neverinov blogneverinov blog

Izlet na Krk (Omišalj)

Photobucket

Krenuli smo zadnjim djelom nastave za turističke vodiče iz Lovrana prema Krku. Cijelim putem nam je predavač govorio o lokalnim i povijesnim zanimljivostima.
Od vila u Lovranu, Iki, Ičićima, Opatiji i Volosku, povijesti turizma na liburnijskoj rivjeri, riječkoj industriji i kako zaintrigirati turiste da povežu ovaj prostor sa likovima iz njihove nacionalne povijesti. Kostrena i njeni pomorci, Bakar, bakarski prezidi koji su danas zapušteni ali je jedna udruga mladih krenula sadnjom loze, tunerama kod Bakarca koje su služile za pračenje jata tuna.


Photobucket

Krčki most (nekada Titov) se vodio kao jedan sa najvećim arirano betonskim lukovima u svijetu, što nama ništa ne znači, ali je zato ušao u udžbenike građevine i arhitekture i dolaze ga vidjeti, vjerovali ili ne, arhitekti iz Australije.

Krčki most se naslanja na otočić Svetoga Marka (lat. Almis, hrid) i u kasnoj antici je na vrhu imao utvrdu koja je štitila uski prolaz.


Photobucket

Krk je malo veći od Malte što je zgodno napomenuti gostima (insula Aurea, zato Zlatni otok). Prvo mjesto gdje se zaustavljamo je Omišalj (tal. Castelmuschio, od Castri musculi tojest od latinskog Ad musculi, mjesto školjaka njem. Moschau), gradić bogate i burne prošlosti. Na brdu gdje se sada nalazi i gdje su nakon sumraka antike pobijegli građani u potrazi za skloništem, se nalazilo isto tako i sjedište ilirske, odnosno liburnijske zajednice Fertinata.

U prvom stoljeću naše ere, u uvali Sepen, rimljani ustanovljuju koloniju za vojne veterane u vrijeme dinastije flavija (Vespazijan, Tit, Domicijan), Municipium Flavium Fulfinum (o kojem sam već pisao). Nakon što su stanovnici napustili grad (V-VI) i preselili su se u današnji Omišalj, mjesto se počinje zvati Mirine što je toponim koji odaje ruine ili ostatke.

Ovdje se nalazi rafinerija koja me uvijek podsjeća na tužne skečeve iz filma Blagajnica hoće ići na more. Međutim treba se priznati da svud okolo rastu masline i pasu ovce jer je za vrijeme Juge rafinerija imala odlične filtere (koje je dao nabaviti podsljednji direktor i moj prijatelj Vjekoslav Morankić, kojeg su brže bolje smijenili aš nije bio podoban).

Između Fulfinuma-Mirine i Omišlja se nalazi Fortičina. Fortičina je naziv za ostatke utvrde podignute podno Omišlja, uz put koji vodi do uvale Sepen. Smještena je na uzvisini iznad izvora Buč, iz kojeg su se Omišljani od pamtivijeka snabdijevali vodom. Taj je izvor vjerojatno i ishodište vodovoda antičkog Fulfinuma.

Svi dosadašnji rezultati istraživanja svjedoče o višefaznom boravku čovjeka na ovom malom , ali strateški važnom komadiću tla. Utvrda je građena i dograđivana od sutona antike do posljednje faze u XII. ili XIII. stoljeću, nakon čega nema tragova korištenja. Nalazi keramike govore o kratkotrajnom zaposjedanju brežuljka u ranom srednjem vijeku (VIII ili IX. st.) od male starohrvatske skupine koja gradi privremeno boravište od kamenih škrila, izlomljenih dijelova zidina i podnih obloga iz obližnje antičke vodospreme.

Uz utvrdu Rovoznik (Gradec) nedaleko od Vrbnika, Fortičina je drugi primjer utvrde na otoku Krku utemeljene na tragovima kasnoantičke-ranosrednjevjekovne osmatračnice koja nam pruža informacije o kaštelima krčkih knezova nastalim na izmaku XII. i tijekom XIII. stoljeća.

Ako nekoga zanimaju detalji.


