neverinov blogneverinov blog

Kad se kockice poslože


I ODJEDNOM KU-KU, NESTANE ČAROLIJE,
NESTANE MAGIJE, JA SAM OPET JA
ONAJ STARI KOGA STE ZNALI OD PRIJE
KADA IZLAZIM IZ LIFTA PRVO PUSTAM STARIJE
ČEKAM RED ZA CRNI KRUH,IDEM U SKOLU,
PRISTOJAN MOMAK A LUD U U MOZAK
MALO MI FALI ZA TRANSFORMACIJU
REP JE PRAVI KRIVAC STA SAM ZIVAC
I NEMA GRESKE JA SAM NAJVEĆA GRESKA
POREMEĆEN OD SPEENA I ZIVOT JE MILINA
(tbf)

nema boljeg opisa od ove pjesme

smokin
Post info
29.06.2010. (01:09)
37 komentara
komentiraj
ispis
permalink
Komentari

Jozo ili Pepi?



Image and video hosting by TinyPic

Jozo je ovaj ljevi




Pepi je paranoična, sitna i dinamitna, nakon 3 godina ne vjeruje nam i stalno misli da joj želimo nauditi. Čini mi se da je kao mačić dobila batina jer se strašno boji kada ju kreneš gladiti rukom po glavici. Zato nas prati sa distance i promatra što činimo. Ona je sva staložena i precizna u svojim kretnjama, tiha i neupadljiva. Zato nitko ne vjeruje da imamo žensku mačku dok ne podastremo fotke jer se ova sakriva cijelo vrijeme dok su tu gosti.

Jozo je hedonist, nonšalantan, hipijevac, obožava jesti, spavati, igrati se, biti u centru pažnje, gricne vas za nogu kada misli da ga ne šljivite dovoljno. Dopušta da ga se nosa i rasteže jer je to njemu gušt. Prede svakih 5 minuta i tako širi pozitivu. Šlampav i neuredan sa svojim dugim repom stalno skuplja mucice te se skliže i zabija u zidove kada je u trku pa ne može zakočiti radi predugih dlaka na šapama.

Često se igraju i jedan drugog opale iz igre sa tim mekanim plišanim šapama ali znaju da su osuđeni jedno na drugo i poštuju suživot. Kod ljudskog roda i nije baš tako.

Dva različita karaktera i poimanja svijeta. Kada mi netko kaže da životinje nemaju osjećaje ili da su glupe i postoje samo zato jer ljudi to dopuštaju meni pada mrak na oči.


Ja se pronalazim u Jozotu. A vi?




Post info
21.06.2010. (13:56)
76 komentara
komentiraj
ispis
permalink
Komentari

Jeronimo za Fiumanku

Image and video hosting by TinyPic

I ove godine je Marko sa tatom prisutstvovao na Fiumanki ovoga puta na Obiteljskoj regati koja je upola krača od natjecateljske pa sam skoknuo do njih na čašicu koja se pretvorila u bančenje do sitnih sati.


Image and video hosting by TinyPic



Image and video hosting by TinyPic


Ja sam krenuo popodne kada su se još čekali povratnici sa natjecateljske regate.



Image and video hosting by TinyPic

I Katica mi se pridružila u potrazi za Jeronimom.


Image and video hosting by TinyPic

Marko kao prvi časnik (primo)


Image and video hosting by TinyPic

Sanjin kao drugi časnik (secondo), kakav inteligentan izraz ima.


Image and video hosting by TinyPic

Claudio kao treći (terzo) u legendarnoj posadi.


Image and video hosting by TinyPic

A evo ga i kapetan silazi na kopno u potrazi za okrepom i hladom.



Image and video hosting by TinyPic

Hlada nije bilo ali ni okrepa nije bila bogznašto. Inače Rijeka kao veliki grad ima veći budžet od ostalih primorskih gradova ali je i na glasu kao regata održana otfrlje. Za regataše na +38 stupnjeva, nakon pola dana provedenog u navigavanju, su bili podjeljeni bonovi (za hranu + cugu) koji su garantirali (pazi sad) pjat maneštre i čašu piva ili vina (Fešta ili Veli Jože). Ja sam se šalio da su se mogli sjetiti i kuhanog vina po takvoj pržioni. Ostali gradovi poput Senja, Kraljevice, Crikvenice, Opatije pripremaju morske delikatese sa mnogo manje novca za svoje regataše. Zato Fiumanka već 2-3 godine i nije baš neki doživljaj.


