Iz krajnosti u krajnost
Dosta je bilo romantike.
Jeste li čuli za posljednju talijansku dogodovštinu vezanu uz religiju? Priča je jednostavna, talijanski ateisti i agnostici "usudili" su se platiti gradskom prijevozniku u Genovi reklamu na kojoj piše sljedeće:
Loša vijest je da Bog ne postoji.
Dobra vijest je da ti ne treba.
Naravno da je gesta izazvala oprečne a možda i željene rezultate jer očito da je takva akcija željna pažnje (da Crkva nije digla prašinu tko bi se uopće osvrnuo na tu vrstu plaćenog oglasa? kao da inače građani mare koji vrag piše na autobusu, ja recimo znam da nešto piše na našim autobusima u Rijeci ali zaista nebi imao pojma ni slovo navesti pošto namjerno ignoriram tu vrst silovanja mozga) u koju su naravno kao uvijek upali Crkva i oni koji se smatraju pripadnicima katoličke vjere na talijanskom tlu. I tako sad imamo razne monsignore koji su zabrinuti i zgroženi tim plaćenim natpisima uz uvijek isti naputak Crkva poštuje tuđe pravo na mišljenje i izražavanje ali i da sama ima pravo iznositi svoje stavove. Da nije napisano na talijanskom i to na autobusima već na tramvajima vjerovali bi da se ta situacija desila i to copy/paste u Hrvatskoj (a i desila se).
Koga zanima razvoj situacije neka se raspita ovdje gdje su naši vrli agnostici i ateisti prikupili sve što se moglo prikupiti od svjetske štampe jer oni kao i svi ostali ljudski organizmi preživljavaju od feedbacka koju im javnost uzvraća (negativno ili pozitivno) nakon što su čuli za njih i tako unedogled. Nažalost ljudske inicijative hrani oko publike, ako to izostaje, mnoge akcije padaju u vodu a o tome ovise i rujanski prosvjedi. Odaziv ili neodaziv proslavit će ili potopit će te prosvjede.
Ono o čemu želim reći jest da iako gore spomenuti ateisti i agnostici imaju legitimno pravo (pa platili su) postavljati kakve god natpise žele a da ne vrijeđaju i ne raspiruju mržnju (mada katolici tvrde da se ovdje vrijeđaju njihovu vjerski osjećaji što po meni nije točno pošto samo isticanje prokatoličkih poruka moglo bi vrijeđati moje religiozne osjećaje u slučaju kada bi bio deklarirani musliman) u zadanim pravnim okvirima. Ono što sam primjetio a nikome zasada, koliko mi je poznato, nije palo na pamet da vjerovanje ili nevjerovanje samo dijametralno suprotna krajnost i da ima istih naznaka sličnog ponašanja kao i kod katolika koji nam već formalno 1696 godina (zato jer je kršćanstvo formalno priznato od Konstantina I) nude svoju APSOLUTNU ISTINU.
Po meni uopće nema razlike u ponašanju katolika i ateista u ovom pitanju. Jedni tvrde da Bog postoji a ovi da ga nema i da nam ne treba. Obje skupine trube nešto svoje što bi se trebalo nametat kao istina svim pripadnicima jedne religijsko političke ekološke niše. Tvrditi da Bog ne postoji je ista stvar kao i da netko u javnim prostorijama čijih je država vlasnik postavlja simbole vladajuće religije.
Ateisti i agnostici tvrde da se treba uvesti više laicizma pritom brkajući laicizam sa ateizmom što nije nikako isto jer laik može biti i vjernik kao što ne mora samo što mu je jasno da je pitanje Boga za Državu nevažno.
U ponašanju nema razlike ma koliko i jednu i drugi tvrdili sa su različiti. Ironično zar ne?
ps. da ne bi netko pomislio da ja ovdje branim crkvene institucije molit ću lijepo
Digresija
Srpski i hrvatski nacionalisti su mnogo sličniji nego bi oni sami to hitjeli baš zato jer imaju zajednički pristup prema, nazovimo ju "problematikom" (ako se mržnja drugačijeg od nas može ikad nazvati uzvišenom riječi kao što je "problematika" po meni je bolje da ju zamijenite mentalno sa "debilizmom") tako što ih povezuje isticanje svoje i mržnja prema Drugom.