Photobucket

Crkva Uznesenja Marijina. Njezini su nam počeci nepoznati, a pretpostavlja se da sežu u XII. stoljeće. Građena je kao trobrodna romanička bazilika, a tijekom vremena je pregrađivana i nadograđivana. U XVI. st. dograđena je kupola i kvadratični kor, a u XV. i XVI. stoljeću prigrađeno joj je niz kapela. Crkva je u XVI. stoljeću imala čak 18 oltara.



Photobucket


Photobucket

Na pročelju crkve je prozorska rozeta s glagoljskim natpisom:

Č.U.D. M(I)S(E)CA. IJUNA. BE.
.DELANA. TA PONESTRA. ZA
[.....] MARTINA GLUŠCA

tj.: 1405, miseca ijuna bi delana ta ponestra za gospodina (?) Martina Glušca.

Martin Glušac bio je 1405. godine vjerojatno omišaljski župnik ili donator prozorne ruže (Fučić 1982).

Photobucket


Photobucket

U luneti portala reupotrebljen je pleterni reljef s prikazom križa i palmi u predromaničkoj maniri.

Photobucket

Glagoljica je gostima zanimljiva. Hrvatska ima tropismenost, latinicu, glagoljicu i hrvatsku čirilicu (bosanćicu) i šteta je što smo spali samo na jedno pismo. Ako ikoga zanima mala škola glagoljice.


Photobucket

Ispred crkve se nalazi trg imena Smitir, vidljivi su križevi naslonjeni na zid (što bi značio cimiter a u srednjevjekovnim gradovima mrtvi su se ukapali untar zidina, sve do famoznog dekreta Marije Terezije koji je to izričito zabranio). Stablo ladonje ispod kojeg su se naši stari dogovarali oko zajedničkih pitanja.


Photobucket

Da ne zaboravim, ovaj lav nije ovdje simbol Venecije već je svojevrsni potpis majstora koji je izradio rozetu:

M(EŠTA)R S(I)N(O)GA

tj. Meštar Sinoga. Sinoga je staro hrvatsko narodno muško ime. Od njega je nastalo patronimičko hrvatsko prezime "Sinožić" (Fučić 1982).


Photobucket


Photobucket

Multitasking, treba provjeriti da ti grupa ne pobijegne.


Photobucket


Photobucket


Photobucket


Photobucket


Photobucket


Photobucket


Photobucket


Photobucket


Photobucket


Sljedeća postaja grad Krk...

Update

Za riječko područje


Rijeka, 29. ožujka 2012.
U sklopu kampanje Zelena čistka 2012 – jedan dan za čisti okoliš u petak, 30. ožujka s početkom u 17 sati Korzu, na prostoru ispred robne kuće Ri i Korzo u Rijeci održat će se Freez flash mob. Organizatori pozivaju sve građane da se zajedno s njima "smrznu" na pet minuta, i na taj način ih potaknuti građane Rijeke da ne budu "smrznuti" kada je zaštita okoliša u pitanju, već da aktivno doprinesu akciji čišćenja divljih odlagališta 21. travnja.

Zelena čistka Osim organizatora u event su uključene studentske organizacije AIESEC i SUP, a poziv je upućen i svim građanima Rijeke i okolice, kao i svakom slučajnom prolazniku.
"Zajedno smo jači. Dokaz je i upravo završena istovjetna akcija u Sloveniji u kojoj je sudjelovalo gotovo 15% stanovništva, 270.000 građana Slovenije. U nekim sredinama i preko 50% građana dalo je svoj doprinos," ističu organizatori.

Pobuditi ekološku svijest i potaknuti na odgovorno zbrinjavanje otpada svakog građanina dugoročni je smisao ove kampanje, a koja je dio globalnog pokreta Let's do it! i svjetske kampanje World Cleanup 2012.

"Samo aktivnim sudjelovanjem svakog pojedinca možemo promijeniti situaciju u kojoj se nalazimo. Svojim radom, znanjem i vještinama volonteri postaju komplentnije i kompetentnije osobe, a doprinos društvu im se mnogostruko vraća.

Nitko ne može počistiti toliko koliko se može baciti. Pojedinci koji odbacuju otpad i onečišćuju, ako ih ne zaustavimo, zapravo nam stvaraju troškove koje plaćamo iz našeg vlastitog džepa. Osvijestimo se, jedino sami možemo i promijeniti situaciju," stoji u pozivu organizatora.