Image and video hosting by TinyPic

Što se tiče zabavnog djela niti on nije zablistao. Prvu noć su bili Koktelsi koje ne slušam ali su barem domaći i priznajem im da su se trudili dok je sljedeći dan sviralo nastupalo izlizano Prljavo Kazalište (kad će ti ljudi više u penziju?)


Image and video hosting by TinyPic

No mi nismo ekipa koje se da smesti lošom hranom, cugom i glazbom pa smo krenuli kupiti nešto za popit u vlastitiom aranžmanu. Na putu prema dućanu cura se penje po ploči vrtoglavom brzinom.


Image and video hosting by TinyPic


Image and video hosting by TinyPic

Ispod jedra upriličenog u tendu da nas sunce ne spoha.


Image and video hosting by TinyPic

Opet jedan drugačiji motorin ali ista zamamna boja.


Image and video hosting by TinyPic


Image and video hosting by TinyPic


Image and video hosting by TinyPic

Ovaj barba si malo počiva a pokraj njega opet motorin crvene boje.. u zadnje vrijeme samo takve abadajem.


Image and video hosting by TinyPic

Mogla je ispasti bolja da sam uhvatio cijeli jarbol.


Image and video hosting by TinyPic

Pošto su na kopnu bili dosadni Prljavci mi smo u intimi našeg veza puštali neku drugu glazbu.


Image and video hosting by TinyPic

Baš je lijepo bilo vidjet koliko se ljudi okupilo ispred Jeronima.


Image and video hosting by TinyPic

Ah Toni ko Toni..


Image and video hosting by TinyPic

Baš su fotogenične i kad su nakramane sretan Iz traljave organizacije možeš i dalje izvući nešto dobro ako imaš dobru ekipu sa sobom.




Post info
18.06.2010. (21:38)
32 komentara
komentiraj
ispis
permalink
Komentari

Krivo postavljeno pitanje za Referendum



Image and video hosting by TinyPic


Il referendum servirebbe a dare una mossa e a spazzare via una classe politica inconcludente e pasticciona. [...] Siamo di fronte a politici mediocri che godono di enormi privilegi. Che si difendono e si autoproteggono. Il referendum puň essere l'inizio non solo di una stagione di riforme, ma anche di un generale cambiamento della classe politica.

Referendum bi trebao služiti da se nešto trgne i da pomete jednu neodlučnu i šlampavu političku kastu. [...] Ispred nas stoje osrednji političari koji uživaju ogromne privilegije. Koji se brane i štite. Referendum može biti početak ne samo perioda reforma ali opće mjenje političke klase.

Mariotto Segni

(dall'intervista di Gianluca Roselli, «Col referendum via i politicanti», Libero, 5 dicembre 2007, p. 7)


Iako smo svi silom inercije naučili što je to referendum i iako nam se to sada doima kao politički i nacionalni to ber or not to be nemojmo zaboraviti da smo isto tako mislili i za razne svađe na blogu, nedodjeljivanje Kiklopa Nives Celzijus (a shvatili ste me, ima tu zabave za jednog arhivistu), granica sa Slovenijom koja uspjeva biti "osvježavajuće aktualna" već 20 godina, pa malo o Europi i kako ona želi da mi budemo konkurentna zemlja tako da ugasimo svaku pomisao na bilo kakvu produktivnost, pa na zabrinutu facu Hannesa Swobode jer smo eto, opet postupili nevaljalo pa nam on digne svaki put ulaza u EU za koju godinu ali pošto batina bez mrkve ne može bar znamo da ćemo kad tad uči jer hej mi smo "dio europske obitelji" (isprazne li fraze). I onda svako to pitanje okopni i pari se kao nešto nevažno... a do malo prije smo bili tako gorljivi oko njega.

Tako će biti i sa referendumom jer je to samo zvečka.

Na skupljanje potpisa i organiziranje referenduma spiskat će se vrijeme (a vrijeme je novac zar ne dragi kapitalisti) i energija koja se mogla iskoristi za prosvjede na Markovom trgu.
I dok se mi nadamo da će skupljanje 450 tisuća potpisa učiniti neki pomak na bolje u životu svakog građana ove zemlje HDZ će ostati na vlasti iako se neće izmjeniti Zakon o Radu.

