O križevima i Kastav Blues Festivalu
Subota je i nemam vremena objaviti dva posta pošto za 4 sata idem na Ljetne maškare u Fužinama a u ponedjeljak pičim za Crnu Goru i Makedoniju pa ću ih spojiti u jedan veliki iako tematski nemaju veze jedno s drugim.
O križevima u ustanovama
"Et lui dovemo adorare et non questo legno"
("Njega bi trebali obožavat a ne ovo drvo")
(Lando di Pietro, iscrizione all'interno della testa di un crocifisso ligneo, [natpis unutar glave jednog raspela] 1337)
Pošto su teolozi i svećenici učeni ljudi nije mi jasno kako ne razumiju posve razuman i logičan prijedlog predsjednika republike da se maknu vjerska obilježja (u ovom slučaju križevi) iz javnih institucija pošto u jednoj laičkoj državi (mada je to Hrvatska samo na papiru) nije bitno koje je vjeroispovijesti građanin pošto u Ustavu svaka vjera ima isti stupanj dostojanstva makar se ljudi iz Crkve neumoljivo pozivaju na neki fiktivnih 90% vjernika iz popisa stanovništva gdje bar polovici od tih 90% nije ni na kraju pameti kako će se ti podaci obilno iskorištavati. Zato sam ja u zadnjem popisu pod stavku vjeroispovijest stavio "delfin" a nacionalnost "španjolac".
Predsjednik Mesić nije ikonoklast (grč. eikon - slika i klao - razbijam) poput bizantskih careva iz VIII stoljeća koji su se borili da se vjerska obilježja maknu iz crkve ili ateist koji u nemilost stavlja vjeru u nemilost iz ideoloških razloga kao u drugoj Jugoslaviji.
Mesić ne zagovara uništavanje raspela sa cjelokupnog nacionalnog teritorija već da se oni skinu iz državnih institucija (ministarstva, uredi, zavodi, sveučilišta) jer oni kao simbol većinske religije prvobitno nemaju išta tražiti u tim ustanovama. Križu je mjesto u crkvama, kapelama, grobljima i neka si ga slobodno drže u spavaćoj sobi, dnevnom boravku ma i špajzi ako žele oni koji trebaju prisutnost tog simbola u vlastitim životima.
Za sve one koji to ne mogu shvatiti neka si pročitaju neku knjigu koja će im objasniti razliku između privatnog i javnog, profanog i svetog, laičkog i crkvenog i onda će im valjda biti jasna jedna elementarna rečenica ("slobodna Crkva u slobodnoj Državi") rezultat mukotrpne borbe ideoloških i religioznih razmjera još od 313. n.e. kada se crkvena struktura savršeno stopila sa državnim vlastima.
Ta trakavica još nije završila do današnjih dana ali glavno da se mi veliki demokrati i ljudi građanskog razmišljanja zgražamo kada vidimo koliko se vjera upliće u bliskoistočnim državama dok nam je posve normalno da se sa oltara kroje naši izbori jer svećenici utjeruju strah jednostavnim dušama sa velikim strašnim parolama kako bi sačuvali neokrnjenu moć uvjeravanja u nastojanju da sačuvaju stare privilegije (imovina, novac, sinekure) te da steknu nove.
Vaš cilj je evangelizacija (grč. euanggelion = radosna vijest) a ne neslućena pljačka vlastitog naroda, uplitanje u život države te uživanje u materijalnim stvarima od kojih se toliko ograđujete u vašim propovijedima. Kada se uspijete iskobeljati iz svjetovnih problema koji vas čine leglom korupcije i mita i kada napokon lijepe riječi uspiju biti popraćene lijepim djelima e onda tek možete steći taj obraz da odgovorite na bilo koju optužbu bez da ispadnete licemjerni.
Na vaše upite iz Glasa Koncila (lat. concilium, grč. synodos "hodati zajedno") novine koje odašilju mržnju a ne ono što sugerira samo ime, iz HBK-a i ostalih katoličkih institucija čemu sad odjednom takva mržnja prema vjerskim obilježjima koji simboliziraju Ljubav pa onda konzekventno čemu ovakav iskaz mržnje prema Ljubavi koji baš oni šire mogu odgovoriti samo jedno:
nemojte sa protupitanjima skretati pozornost od same srži prijedloga, skinite te križeve iz javnih institucija jer im tamo nije mjesto.
To ne znaći da ćemo prestat slavit Božić i Uskrs, to ne znaći da će se rušiti glomazni križevi (poput onog iznad Dubrovika) i kipovi Majke Božje i to nema veze sa time da su branitelji (kako kaže Jaca) išli na frontu sa krunicom i sa članskom HDZ-a, to ne znaći da će se prestat graditi (pošto je Crkva sazdana od ljudi a ne od cigli i imovinskih papira) crkvena zdanja.
Moja razmišljanja ne znaće da sam ja komunist ili ateist ili heretik već da se nadam državi koja će rješavati gospodarska, socjalna, društvena pitanja svojih građana kako bi im olakšala egzistenciju a ne da gubimo vrijeme na suluda religiozna pitanja koje stvaraju podjelu u samom društvenom tkivu.
I pustite nas već jednom na miru da nam se država razvije bez vašeg daha za vratom.
Kastav Blues Festival
I tako smo došli u grad (lat. Castrum) Kastav, naseljen još iz davnina od strane Liburna, Rimljana i Slavena na izoliranom brdu sa kojega puca pogled na Istru i Kvarner.