Post info
29.03.2012. (08:30)
22 komentara
komentiraj
ispis
permalink
Komentari

U kanjonu Rječine

Photobucket

Kolega Gogoo me preduhitrio u ovom putopisu ali on je taman bio tik do zatopljenja tako da je situacija pinkicu drugačija.


Photobucket

Za doći do Kanjona krenuli smo od grada prema Banskim vratima koje su nerječanima poznate po tome što ulaziš kroz njih kad se isključiš sa autoceste kod Orehovice.
Treba krenuti po ulici Franje Račkog, po Lujzijani koja je izgrađena između 1803. i 1809. te je spajala Rijeku s Karlovcem.
Tako je cesta koja je dobila ime po Napoleonovoj ženi postala važnija od Karoline iz 1726.

Nakon što smo prošli tunel dolazimo na cestu koja je u prošlosti, pretpostavljam, bila korištena za potrebu mlinova u kanjonu. Staza je prošarana markacijama ali ono što rastužuje jest otpad koji se bacao sa gornje ceste i koji nagrđuje taj lijepi i mnogima nepoznati dio Rijeke.


Photobucket

Mlin Žakalj. Aplikacija ravnala na Google Earthu mi daje na znanje da je mlin dug oko 90 m i širok 20 m. Rekao bi da su ostaci zidina visoki oko 7 metara a krovište je odavno propalo.


Photobucket

Sam dojam je kao da si u nekakvom napuštenom prašumskom hramu (tipo Kambodža).


Photobucket

Ovdje sam joj rekao da mi pari ko da razmišlja da se udri glavom u drvo.


Photobucket

Unutrašnjost je prošarana vegetacijom. Izgleda kao da biljke drže na okupu preostale zidove.


Photobucket

Mlin u Žaklju najveći je riječki industrijski mlin za žitarice. Podignut je 1841. u kanjonu Rječine, kao jedan od brojnih lokalnih mlinova izraslih sredinom 19. stoljeća, kojih je uz Rječinu bilo 27. Radio je u okviru tvrtke Stabilimento commerciale di farine.


Photobucket

Nakon požara 1862., obnovljen je i povećan. Objekt je narastao na šest etaža, dužine 90 i visine 25 metara. U najboljim danima mlin je zapošljavao 300 radnika, koji su godišnje proizvodili 250 tisuća vagona brašna. Ono se u bačvama otpremalo u Istru, Dalmaciju i Trst, u Englesku, Njemačku, Francusku, Egipat i Brazil. Žakalj u sastavu Stabilimenta posluje do 1881., a od sljedeće godine u okviru novoosnovanog Dioničkoga društva za mlin.


Photobucket

Zidovi su kvalitetna gradnja. Iskreno sve mi se počinje više sviđati industrijska arheologija kojom Rijeka obiluje ali nažalost niti jedna vlast nije znala prepoznati taj potencijal kojeg jedan Beč odavno iskorištava.


Photobucket

Mlin radi do 1894. Godine 1918. prodan je Ugarskom pivarskom društvu iz Budimpešte, koje u Žaklju planira izgraditi tvornicu piva. No, poratnim pomicanjem granica prilazna cesta i mlin našli su se rascijepljeni u dvije države pa zamisao o proizvodnji piva nije ostvarena. Žakalj počinje propadati. Na njega danas podsjećaju ostatci visokih zidova pogonske zgrade uz Rječinu, obrasli bršljanom.

Mlin u Žaklju romantična je ruševina.


Photobucket

Iz izvješća o požaru saznajemo:
Požar u zgradi " Stabilimento commerciale di farina in Zakalj"( trgovačko društvo za proizvodnju brašna u Žaklju ) izbio 11.ožujka 1862.uvečer. Vijest o požaru stigla je do grada u 22 sata. Uzbunjeni su civilni i vojni kapetani, smjesta su s ljudstvom i opremom upućeni na mjesto događaja, gdje su pristigli točno u 22,30 sati.
Do mlina se dolazi odvojkom Ludvikove koji vodi do kanjona Rječine. Preko Rječine se prelazi jednim drvenim mostom do samog mlina.