Kako je to moguće da vlast koja šalje ovu naciju u moralnu, ekonomsku, socijalnu depru nakon referenduma u kojem ćemo se izboriti da se niš ne mjenja ostane i dalje na vlasti? Prije Berlusconia je bio na vlasti Prodi ( na kraju je podnio ostavku jer je senat poslao trupe u Afganistan sa čime se nije slagao) kao premjer Italije i skoro na svakom financijskom zakonu (u kojem se donosi proračun) njegova se vlast mogla raspustiti jer je zakon išao na povjerenje (fiducia) u oba dva doma parlamenta.

A ovdje u Hrvatskoj ćemo potrošiti snagu, volju, novac, vrijeme u zaustavljanju jednog manjeg zla jer ja, dragi ljudi, ne vidim veće zlo od ostajanja na vlasti onih koji žele promjeniti (opet na loše) samo jedan važni ali ne i jedini segment zakona o čijem ovise naša prava. Međutim šta je sa zdravstvom? Sa mirovinama? Sa pregolemom administracijom u državnim gubitašima na čijim računima žive paraziti kao "konzultanti"? Sa sindikatima koji su odavno izgubili obraz jer se ponašaju ili kao Ana Knežević i Boris Kunst ili se jednostavno nikako ne mogu dogovoriti međusobno jer je osobna slava pojedinog sindikalca (pa nema zajedničkog istupa) važnija od dobrobiti svih nas?

Pa o visokim zastupničkim plaćama i privilegijama koje postoje (i koje su plod borbe za Parišku komunu) da bi zastupnicima manje platežne moći bila osigurana egzistencija kao i imunitet koji postoji da se nitko nebi drznuo dignuti ruku na njih (u Rimu se to zvala sacrosanctitas) ali oni su sve to lijepo izvitoperili i nekadašnje olakšice u izvršavanju funkcije pretvorili u bogomdanu privilegiju sa kojom tako bahato mašu pred očima građanina koji mora plaćati račune, registraciju, naknadu za korištenje cesta iako opet plaća vožnju autocestom, dodatno zdravstveno iako plaća obavezno.

Kako bi rekli ovi iz Dubioze: "dvaput plaćaš sve što te sljeduje".

Kakva prčvarnica, kakav cicrkus od države u kojoj su izvrnute vrijednosti pa su marljivi ljudi na dnu hranidbenog lanca dok poslušnost i idiotizam imaju debelu prođu. Hoću li živjeti i umrijeti u zemlji u kojoj je važnije tko ti je tata nego što si u životu učinio? Jer ako imam nekakve realne šanse da živim još nekih 40 godina (ako zdravlja bude) zar će to biti pod vladavinom HDZ-a?

Jel ikoga osim mene plaši takva mogućnost? Mene trnci neugode prolaze na samu pomisao.

Bjiesan sam na vladajuće kleptomane jer čine od mene bijesnu, onemoćalu, isfrustriranu osobu koja se boji vlastite budućnosti jer ja ne želim biti ničija budala koja će rintati od jutra do sutra za komad kruha i dobrobiti onih na vlasti kojima je maksimum truda dizat i spuštati slušalice zavaljeni u foteljama.

Jednostavno odbijam biti nečiji kotačić. Odbijam takvu budućnost jer ja ne postoji radi države već ona postoji radi nas zar ne? Ako država postoji kako bi sebe održavala onda me čisto zaboli ako će se raspast. Zapravo priželjkujem takvom Leviatanu sistematsko uništavanje. Moja teta Višnja je obrazložila da neće potpisati jer se nada da će nas gadovi stjerati u kut pa ćemo ih se napokon rješiti, reakcija će doći sama po sebi ili ćemo izginuti kao robovi (što zapravo i jesmo jer si ne možemo tepati da smo slobodoumni dok dopuštamo da se ovo dešava).

Ja sam ipak potpisao jer je to manje zlo no to će biti Pirova pobijeda jer bi se ono trebalo preformulirati u:


Želite li prijevremene izbore pa da se ova mučna farsa sa HDZ-om napokon završi?



Sa guštom bi potpisao takav list.


ps. valjda sam zaboravio napomenuti da sam ja potpisao za referendum


Post info
14.06.2010. (16:09)
98 komentara
komentiraj
ispis
permalink
Komentari

Upoznavanje Rijeke - Kantrida (2)



A evo i nastavka…

Image and video hosting by TinyPic

Ova se garaža ne može fulat kad prolaziš sa makinom.


