijedi skupljanje mreže kao na moru. Sve masline, zajedno sa lišćem i granama, staviš na jedan bunt i onda čistiš ove najveće.


Photobucket


Photobucket

Sunce nas je spašavalo ali ova zadnja dva dana kad je malo curalo, pa je puhalo, pa bi prestalo, pa bi krenulo, smo se najviše umorili. Tada ti je samo do onog trenutka da odvedeš te vreče u konobu i presvučeš se u čistu robu.

Ali ni tada nije gotovo jer trebaš to odvesti do makine sa ventilatorom i proći kroz sito kako bi napokon u kašetama mogao imati samo masline.


Photobucket

Stablo masline se zanimljivo ponaša. Debla su prožeta suhim i novim djelovima zajedno.


Photobucket

Nije ni čudno što je ova biljka postala predmetom mnogih simbola u mnogim kulturama, i to mnogo prije biblije.


Photobucket


Photobucket

Ulov.


Photobucket

Molim primjetiti zelenu oazu unutar golog kamena.


Photobucket



Photobucket

Stočarstvo je zapravo komplementarno poljoprivredi. Ovce brste i gnoje.


Photobucket

Bilo mi je smiješno kako jedna pobjegne pa ju ostale prate bez razloga. Podsjeća na ljude.


Photobucket

Ovaj Sulejman pazi na svoj harem.


Photobucket

Natjecao sam se sa ovom gđom tko će više izgledati ko tele koje bulji u šarena vrata. Ja sam pobijedio.


Photobucket

Pogled sa Pregona na moderniji dio Cresa iza kojeg je vidljiv Plominski kanal. Snijeg je na Sisolu.


Photobucket

Ne znam zašto ali nekako me biljka podsjeća na kavu.


Photobucket

Kamen po kamen... . Izračunato je da bi RH trebala potrošiti šest godišnjih proračuna kada bi išla nanovo graditi ovu infrastrukturu. Nažalost ovaj potencijal uglavnom leži neiskorišten i sve je zaraslo. Dobra strana uništavanja tvornica je da je Hrvatska puna šuma.


Photobucket


Photobucket

Komunjara jedna, sam se izležava...


Photobucket

dok narod pati i zavitlava sa treskalicom ( ja sam ju zvao trzalica).


Photobucket

Ovi su mislili da je golden retriver ovca i čudili se što ne ide za njima.


Photobucket

Da parafraziram Jacu "kud Ivo tud i ja".


Photobucket

Plod naših muka: 550 kg. Ako sam dobro shvatio od 100 kila se dobije 11-12 litara. A litra vrijedi oko 80-100 kn. Ako se skine trošak benzina, korištenja auta, alat i uljara (traže 150 kn po 100 kg), onaj šićušni kapitalist na desnom ramenu mi sapče da se i dalje isplati.


Photobucket

Vidite kako ovo izgleda?


Photobucket

Osim što je to dio ekonomije jedne zemlje, može postati i turistička atrakcija te biti sačuvano kao tipični krajobraz naše zemlje jer je čak 50% Hrvatske na kršu.


Photobucket

Vidite ovu puntu?


Photobucket

E pa ja ju vidim ovako. Kako vam se čini?


Post info
14.12.2012. (19:59)
48 komentara
komentiraj
ispis
permalink
Komentari

Sultan u Palermu


Priča mi je odlična ali najlijepše su mi riječi sporednog lika, Štičenika, kroz kojeg mislim da proizlaze misli Tariq Alija.


Nikada se otvoreno ne govori o pohlepi naših emira i sultana, koji dođu uzmu zemlju i uživaju u njenim plodovima ne mrdnuvši ni prstom. Što bismo mi radili, a oni jeli? Samo stotinu godina poslije smrti našega Poslanika, seljaci u Perziji podigli su se protiv svojih gazda. Slični ustanci izbili su u Horasanu i Azerbajdžanu. Svi oni bjehu pravovjerni.

Ubogi su se digli protiv bogatih jer su tvrdili da su svi jednaki pred Allahom. Bogati su odgovorili da ćemo Sudnjeg dana možda i svi mi biti jednaki pred Allahom, ali na Zemlji, kako na Kur'an uči, bogati imaju svoja prava dokle god plaćaju namete. To je Allahova volja. Kako može biti drugačije? Ali dobili su grub odgovor od Alija ibn Muhameda, godine stotinu šezdeset devete po našem kalendaru, Zindži su se digli na oružje protiv halifa u Bagdadu.

Po vašim licima vidim da ste zaprepašteni. Znate li o čemu vam govorim? Zindži bjehu robovi iz Ifriqiye koji su postali sljedbenici Allaha i njegovog poslanika. Oni bjehu najubogiji među ubogima. U poređenju sa njima, svi ste vi bogati. Radili su za zemljoposjednike u vlažnim močvarama između Bagdada i Basre. Tri puta je halif slao vojsku da ih savlada i tri puta su Zindži porazili vojsku.

A zašto? Zato što ih ništa nije moglo podijeliti i zato što nisu imali što da izgube. Deset godina vladali su sobom iz medine Al-Muktare. I Basra je postala njihov grad. Bili su spremni da pristanu na mir ukoliko se novo ustrojstvo koje bjehu postavili ne dira. A bogati su drhtali, a trgovcima je traženo da daju sve više i više zlata kako bi se sakupila vojska koja će moći da ih svlada. Nakon duge opsade, Zindži su poraženi, ali to bješe i kraj tog vida ropstva.


Zašto vam sve ovo govorim? Evo zašto: kako odlučite da živite poslije pobjede presudit će koliko ćete još poživjeti. Ako jedan od vas odluči da postane gospodar zemlje, a vi ostali na to pristanete, onda nećete dugo potrajati. Ali ako radite zajedno, dijelite hranu, starate se jedni o drugima, što su mnogi naši ljudi činili u naša vremena, onda će vaša zajednica možda i opstati. Život u kome se starao svačijoj dobrobiti jeste život za koji će ljudi poginuti.

Pouke koje ste čuli iz usta onih što koriste zakone i običaje da štite imovinu otetu ili naslijeđenu od onih koji su je oteli su sasvim su bezvrijedne. Ono što ste vi danas postigli vrednije je od svih naših običaja. Ja nisam od onih što vjeruju da Allah odlučuje o svakom našem djelu na Zemlji. Kad bi tako bilo, on bi bio čudovište. Kakva bi onda bila svrha Sudnjega dana?

Štičenik u Sultanu u Palermu, četvrti Islamski kvintet Tariq Alija

Post info
07.12.2012. (01:46)
24 komentara
komentiraj
ispis
permalink
Komentari

Bolji život*





Photobucket


Ova rečenica ne može biti dalja od stvarnosti.




*da, naslov je proizvoljan istoimenoj seriji.
Post info
06.12.2012. (10:52)
25 komentara
komentiraj
ispis
permalink
Komentari

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>