Saznali smo da smo slučajno bili na obiljetnici požara... znači prije tjedan dana 11.3.


Photobucket

Poduzeće se bavi meljavom žita pomoću strojeva pokretanim snagom vode. Sastoji se od 10 zgrada, od kojih je 7 međusobno povezanih a 3 izolirane. U skladištima se nalazilo
18.000 staja žita i 24.000 vreća gotovog žita i mekinja.


Photobucket

U vrijeme pristizanja ekipa za gašenje gorjelo je 5 zgrada. Vatra je gorjela punim
intenzitetom, plamen je izlazio ne samo na okna prozora, već i kroz krov, koji se već
dobrim djelom bio urušio. Nikakva umjetna sila više nije mogla ugasiti taj požar pa su sve
snage usredotočene na sprečavanje širenja požara na druge nezahvaćene zgrade.Vatra je bila tako snažna da su, zbog velike vrućine i jakosti plamena, manje pumpe ispale iz stroja te se sa gašenjem nastavilo samo sa jednom, najvećom pumpom iz veće udaljenosti. Vatra se postepeno širila i na druge objekte.Samo se zahvaljujući nadljudskim naporima dimnjačara i radnika koji su gasilii, te vjetru koji je pred jutro počeo puhati u povoljnom smjeru, može zahvaliti što se nakon 6 sati borbe s vatrom uspjelo 2 objekta spasit.Od 8 opožarenih zgrada ostale su samo vanjske fasade, ruine.


Photobucket

Vatra je tinjala još 13. i 14.ožujka, te se moralo pristupiti skretanju umjetnog kanala kako bi se voda mogla koristiti za hlađenje opožarenog područja. U svrhu sprečavanja ponovnog izbijanja požara i širenja vatre na obližnju šumu, žareće požarišta je zatrpano zemljom.Uprava mlina Žakalj imala je za intervenciju vatrogasaca platiti 289.40 forinti.
Gradskim vlastima postalo je tada jasno da vatrogasnu službu treba znatno bolje
organizirati. Zato se već početkom sljedeće godine, 26.siječnja 1863.,donosi odluka o osnivanju gradskog Vatrogasnog zbora sa deset profesionalnih vatrogasaca i 20 pomoćnih vatrogasaca.


Photobucket


Photobucket

Posvuda odlična gradnja od obrađenog kamena.


Photobucket


Photobucket


Photobucket

Rječina je odavno ukroćena te je njeno korito uglavnom suho.


Photobucket

Još jedan mlin malo manjih dimenzija.


Photobucket

Umjesto da se ovo vrednuje mlin je sklonište beskućnicima, kojima bi naravno trebalo pronaći bolju soluciju.


Photobucket


Photobucket

Vidljiv je rad vode po žutim površinama.


Photobucket


Photobucket



Photobucket



Photobucket



Photobucket

Malo je teško popeti se po ovoj gradnji koja u vrijeme nabujale Rječine garant stvara sugestivan slap.


Photobucket

Treba se krenuti sa desne gdje je najsigurnije iako izgleda nesigurno.


Photobucket



Photobucket


Photobucket


Photobucket

Red poziranje je neizbježan.


Photobucket


Photobucket

Po cijelom koritu se nalaze zanimljivi glatki obluci, dobro dođu kao dekoracija u pokućstvu. Ovaj ima 1.9 kg (izmjereno na kuhinskoj vagi) a fotki je radno ime "Zadrži misao".


Ovdje se zaustavljamo jer je sutjeska sve tjesnija iako ima Rječina od ušća ima 16 km do izvora.



Photobucket


Photobucket



Photobucket

Bit će da mravi sa mrvama kruha imaju isti osjećaj.


Photobucket

Bilo bi vrijeme da građani počnu iskazivati za interes za mjesta koje nisu tako očito na prvu ruku ali su zanimljiva i potencijalna da se od njih razvije nešto korisno. Posvuda se nalaze tragovi jednog zaboravljenog života.

podaci: http://mcind.blog.hr/arhiva-2007-02.html
Post info
18.03.2012. (16:16)
42 komentara
komentiraj
ispis
permalink
Komentari

U registraturi




Dobio sam prije dva dana poziv i pismo potpore od Filozofske Fakultete (Odeelek za arheologijo) Univerze v Ljubljani. Našao sam prostupačnog i profesionalnog mentora i ko-mentoricu pa sam sav bio ustreptao kad su ti papiri došli preporučenom poštom iz Ljubljane.