Image and video hosting by TinyPic


Image and video hosting by TinyPic

Pogled na Vela vrata između Cresa i Istre.


Image and video hosting by TinyPic

Naselja pod Učkun, Wind kade si mi čo? sretan


Image and video hosting by TinyPic

Koju zavidnu lokaciju ima ova vila.


Image and video hosting by TinyPic

Natkriveni bazen.


Image and video hosting by TinyPic

Zid koji opasuje dječju bolnicu na Kantridi. Čekao bi pokraj njega kad sam nakon treninga vaterpola šal na bus i uvijek bi se sjetio jedne pjesme od Eugenia Montale.


Merrigiare pallido e assorto.


Meriggiare pallido e assorto
presso un rovente muro d’orto,
ascoltare tra i pruni e gli sterpi
schiocchi di merli, frusci di serpi.

Nelle crepe del suolo o su la veccia
spiar le file di rosse formiche
ch’ora si rompono ed ora s’intrecciano
a sommo di minuscole biche.

Osservare tra frondi il palpitare
lontano di scaglie di mare
m entre si levano tremuli scricchi
di cicale dai calvi picchi.

E andando nel sole che abbaglia
sentire con triste meraviglia
com’č tutta la vita e il suo travaglio
in questo seguitare una muraglia
che ha in cima cocci aguzzi di bottiglia.


Eugenio Montale


Image and video hosting by TinyPic


Blijedo i obuzeto odmoranje u popodnevnim satima
pokraj isijavajučeg vrtnog zida,
slušati između šljiva i grmlja
škljocanje kosa, šuškanje zmija.


Image and video hosting by TinyPic

U pukotinama u zemlji ili na grahovici
špijunirati redove crvenih mrava
koji se razbijaju a sada isprepliću
na vrhovima malih hrpica.


Image and video hosting by TinyPic


Promatrati između krošnji pulsiranje
dalekih morskih ljusaka
dok se diže drhteće cvrčanje
crvrčaka sa čelavih vrhova (stabala).


Image and video hosting by TinyPic


I išavši po suncu koji osljepljuje
čuti sa tužnim divljenjem
kakav je život zajedno sa boli,
u ovom nizu jedan zid
koji ima na vrhu razbijene komade boca.

Eto to je kraj jesenje šetnje sa koje smo se vratili busom ja i Višnja za doma. Bilo je malo teško pronaći riječi za prevod pogotovo za tako arhaične termine.


Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Dva mjeseca kasnije, tojest prekjučer. U lučici 3.Maja.


Image and video hosting by TinyPic

Ukrcavanje na USS Jeronimo.


Image and video hosting by TinyPic

Škale koje ne vode nikuda, primjerak #1

Image and video hosting by TinyPic

Škale koje ne vode nikuda, primjerak #2. Marko ih šlajfa..


Image and video hosting by TinyPic

Pa kad smo već tu onda nas je Marko zaposlio i uz koju pivicu krenuli smo lakirat kormilo..


Image and video hosting by TinyPic


Image and video hosting by TinyPic

Pa red laka...


Image and video hosting by TinyPic


Image and video hosting by TinyPic

Kapetan je zadovoljan napravljenim.



Image and video hosting by TinyPic

Ali to nije bio kraj večeri jer smo onda po principu "ajmo samo na jednu pijaču" zalomili do 4 i pol ure na Arci taman da zadivimo sve uštogljene ljude jednim vlakićem a na šta nego na 14 palmi.



Post info
10.06.2010. (00:03)
37 komentara
komentiraj
ispis
permalink
Komentari

Upoznavanje Rijeke - Kantrida*


Image and video hosting by TinyPic

Ovoga će puta u mom putopisu o Kantridi biti fotke sa dva različita dana, jedan dan je sa kraja jeseni dok je sljedeći vidljivo po našem ležernijem oblačenju smješten u proljeće.



Image and video hosting by TinyPic

Krenuli smo van dok su mačke bile usmjerene na fajt goluba u dvorištu, nisu nas marile previše.



Image and video hosting by TinyPic

Palim željezničarima za slobodu. Smješno mi je kad neki tamo tvrde da su na saveznici oslobodili od okupatora, kakvi amateri.


Image and video hosting by TinyPic

Nekad popularan biznis a sada samo jedna stari barba po ljeti fura malobrojim turistima kufere do autobusnog kolodvora.


