neverinov blogneverinov blog

Iz krajnosti u krajnost



Photobucket


Dosta je bilo romantike.


Jeste li čuli za posljednju talijansku dogodovštinu vezanu uz religiju? Priča je jednostavna, talijanski ateisti i agnostici "usudili" su se platiti gradskom prijevozniku u Genovi reklamu na kojoj piše sljedeće:


Loša vijest je da Bog ne postoji.

Dobra vijest je da ti ne treba.



Naravno da je gesta izazvala oprečne a možda i željene rezultate jer očito da je takva akcija željna pažnje (da Crkva nije digla prašinu tko bi se uopće osvrnuo na tu vrstu plaćenog oglasa? kao da inače građani mare koji vrag piše na autobusu, ja recimo znam da nešto piše na našim autobusima u Rijeci ali zaista nebi imao pojma ni slovo navesti pošto namjerno ignoriram tu vrst silovanja mozga) u koju su naravno kao uvijek upali Crkva i oni koji se smatraju pripadnicima katoličke vjere na talijanskom tlu. I tako sad imamo razne monsignore koji su zabrinuti i zgroženi tim plaćenim natpisima uz uvijek isti naputak Crkva poštuje tuđe pravo na mišljenje i izražavanje ali i da sama ima pravo iznositi svoje stavove. Da nije napisano na talijanskom i to na autobusima već na tramvajima vjerovali bi da se ta situacija desila i to copy/paste u Hrvatskoj (a i desila se).

Koga zanima razvoj situacije neka se raspita ovdje gdje su naši vrli agnostici i ateisti prikupili sve što se moglo prikupiti od svjetske štampe jer oni kao i svi ostali ljudski organizmi preživljavaju od feedbacka koju im javnost uzvraća (negativno ili pozitivno) nakon što su čuli za njih i tako unedogled. Nažalost ljudske inicijative hrani oko publike, ako to izostaje, mnoge akcije padaju u vodu a o tome ovise i rujanski prosvjedi. Odaziv ili neodaziv proslavit će ili potopit će te prosvjede.


Ono o čemu želim reći jest da iako gore spomenuti ateisti i agnostici imaju legitimno pravo (pa platili su) postavljati kakve god natpise žele a da ne vrijeđaju i ne raspiruju mržnju (mada katolici tvrde da se ovdje vrijeđaju njihovu vjerski osjećaji što po meni nije točno pošto samo isticanje prokatoličkih poruka moglo bi vrijeđati moje religiozne osjećaje u slučaju kada bi bio deklarirani musliman) u zadanim pravnim okvirima. Ono što sam primjetio a nikome zasada, koliko mi je poznato, nije palo na pamet da vjerovanje ili nevjerovanje samo dijametralno suprotna krajnost i da ima istih naznaka sličnog ponašanja kao i kod katolika koji nam već formalno 1696 godina (zato jer je kršćanstvo formalno priznato od Konstantina I) nude svoju APSOLUTNU ISTINU.

Po meni uopće nema razlike u ponašanju katolika i ateista u ovom pitanju. Jedni tvrde da Bog postoji a ovi da ga nema i da nam ne treba. Obje skupine trube nešto svoje što bi se trebalo nametat kao istina svim pripadnicima jedne religijsko političke ekološke niše. Tvrditi da Bog ne postoji je ista stvar kao i da netko u javnim prostorijama čijih je država vlasnik postavlja simbole vladajuće religije.

Ateisti i agnostici tvrde da se treba uvesti više laicizma pritom brkajući laicizam sa ateizmom što nije nikako isto jer laik može biti i vjernik kao što ne mora samo što mu je jasno da je pitanje Boga za Državu nevažno.


U ponašanju nema razlike ma koliko i jednu i drugi tvrdili sa su različiti. Ironično zar ne?


ps. da ne bi netko pomislio da ja ovdje branim crkvene institucije molit ću lijepo



Digresija

Srpski i hrvatski nacionalisti su mnogo sličniji nego bi oni sami to hitjeli baš zato jer imaju zajednički pristup prema, nazovimo ju "problematikom" (ako se mržnja drugačijeg od nas može ikad nazvati uzvišenom riječi kao što je "problematika" po meni je bolje da ju zamijenite mentalno sa "debilizmom") tako što ih povezuje isticanje svoje i mržnja prema Drugom.
Na kraju krajeva pogledajte kako su se lijepo slagali Milošević i Tuđman, ne bi se čudio da su si svaki puta kad su se sastali trgnuli koju rakijicu i nasmijali se račun nas idiota koji kući vjerujemo u njihove velike "nećemo dati neprijatelju pobjedu" parolama a očevi domovina banče i to po mogućnosti na račun srpskih i hrvatskih poreznih obveznika.

Uf što je gorka ova spoznaja.

Nakon ovih razglabanja uvijek mi se serviraju ista pitanja glede nekih stvari koje ljudska bića u mom političkom habitatu nikako ne mogu razlučiti. A to je javno od privatnog i državno od religijskog. Kako to da ne umijete vidjeti razliku između ta četiri elementarna termina? Jeli to nekakav recidiv iz socijalističkog doba u kojeg se kunete sa osmijehom na licu da nije ništa preživjelo? Pa kako nije? Mentalni sklop je preživio itekako, to što se promijenili pjesmu (dragi hrvatski nacionalisti, vladajući i njihovi istrenirani glasaći) za 180 stupnjeva ne znači da ste se nešto puno udaljili od koncepta za kojeg tvrdite da je potonuo zajedno sa starom Jugom.