Bacio sam se odmah na posao da ispunim birokratske zavrzlame i ispunim sva polja. Ako zaboraviš samo na jedno polje poništava se sav teško sakupljeni materijal i svo kumljenje preko mejlova ode u bezdan. Već dva dana manijakalno ispunjavam svaku potrebnu stavku. Slovenci su se u ambasadi u Rimu dobro pripremili i nisu tražili ništa nebulozno.


Međutim na stranicama Ministarstva vanjskih poslova Italije u rubrici "Stipendije online" kad sam trebao izabrati, među ponuđenim zemljama, državu rođenja, naprosto nema Hrvatske. Ali zato ima Čehoslovačke, USSR-a i, Zairea i, zamisli podlosti, zle Jugoslavije kad smo patili pod jarmom besplatnog zdravstva i sigurnog posla nakon fakulteta.


I sad kako da ja objasnim birokratu u Rimu da Hrvatska postoji kada za to ne postoji polje koje mogu ispuniti? Niti jedan mali šićušni benigni Nota bene "smotko jedan birokratski nema više luna parka zvana Juga sad imamo Hrvatsku u kojoj je paška sol iz Magreba a češnjak iz Kine i baš nam je to gušt"


Ironija na stranu.


Shvaćam da neki sustavi kontrole moraju postojati jer inače nebi znali tko pije a tko plaća. No ruka na ruci mi i dalje ne znamo u ovoj državi tko pije a tko plaća. Znamo samo ko puši a puši narod.


Romantika na stranu, pismo nije nastalo radi književnosti.
Kada su nastali prvi kompleksni centri moći u vidi države-grada u Mezopotamiji ili na obalama Nila, piramidalna struktura moći je počela bilježiti jednostavnim znakovima tko je sve za svoj narod dobio porciju hrane. Sa vremenom je život postajao kompleksnijim te su se stoga sve brojni znakovi morali lijepo razlikovati u tim klinastim slovima i hijeroglifima.

Nakon što su birokrati lijepo razvili slova za potrebe računovodstva tek tada se pismo počelo koristiti za Gilgameša i Sinuhu egipćanina.


Da, bilo bi zaista lijepo da su našim precima bili književnost i potreba da zapišu drevne usmene priče ali stvarnost potpomognuta arheološkim ostacima na glinenim pločama nam govori drugačije.


Ono o čemu ja vidim je problem jest kada birokracija proizvodi surealizam o čemu su pisali već brojni ljudi prije mene. Proizvodi nešto jače od stvarnosti. Ako nemaš rodni list makar stajao pred birokratom ti nisi rođen. Činjenično stanje što stojiš pred njim je sasvim nebitno.





Ako ne piše da te ima onda te nema.


Logično.


Gore na fotki su svi naši registri sa papirima koje smo stekli u kontaktu sa vrlom birokracijom. A ima nas samo 5. Pošto sam ja najaktivniji imam tu čast da imam čak dva registra sa trećim na putu. Otac je shvatio, po osobnom primjeru moga djeda, da ako ne skupljamo neke papire kasnije možemo uvjeravati koliko hoćemo da postojimo i da smo nešto napravili vrijedno penzije, recimo, ali to nigdje ne piše i to ne postoji. Jel jasno?


Moj djed se borio u Rusiji u drugom svjetskom ratu te su mu talijani a poslije Nijemci garantirali da mu teče radni staž ako preživi i da će mu se taj uključiti jednog dana u mirovini. Moj djed je umro u Rimu negdje u '70-ima ali moja nona nema pravo na njegovu penziju i sa hrvatskom i talijanskom administracijom traje otkad postojim.

U čemu je problem?


Ne priznaju nam jedan jedini mjesec koji fali na raportu. Otac se toliko bavio arhivama da je naučio sve o drugom svjetskom ratu na ovim prostorima. Čak ga je akademik Strčić pitao da mu proslijedi neke dokumente koje je iskopao.