Image and video hosting by TinyPic

Hala za vlakove...bauk nekih prošlih vremena željeznica nije bila slijepo crijevo u gradu.



Image and video hosting by TinyPic

Skulptura ispred Doma zdravlja


Image and video hosting by TinyPic

Ovo je malo ala NF ... po škuribando.


Image and video hosting by TinyPic


Image and video hosting by TinyPic



Image and video hosting by TinyPic

Dvojezična ploča o jednoj davnoj radnoj akciji.



Image and video hosting by TinyPic

Kultna prčvarnica Točka iz dana srednje škole a sad Gruw na Mlaci (cjelo mjesto je nazvano po potoku Mlaka).


Image and video hosting by TinyPic

Kanta za smeće je poslužila za napraviti ovu fotku. U Zvonimirovoj ulici na Torreti


Image and video hosting by TinyPic


Image and video hosting by TinyPic

Čisto da ne smetnemo rafineriju iz vida.


Image and video hosting by TinyPic

Svi valjda znaju tko je Frano Supilo. Ispred zgrade Novog Lista.


Image and video hosting by TinyPic

Pramac broda koji je 3.Maj darovao gradu i čija se kopija nalazi u Csepelu , pobratimljenom gradu u Mađarskoj.



Image and video hosting by TinyPic

Škola San Niccoló, nekada Mario Genari, jedna od 4 talijanskih osnovnih u gradu.


Image and video hosting by TinyPic


Image and video hosting by TinyPic


Image and video hosting by TinyPic

Pogled na Kozalu.


Image and video hosting by TinyPic

Torpedo lansirna rampa o kojoj sam pisao.


Image and video hosting by TinyPic

Nakon obavezne birice u znakovitom bircu zvan Škatula vrijeme je da se krene u daljnja otkrića.


Image and video hosting by TinyPic

Kruppova dizalica u 3.Maju.


Image and video hosting by TinyPic

Ovakav kipić dobivaju svake godine zaposlenici koji su se najviše istaknuli.


Image and video hosting by TinyPic

Hotel samaca ili u puku "toblerone".


Image and video hosting by TinyPic

Još jedan antifašistički spomenik.



Image and video hosting by TinyPic


Image and video hosting by TinyPic

Ovdje ću sada račvati dve šetnje. Ova prva je završila do Bivia na autobusnoj stanici dok je sljedeća završila u lučici 3. Maja. Ovo je stadion na Kantridi, njegov šarm leži u tome što je iskopan u stijeni (a mi kamenih gena to naprosto volimo zar ne?) i što je tik do mora. Pošto se post sa više od 50 linka tretira automatski kao spam (kako mi javlja urednik blog.hr) odlučio sam ovdje stati sa prvim djelom ovoga putopisa.


*Kantrida - stolica sa naslonom u čakavici



Post info
09.06.2010. (13:39)
28 komentara
komentiraj
ispis
permalink
Komentari

O roditeljima



Image and video hosting by TinyPic

Pierre Joseph Proudhon e i suoi figli. Dipinto di Gustave Courbet, 1865.


Jedno upozorenje roditeljima: Ako vi budete tukli svoju djecu, ona će tući vaše unuke.


Dušan Radović


Pametni roditelji dopuštaju svojoj djeci da poneki put i pogriješe.

Gandi



Svi ideali svijeta ne vrijede suze jednog djeteta.


Fjodor Dostojevski


Ništa značajnije ne može učiniti otac za svoju djecu, nego to da voli njihovu majku.

Jean-Jacques Rousseau


Čovjek postaje najbliži sebi kada postigne onakvu ozbiljnost koju ima dijete dok se igra.


Heraklit


Vaša djeca nisu vaša djeca.
Ona dolaze kroz vas, ali ne od vas.
I premda su s vama, ne pripadaju vama.
Možete im dati svoju ljubav, ali ne i svoje misli,
Jer, oni imaju vlastite misli...


Kahlil Gibran



Djeca - to su naše sutrašnje sudije.

