Krivo postavljeno pitanje za Referendum
Il referendum servirebbe a dare una mossa e a spazzare via una classe politica inconcludente e pasticciona. [...] Siamo di fronte a politici mediocri che godono di enormi privilegi. Che si difendono e si autoproteggono. Il referendum puň essere l'inizio non solo di una stagione di riforme, ma anche di un generale cambiamento della classe politica.
Referendum bi trebao služiti da se nešto trgne i da pomete jednu neodlučnu i šlampavu političku kastu. [...] Ispred nas stoje osrednji političari koji uživaju ogromne privilegije. Koji se brane i štite. Referendum može biti početak ne samo perioda reforma ali opće mjenje političke klase.
Mariotto Segni
(dall'intervista di Gianluca Roselli, «Col referendum via i politicanti», Libero, 5 dicembre 2007, p. 7)
Iako smo svi silom inercije naučili što je to referendum i iako nam se to sada doima kao politički i nacionalni to ber or not to be nemojmo zaboraviti da smo isto tako mislili i za razne svađe na blogu, nedodjeljivanje Kiklopa Nives Celzijus (a shvatili ste me, ima tu zabave za jednog arhivistu), granica sa Slovenijom koja uspjeva biti "osvježavajuće aktualna" već 20 godina, pa malo o Europi i kako ona želi da mi budemo konkurentna zemlja tako da ugasimo svaku pomisao na bilo kakvu produktivnost, pa na zabrinutu facu Hannesa Swobode jer smo eto, opet postupili nevaljalo pa nam on digne svaki put ulaza u EU za koju godinu ali pošto batina bez mrkve ne može bar znamo da ćemo kad tad uči jer hej mi smo "dio europske obitelji" (isprazne li fraze). I onda svako to pitanje okopni i pari se kao nešto nevažno... a do malo prije smo bili tako gorljivi oko njega.
Tako će biti i sa referendumom jer je to samo zvečka.
Na skupljanje potpisa i organiziranje referenduma spiskat će se vrijeme (a vrijeme je novac zar ne dragi kapitalisti) i energija koja se mogla iskoristi za prosvjede na Markovom trgu.
I dok se mi nadamo da će skupljanje 450 tisuća potpisa učiniti neki pomak na bolje u životu svakog građana ove zemlje HDZ će ostati na vlasti iako se neće izmjeniti Zakon o Radu.
Kako je to moguće da vlast koja šalje ovu naciju u moralnu, ekonomsku, socijalnu depru nakon referenduma u kojem ćemo se izboriti da se niš ne mjenja ostane i dalje na vlasti? Prije Berlusconia je bio na vlasti Prodi ( na kraju je podnio ostavku jer je senat poslao trupe u Afganistan sa čime se nije slagao) kao premjer Italije i skoro na svakom financijskom zakonu (u kojem se donosi proračun) njegova se vlast mogla raspustiti jer je zakon išao na povjerenje (fiducia) u oba dva doma parlamenta.
A ovdje u Hrvatskoj ćemo potrošiti snagu, volju, novac, vrijeme u zaustavljanju jednog manjeg zla jer ja, dragi ljudi, ne vidim veće zlo od ostajanja na vlasti onih koji žele promjeniti (opet na loše) samo jedan važni ali ne i jedini segment zakona o čijem ovise naša prava. Međutim šta je sa zdravstvom? Sa mirovinama? Sa pregolemom administracijom u državnim gubitašima na čijim računima žive paraziti kao "konzultanti"? Sa sindikatima koji su odavno izgubili obraz jer se ponašaju ili kao Ana Knežević i Boris Kunst ili se jednostavno nikako ne mogu dogovoriti međusobno jer je osobna slava pojedinog sindikalca (pa nema zajedničkog istupa) važnija od dobrobiti svih nas?
Pa o visokim zastupničkim plaćama i privilegijama koje postoje (i koje su plod borbe za Parišku komunu) da bi zastupnicima manje platežne moći bila osigurana egzistencija kao i imunitet koji postoji da se nitko nebi drznuo dignuti ruku na njih (u Rimu se to zvala sacrosanctitas) ali oni su sve to lijepo izvitoperili i nekadašnje olakšice u izvršavanju funkcije pretvorili u bogomdanu privilegiju sa kojom tako bahato mašu pred očima građanina koji mora plaćati račune, registraciju, naknadu za korištenje cesta iako opet plaća vožnju autocestom, dodatno zdravstveno iako plaća obavezno.
Kako bi rekli ovi iz Dubioze: "dvaput plaćaš sve što te sljeduje".
Kakva prčvarnica, kakav cicrkus od države u kojoj su izvrnute vrijednosti pa su marljivi ljudi na dnu hranidbenog lanca dok poslušnost i idiotizam imaju debelu prođu. Hoću li živjeti i umrijeti u zemlji u kojoj je važnije tko ti je tata nego što si u životu učinio? Jer ako imam nekakve realne šanse da živim još nekih 40 godina (ako zdravlja bude) zar će to biti pod vladavinom HDZ-a?
Jel ikoga osim mene plaši takva mogućnost? Mene trnci neugode prolaze na samu pomisao.
Bjiesan sam na vladajuće kleptomane jer čine od mene bijesnu, onemoćalu, isfrustriranu osobu koja se boji vlastite budućnosti jer ja ne želim biti ničija budala koja će rintati od jutra do sutra za komad kruha i dobrobiti onih na vlasti kojima je maksimum truda dizat i spuštati slušalice zavaljeni u foteljama.
Jednostavno odbijam biti nečiji kotačić. Odbijam takvu budućnost jer ja ne postoji radi države već ona postoji radi nas zar ne? Ako država postoji kako bi sebe održavala onda me čisto zaboli ako će se raspast. Zapravo priželjkujem takvom Leviatanu sistematsko uništavanje. Moja teta Višnja je obrazložila da neće potpisati jer se nada da će nas gadovi stjerati u kut pa ćemo ih se napokon rješiti, reakcija će doći sama po sebi ili ćemo izginuti kao robovi (što zapravo i jesmo jer si ne možemo tepati da smo slobodoumni dok dopuštamo da se ovo dešava).
Ja sam ipak potpisao jer je to manje zlo no to će biti Pirova pobijeda jer bi se ono trebalo preformulirati u:
Želite li prijevremene izbore pa da se ova mučna farsa sa HDZ-om napokon završi?
Sa guštom bi potpisao takav list.
ps. valjda sam zaboravio napomenuti da sam ja potpisao za referendum