Nekak mi se čini da obije države čekaju da moja nona jednostavno umre. No ja se nedam i kad naslijedim predmet insistirat ću do pakla i nazad. Nema šanse, ovo je već postalo stvar prkosa.


Da ne duljim sa obiteljskim sporovima.


Iz tog razloga tata vodi evidenciju o svima nama. Došli smo do toga da se tu spremaju i članske od videoteke i raznih trgovačkih lanaca da nam nitko jednog dana iz aparatčika ne može reći da nešto nismo učinili ergo da nismo postojali. Ako ništa bar smo usvojili znanost arhiviranja. A Matiji i Hani ću za rođendan gubiti registratore za rođendan jer su skoro izgubili papire ogd garancije od akumulatora.





Kafka je dovoljno rekao u Procesu a i simpatično je to mladi Indiana prikazao kao tajni agent u Pragu kada je čekao važan telefonski poziv pa je shvatio da je telefon u kvaru. Što je morao učiniti da dobije liniju u austrougarskoj upravi pogledajte u skeču.

Vjerovatno su svi barem jednom utjelovili Munchov Vrisak u kontaktu sa papirologijom. Osobno se znojim od stresa kad sam u šopingu ili kad sam u zgradi općine.

Moram pohvaliti administraciju moga bivšeg fakulteta. Nešto tako ažurno i promptno i ljubazno u životu u Hrvatskoj nisam susreo.

Pa naravno kad se fakas nalazi u Udinama :)


Umjesto da se zapalite poput Ivice Kičmanovića u bunilu registrature jer nema smisla nervirati se radi toga što je sistem nižeg IQ kvocijenta, čuvajte svaki papir da poslije nebi bilo kajanja i potom izađite na lijepi sunčan dan i zaboravite i na Dvorac i na Proces jer vi ne postojite radi njih i niste tu da bi ima plaćali uputnice.


Treba uvijek držati to na umu. Kako je napisao jednom jedan kolumnist (Balkanski ambasador): "da nisam malo lud odavno bih poludio".


I nakon što ste se smirili smislite način da potjerate administraciju na vaš mlin i iskoristite sistem iz unutra (naravno legalno, nećemo se valjda spuštati na nivo kriminalaca u gradskim i državnim upravama koji koriste javno dobro za privatne svrhe?).




A sad meni jedan od najdražih filmova.



ps. čak i mačke imaju papire tako da nas je 7



Post info
15.03.2012. (15:01)
30 komentara
komentiraj
ispis
permalink
Komentari

Human slingshot



Kad bi organizirao takvo što dali smatrate da bi za neku pristojnu cifru pristali na đir na ovoj spravi?

Naravno u plan bi bila ponuda i domaće hrane i pića.


Zanimaju me vaše reakcije..

ps.smiješan mi je ovaj komentar na youtubeu


before i even saw that this˙ was from Utah I knew these people had to be Mormons! lol - what else to do when you don't drink - gotta come up with their own fun!
Post info
10.03.2012. (17:57)
26 komentara
komentiraj
ispis
permalink
Komentari

Zavodska posla





Svaki odlazak na Zavod za zapošljavanje je odlično vrijeme za egzistencijalna pitanja i bitku. Od čega će taj bitak da živi još nemam pojma.

Upisao sam tečaj za turističkog vodiča na hotelijerskom faksu u Iki i nadam se najboljem, da kompenziram struku uz nešto što ionako volim raditi, pokazivati ljudima povijest i značaj mjesta.


Zato je predavač rekao da pišemo putopise na blogu što ja već i radim ako me politika ne razljuti. Strategija je reći neku povijesnu notu uz građevinu koju predstavljam plus kakvu toplu ljusku priču (volim zamišljati da pokazujem turistima staru jezgru Rijeke pa da im onako usput kažem da se tu i tu igrala moja nona sve kako bi postigao awww efekt).


Zato preporučujem čitanje Branka Fučića i Kako čitati grad od tete Rade odnosno Radmile Matejčić, pokojne kustosice Povijesnog i Primorskog muzeje Hrvatskog Primorja u Rijeci (koja kobasica od naziva zar ne?).