Imamo vremena da se prošetamo njime prije nego počne svirka.
Crkva Sv.Fabijana i Sebastijana
Smještena je pred ulazom u povijesnu jezgru grada Kastva, nedaleko od gradske lože. Kasnogotička građevina podignuta je u XVI. stoljeću. Od izvornog oblika sačuvao se pravokutni brod. Obnovom iz 1805. godine, o kojoj svjedoči natpis na pročelju, građevini je znatno izmijenjen izgled. Nakon obnove 1854. godine građevina je temeljito rekonstruirana u klasicističkom stilu (trijem).
Parkirati u gradu, zbog premalo mjesta, mogu samo stanovnici Kastva a oni koji dolaze izvana imaju nekoliko parkirališta od podnožja do polovice brda nakon čega slijedi lagana šetnja u usponu do Trga Matka Laginje gdje se nalaze biste Vladimira Nazora (koji je ovdje predavao), Vjekoslava Spinčića, Matka Laginje, Matka Mandića (istarski preporoditelji koji su ovdje rođeni) te skladatelja i folklorista Ivana Matetića Ronjgova.
Ispred gradskih vrata, izgrađena je 1571. godine gradska loža, obnovljena 1825. godine. To je prozračna građevina, otvorena na širim stranama arkadnim nizovima, dok je zapadna ulazna strana rastvorena jednim širokim otvorom polukružnog luka. Ovaj tip građevine javlja se upravo u mediteranskim gradovima, i uz njih je vezan jedan dio javnog života komune. Kao što vidite služila je ljudima da se odmore i da pogledaju izložbu slika.
Građena je po zamisli judenburških Isusovaca, početkom 17. stoljeća. Crkva je, tvrdi se, već bila podignuta 1641. godine, prema zapisima dr. Radmile Matejčić, a druga je gradnja, čije ostatke danas vidimo, započeta 1769. godine. U narodu već odavno poznata kao Crekvina, građevina je u dovršenom stanju trebala imati čak 1500 četvornih metara površine i trebala je primati oko 4000 vjernika. Uz legende koje su se sprele oko njenih ruševina obraslih bršljanom, zapisi arhiđakona Svilokosog iz toga vremena, koji je dobio zaduženje da blagoslovi temeljni kamen, tek potvrđuju da se crkva srušila prije no što je dovršena. Prezbiterij ruševne crkve, kroz koji danas put vodi u kastavsku šumu Loza i poklapa se s Evropskim pješačkim putem E-6, probijen je 1905. godine. Tijekom godina izvođeni su na kamenim zidinama tek manji zahvati kako bi ih se sačuvalo od urušavanja, a značajnija obnova izvedena je 2000. godine, usporedo s izradom planova za revitalizaciju prostora Crekvine kao izvanrednog prirodnog scenskog ambijenta, prikladnog za održavanje kulturnih i drugih priredbi.
Preuzeto sa http://isite02.isite.com.hr/default.asp?ru=382&gl=200307240000029&sid=&jezik=1
Uspinjemo se prema najvišem mjestu u gradu.
Trobrodna župna crkva Sv. Jelene Križarice (zaštitnica Kastva, majka cara Kostantina, arheolog pošto je išla kopat u Svetoj zemlji kako bi pronašla Križ te ono meni najdraže, spoj kurve i svetice) opsežnije je obnovljena 1709. godine, a pretpostavlja se da, je sagrađena na ostacima starije crkve, možda i ranokršćanske crkve (VI. st.). Crkva je barokna građevina s odvojenim visokim zvonikom (1724.), koji dominira u gradskim vizurama.
Pogled sa crkve, nije ni čudo što tamo dolaze parovi i guguću.
A sad se spuštamo.
Crkva Svetog Trojstva
Pravilno orijentirana jednobrodna crkva pravokutnim svetištem i zvonikom na preslicu. Smještena je na sjevernom dijelu središnjeg gradskog trga Lokvina. Podignuta je krajem XIV. ili početkom XV. stoljeća kao dvorska crkva tada vladajuće obitelji Walsea.
Uske kale i balkoni puni biljka.
Glavna gradska vrata - Voltica
Na južnom prilazu u grad, u sklopu fortifikacije nalaze se glavna gradska vrata, koja u svom današnjem obliku s polukružnim završetkom i okvirom iz kamenih kvadara, potječu iz 1769. godine tj. iz vremena isusovaca.
I onda je krenuo koncert...
Rick Franklin (onaj ugodno popunjen) & Michael Roach koje je doveo Damir Halilić Hal, entuzijast koji nam dovodi izvođače iz svijeta u Rijeku, Kastav i Opatiju.
Prijatelji kojima smo se pridružili za vrijeme koncerta.
Keith Thompson's Strange Brew i izvedbe sa njihovog posljednjeg albuma "On the road".
Evo jednog Thompsona koji ne svira o Jasenovcu a udjelio nam je bezbroj bisova (na svaki naš "we want more!") i na kraju lijepo rekao "dve pive molim" da se grlo ne bi osušilo.
Žena sa saksofonom, čudo je što sve radi s tim instrumentom
I sad da se pozdravim od vas i bloga u naredna dva tjedna ili (još bolje) koliko će mi novci potrajat u Makedoniji:
A poslije mora dalje u svijet
Samo se hrabri dokopaju slave
A onda zbogom barake na Breci
Viknu Žuga i kasetaš odvrnu jače
Dobit ćete razglednicu iz afričke zemlje Safari
Zbogom žohari!
Legendarna Balada o Pišonji i Žugi