Na kraju krajeva pogledajte kako su se lijepo slagali Milošević i Tuđman, ne bi se čudio da su si svaki puta kad su se sastali trgnuli koju rakijicu i nasmijali se račun nas idiota koji kući vjerujemo u njihove velike "nećemo dati neprijatelju pobjedu" parolama a očevi domovina banče i to po mogućnosti na račun srpskih i hrvatskih poreznih obveznika.
Uf što je gorka ova spoznaja.
Nakon ovih razglabanja uvijek mi se serviraju ista pitanja glede nekih stvari koje ljudska bića u mom političkom habitatu nikako ne mogu razlučiti. A to je javno od privatnog i državno od religijskog. Kako to da ne umijete vidjeti razliku između ta četiri elementarna termina? Jeli to nekakav recidiv iz socijalističkog doba u kojeg se kunete sa osmijehom na licu da nije ništa preživjelo? Pa kako nije? Mentalni sklop je preživio itekako, to što se promijenili pjesmu (dragi hrvatski nacionalisti, vladajući i njihovi istrenirani glasaći) za 180 stupnjeva ne znači da ste se nešto puno udaljili od koncepta za kojeg tvrdite da je potonuo zajedno sa starom Jugom.
Kada je onaj njemački novinar na HDZ saboru na kojem se odlučivalo za Jacu Kosor kao novom predsjednicom stranke i vlade, izrekao da je ovo komunizam, siguran sam nije bio niti svjestan višeslojnosti vlastite tvrdnje. Naime on je mislio je na javni način glasanja naših junaka na vlasti i poistovjetio ga sa procedurom glasanja u nekadašnjem DDR-u a zapravo trebalo bi još dodati da ono što su nam najavljivali kao "kapitalizam" nije niti nimalo blizu onog što mi imamo. Kapitalizam znači individualni uspjeh vlastitim snagama u slobodnoj tržišnoj ekonomiji u kojoj bolji postaju bolji a otpadaju oni koji nisu znali raditi računice (barem si ja tako doživljavam neku svoju vlastiti sliku o "navuci rukavice" kapitalizmu) dok mi imamo prosječnjake (koje sam čak i ja u stanju pobijediti u društvenoj igri "Trivial Pursuit" iz općeg znanja) koji vode državne firme od strateške važnosti za sve građane zemlje a koje su pola već prodali i to u nepovoljnim uvjetima za vlasnika tojest hrvatske građane (zašto li je onda kupoprodajni ugovor HT-a još uvijek tajan?). Takvi ljudi u inozemstvu ne samo što ne dobivaju otpremninu, razne beneficije već i završavaju u zatvoru jer su oštetili narod. Bože koliko smo mi svjetlosnih godina daleko od onog što nam tvrde da proživljavamo.
Zaključak ovog moga skromnog posta u kojem sam se nenamjerno dotakao religije i nacionalizma jest da jedno i drugo služe samo za neupitnu kontrolu nad ljudima. Skinuti pitanje vjere sa svakodnevnog repertoara značilo bi jedan korak više prema normalizaciji odnosa ne samo u regiji već i među samim građanima republike Hrvatske. Zasigurno bi šlampavi nacionalistički stroj mnogo teže hodao kad bi mu se oduzela prerogativa Boga i Hrvata i strpali Boga u privatne vode svakog građana.
Na posljetku religija i nacionalnost su samo magla u oči kao ne bi ni u snu pomislili na ekonomske debakle naših autokrata koji nemaju pojma a ni interesa da nas spase ekonomskog kolapsa.
Vrijeme nam je da se prestanemo pitati u koliko se poza ševe Josip Dikan Radeljak i Dolores Lambaša već da se zapitamo otkuda tom Dikanu novac koji ima (pošto nisam nikad prije čuo za njega), jel plaća porez i čime se bavi pošto definicija "poduzetnik" u Hrvatskoj bez generaliziranja ima afektaciju "kriminalac" u mojim ušima. Jednom kada se financijska inspekcija pozabavi dotičnim građaninom Radeljakom i ako ustanovi da je čovjek sve stekao legalno predlažem zaista da se okanimo hrvatskog Flavija Briatorea pošto nije nama da znamo kakve seksualne navike ima dotični ako i sami ne želimo da javnost sazna za naše pikanterije.
Pitanje za vas:
kada ćemo prestati da se bavimo krivim stvarima i uhvatimo se za koštac onog jedinog zbog kojeg i jesmo hrvatski građani, a to jest ravnomjeran boljitak svih političkih živinčadi u gorespomenutoj Republici? Pri čemu su nacionalnost i religija trećerazredna pitanja.