Volontiram za udrugu Žmergo kako znam i umijem jer su cure koje rade u udruzi kronično nenaspavane pošto rade na masu projekta a zašto ne pomoći kad sam ionako nezaposlen. Ima naznaka da i od toga jednog dana se izrodi poslić ali tko zna. Za sada se osjećam dobro samo da sam učinio nešto korisno za svoju zajednicu iako ovdje vlada apatija kao u svakom drugom segmentu.

No zato jer ima pojedinaca koji imaju volje zavrnuti rukave nada se ne može proglasiti pod stečajem.





Apropos, popunio sam prijavu za tečaj krojenja i šivanja pošto to nitko nije htio (svi bi htjeli biti serviseri osobnih računala moš misliti) a u najgorem slučaju bar ću sebi znati zašiti rupe na čarapama.


Prihvaćam rezervacije za šivanje nakurnjaka greedy, ajmo žene znam da želite da vam muževi budu na toplom.


Post info
07.03.2012. (11:48)
23 komentara
komentiraj
ispis
permalink
Komentari

Za Homs





Image and video hosting by TinyPic


http://ipress.hr/svijet/homs-je-klaonica-crveni-kriz-zaustavljen--20691.html


Dok na miru ispijam kavu i doručkujem kruh od maslina sa kriškama ementalera, čitam novine u kojima se svaki dan događaju stravične stvari koje su zbog ustaljenosti i ponavljanja nama ništa doli nekakvih dalekih cifra.

Kad pročitamo da je u Iraku stradalo 33 ljudi jel nam stvarno treba da poznajemo te ljude po imenu i prezimenu kako bi si mogli vizualizirati njihov gubitak? Jeste li ikad pokušali strpati na feštu 33 ljudi? To je strašno veliki broj.

Na kraju prošlog milenija nad Hrvatskom su se nadvili oblaci i svakoga sam dana kao dijete pratio roditelje kako zabrinuto prate što se događa na jugu i istoku zemlje. Ljudi u gradovima pod opsadom koji ne znaju što dali će ugledati zoru sutrašnjeg dana. Nisam imao pojma što to znači da mama ide raditi u Gospić gdje je bila fronta. Nisam to tada mogao shvatiti jer kad si dijete onda di je život sav u cvijetu.

Sada mi je jasno da je bilo dovoljno granatirati bolnicu kako su to učinili u Vukovaru kako mi se mama više ne bi vratila.


Iako vučemo repove daljnje i bliže prošlosti taj dio je, nadam se za nas sve, svršena priča. I dalje se obilježavaju tragedije poput Vukovar koji je žrtvovan iz "viših ciljeva".

E sad bi volio da mi se objasni postoji li viši cilj od barem jednog spašenog života .


Kao što je nekad bio Vukovar pod opsadom ili Sarajevo ili Dubrovnik tako je sada sirijski grad Homs sa 1.500 000 stanovika (!!!) pod udarom vlastite vojske samo zato jer ne žele više živjeti u sjeni nekakvog diktatora.

Nema mi goreg nego kad su nacionalni interesi podložni željom za moći nekakvog čovjeka i da još pol nacije vjeruje u to i klima glavom dok se svaki dan gube neprocjenjivi životi.

Što nam je činiti nakon što smo informirani da je grad pod napadom sirijske vojske i oklopnih divizija? Što može napraviti jedna mala Hrvatska koja grca u besparici radi mita i korupcije, prevelikog uvoza i zanemarivog izvoza, prevelike birokracije koja ždere ono malo što se dobiva iz poreza ljudi koji su nekim čudom i dalje u stalnom radnom odnosu?

Pa za početak treba zahtijevati od naše vlade da pošalje humanitarnu pomoć preko svih diplomatskih kanala koje ima država jer čemu imati državu ako su bespomoćni u svemu osim ubiranju poreza? Vjerujem da bi većina vas radije da se ti novci potroše na pomaganju ljudima u patnji nego da se novci dignuti kreditom potroše na trbušine političara.


Nakon što smo napravili debakl sa Kosovom kojeg nismo prvi priznali jer smo se bojali da će nam pasti trgovinska razmjena sa Srbijom i nakon što se nismo zauzeli za Palestinu za vijeću UN-a (a i nismo neka samostalna država ako gledamo što će Amerika odlučiti), sada imamo priliku da se bilo kako zauzmemo za taj grad i za tu zemlju.