Maksim Gorki


Sve ove godine u kojima sam svjestan samog sebe promatram način ponašanja koje roditelji imaju prema mojim prijateljima. Moga nakadašnjeg najboljeg prijatelja je njegov rođeni otac riječima degradirao do tolike mjere da je vlastitoga sina oslovljavao sa "mokulom" što će biti ona prljavština iz nosa. Kad je to mome prijatelju govorio on je već bio na faksu i prolazio ispite ( i unatoč tome pljuštale su optužbe da je neradnik) dok sam ja o tome samo maštao iz vrtića sa slijepu djecu gdje sam služio civilnu.
Stari od frenda je njegove prijatelje tretirao sa poštovanjem, pogotovo mene i to mi je djelovao bolesno da se otac ponaša prema poznanicima bolje nego prema sinu.

Vjerovatno je to radio kako bi se ovaj osjetio još više poniženim.

Rezultat svega toga je njegov otac sa nekakvim rakom gušterače (koliko sam shvatio), nikakav odnos otac-sin iako žive zajedno (majka je isto umrla od raka), tek sada sin završava trećedogišnju diplomu (znači ja sam ga prešišao ohoho) i nada se da će mu stari umrijeti što prije.

Mada sam se u svom postojanju naslušao još ogavnih priča ova mi je simbol onoga kakav otac jednoga dana ne smijem biti. Isfrustiran koji svoje frustracije prebacujem na druge kako taj začarani krug frustriranosti nebi nikad imao kraja.

Nona mi je pričala sa suzama u očima kako je nono znao biti nasilan kada bi išao popit. Ona ga je voljela i još uvijek ga voli ali joj je drago što je svoj način života '58 preselio u Rim gdje je nastavio živjeti jer se osjećao kao stranac u Rijeci. Moj tata praktički ni nije imao oca i on i majka su se držali zajedno ko nokat i prst, imali su samo jedno drugoga.

Iz tog razloga je moj tata dobar obiteljski čovjek, ne pije, ne puši (pragmatičan kakav je smatra cigarete bacanje novca), nikad nas nije tukao, rijetko diže glas na mene i sestru i sve nam je pokušao priuštiti iako iz godine u godinu to postaje sve teže zbog sve lošijeg stanja u državi. Mater je ona koja je stroga ali pravedna i ona zapravo donosi odluke dok je tata tako zanesen i sav pošten u svojim životnim odlukama u kojima je odlučio ne zgaziti nikoga radi nikakve pozicije, radi nikakvih para.

Ja nikako nisam bio idealan sin i zadao sam im brojne glavobolje svih ovih godina. Tumaranje u osnovnoj sa Andreom Ponisch, formiranje nekakvih bandi i ne dolaženje doma. To me koštalo razbijenog palentara na mojoj guzici. Tada je bilo nepravedno a danas uviđam koliko sam majku zabrinuo i dajem joj za pravo.
Pa da ne počnem nabrajati o razbijenom fići u provaliji kada još nisam imao vozačku kad sam mogao ubiti prijatelja i sebe, pa skršeni peugeot 309, pa saobraćajka u kojoj sam se samo vozio ali sam se dobrano polomio, ima toliko toga još da bi svaka moja packa zaslužila priču za sebe.
A o sestri da ne govorim, pogotovo sada kada nakon mature mora upisati faks i preselit se u drugi grad, sve isponova.

Sve su to oni pretrpijeli i gurali dalje i nisu nas nikad kočili u našim htjenjima.


Danas sam opet napravio i priznao jednu stvar roditeljima a tamo gdje sam očekivao nevjericu i zabrinute poglede dočekali su me trezveni savjeti i bezuvjetna potpora i kako da se ja tim osobama ne divim na svemu što su uspjeli napraviti? Naravno da je bilo dizanja glasa i svađa, ta ljudi smo i samim time smo krvavi ispod kože no nikad se nije desilo ništa slično pričama mojih prijatelja radi kojih i dan danas muku muče sa tim reminescencijama i nerazrješenih računa sa vlastitim roditeljima.

Jedini način na kojima im mogu uzvratiti jest da budem dobar i brižan otac koliko je u mojoj moći. Hvala im jer me nisu napunili kompleksima, jer me podupiru u mojim razvojnim planovima, jer ne pate za religijom (iako majka ima tu neku vjersku crtu) niti ideologijama već da budem pošten prema ostalima.


Svjestan sam koliko znači imati takve stupove u životu i zahvalan sam na tome, nadam se samo da će jednog dana moji potomci imati mišljenje o meni kakvo ja imam o svojim starcima.



Post info
03.06.2010. (18:16)
53 komentara
komentiraj
ispis
permalink
Komentari

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>