Ne treba da smo u dobrim odnosima. Ne treba da se znamo poimence i da budemo daleki ali prijateljski narod (protokolarno), dovoljno je samo da se poistovjetimo sa njima jer se ista stvar događala prije samo 20 godina. Zar smo u stanju zatomiti tuđi Vukovar i licemjerno patiti samo našim Vukovarom? Zar smo u stanju ne poslati ikakvu pomoć a tokom rata očekivati pomoć od drugih protiv okupatora?

Bilo bi zaista čudovito da barem jednom ova država od svog osnutka bude u skladu sa nekim idealima koje možemo pročitati u ustavu i da zaista cijeni ljudski život. Hoćemo li biti koherentni i pritisnuti našu kratkovidnu vladu da poduzme nešto sa time je samo na nama.

U ovom slučaju je čak domaće stanje u gospodarstvu na drugom planu dok drugdje ljudi gube živote. Kada se to opet desi kod nas iz x y razloga hoćemo li pronaći obraz da zahtijevamo pomoć izvana ako se sad ne zauzmemo za te ljude?


Neću pisati disclaimer za cinike, nema smisla. Ovdje se radi o čistom idealizmu kojemu ne treba realni pogled, hvala.
Post info
04.03.2012. (11:50)
30 komentara
komentiraj
ispis
permalink
Komentari

Sakupljač blogova



Blogosferom kruže glasine da pojedini blogeri dobivaju mejlove od nekakvog suvremenog Pavela Ivanovića Čičikova u kojima stoje ponude otkupa domene i bloga.

Odmah mi je pala analogija na Gogoljeve Mrtve duše.

Iz neke logike rekao bi da iza takvih ponuda stoji profit a profit se iskazuje u tome da su blogovi dostigli visoki rejting na pretraživačima.

Dobra analogija bi bila da je netko vlasnik male parcele koja stoji tik do jako prometnog mjesta pa je logikom profita najbolje tu parcelu prodati i staviti svijetleću reklamu u koja će biti vidljiva svijesno ili nesvijesno.

To da postoji netko tko se vodi logikom para mi uopće nije sporno. Ponuda i potražnja na tržištu. Uče nas tome otkad je krepala bivša država. Preuzeli smo neoliberalni model poput gorljivog učenika. Veći smo kapitalisti od jednog SAD-a kao što smo bili veći koljači tijekom endehazije od nacista koji nisu mogli vjerovati kako revno obavljamo naloge.


Mene više brinu oni koji razmatraju da prodaju vlastiti blog nekom drugom nakon što su unijeli čitavu dušu u pisanju istoga.

Ja sebe poistovjećujem sa vlastitim blogom. On je moj alter ego, on je sukus mene. Zato na njemu nema reklama jer ne podnosim reklame u realnosti a kuda još da zakužujem moj mali jedinstveni prostor sa tom rak ranom suvremenog doba.

Kada treba reklamirati kakvu hvalevrijednu inicijativu ili prijatelja koji je pokrenuo nešto nije mi teško to razglasiti na vlastitom blogu. Ali istini za volju kanim živjeti od nečega drugog u realnom svijetu a ne od lipa koje bi dobio vašim klikovima miša.


Naravno da svatko čini ono što ga je volja i ako mu je nužan novac. Iako je meni novac nužan smatram da bi samom sebi pljunuo u lice kada bi se tako olako, radi štampanih papirića, odrekao tako jedinstvenog utočišta za misli.


I zato dragi Čičikove nadam se da mi nećeš poslati nikakav mejl jer ćeš dobiti jedan slastan i mastan odjeb.


Poanta bloga i zašto ga ljudi čitaju jest taj da nismo plaćeni što znači da ne ovisimo o nekakvom uredniku koji će dopustiti objavu ili ne.


Spontanost je naš adut da naše ideje nastave dalje kod drugih.


Prodaja bloga za novce je poprečna sa samim smislom zašto je blog osmišljen.



Post info
01.03.2012. (11:37)
53 komentara
komentiraj
ispis
permalink
Komentari

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>