Kada je onaj njemački novinar na HDZ saboru na kojem se odlučivalo za Jacu Kosor kao novom predsjednicom stranke i vlade, izrekao da je ovo komunizam, siguran sam nije bio niti svjestan višeslojnosti vlastite tvrdnje. Naime on je mislio je na javni način glasanja naših junaka na vlasti i poistovjetio ga sa procedurom glasanja u nekadašnjem DDR-u a zapravo trebalo bi još dodati da ono što su nam najavljivali kao "kapitalizam" nije niti nimalo blizu onog što mi imamo. Kapitalizam znači individualni uspjeh vlastitim snagama u slobodnoj tržišnoj ekonomiji u kojoj bolji postaju bolji a otpadaju oni koji nisu znali raditi računice (barem si ja tako doživljavam neku svoju vlastiti sliku o "navuci rukavice" kapitalizmu) dok mi imamo prosječnjake (koje sam čak i ja u stanju pobijediti u društvenoj igri "Trivial Pursuit" iz općeg znanja) koji vode državne firme od strateške važnosti za sve građane zemlje a koje su pola već prodali i to u nepovoljnim uvjetima za vlasnika tojest hrvatske građane (zašto li je onda kupoprodajni ugovor HT-a još uvijek tajan?). Takvi ljudi u inozemstvu ne samo što ne dobivaju otpremninu, razne beneficije već i završavaju u zatvoru jer su oštetili narod. Bože koliko smo mi svjetlosnih godina daleko od onog što nam tvrde da proživljavamo.

Zaključak ovog moga skromnog posta u kojem sam se nenamjerno dotakao religije i nacionalizma jest da jedno i drugo služe samo za neupitnu kontrolu nad ljudima. Skinuti pitanje vjere sa svakodnevnog repertoara značilo bi jedan korak više prema normalizaciji odnosa ne samo u regiji već i među samim građanima republike Hrvatske. Zasigurno bi šlampavi nacionalistički stroj mnogo teže hodao kad bi mu se oduzela prerogativa Boga i Hrvata i strpali Boga u privatne vode svakog građana.

Na posljetku religija i nacionalnost su samo magla u oči kao ne bi ni u snu pomislili na ekonomske debakle naših autokrata koji nemaju pojma a ni interesa da nas spase ekonomskog kolapsa.

Vrijeme nam je da se prestanemo pitati u koliko se poza ševe Josip Dikan Radeljak i Dolores Lambaša već da se zapitamo otkuda tom Dikanu novac koji ima (pošto nisam nikad prije čuo za njega), jel plaća porez i čime se bavi pošto definicija "poduzetnik" u Hrvatskoj bez generaliziranja ima afektaciju "kriminalac" u mojim ušima. Jednom kada se financijska inspekcija pozabavi dotičnim građaninom Radeljakom i ako ustanovi da je čovjek sve stekao legalno predlažem zaista da se okanimo hrvatskog Flavija Briatorea pošto nije nama da znamo kakve seksualne navike ima dotični ako i sami ne želimo da javnost sazna za naše pikanterije.


Pitanje za vas:

kada ćemo prestati da se bavimo krivim stvarima i uhvatimo se za koštac onog jedinog zbog kojeg i jesmo hrvatski građani, a to jest ravnomjeran boljitak svih političkih živinčadi u gorespomenutoj Republici? Pri čemu su nacionalnost i religija trećerazredna pitanja.






Post info
30.08.2009. (16:51)
60 komentara
komentiraj
ispis
permalink
Komentari

Žmigavac blues



Photobucket



Povratkom iz proputovanja kroz Crnu Goru, Albaniju i Makedoniju osjećam kraj jednog poglavlja, čim sam malo odmorio shvatio sam koliko nisam tjednima kvalitetno spavao i kako naponom snaga prije ili kasnije dovede do iscrpljenja psihičkog i fizičkog te upravo u tom trenutku postajemo slabiji pa se stanemo prisjećati nekih stvari sa nostalgijom. Minula ljeta koje su dovele trenutke i osobe kojih više u tvojem životu nema na onaj način na koji si navikao. I zato bolje da zapišem sada ovo inače se neću moć usredotočiti ni na posao, ni na učenje a kamoli pisanje bloga.

Počnimo sa terapijom


Ima trenutaka kada vam vlastita podsvijest podmeće "Proustove madeleine" ali ne ostavlja nikakve posebne ožiljke niti prosvjetljenja za sobom pošto se ne radi o potisnutim događajima već stvarima koji su i dan danas ugodni na dodir u našim sjećanjima.
Tako sam jučer vozio po Boulevardu Oslobođenja, lijepom djelu grada punom stabla sa strane cesta, parkića za djecu te starinskim vilama, moj najdraži put pun vijuganja kako bi se stiglo do Trsata i baš tamo prije skretanja prema Gradini i Svetištu ima jedna duga uska ulica puna parkiranih auti sa jedne strane tako da su tamo svi vezani nepisanim pravilom da pronađu rješenje kada se nađu auti iz suprotnih smjerova a na prvi pogled nema dovoljno mjesta da oboje prođu. Na jednoj točki ulica presijeca famozne trsatske stepenice po kojim sam prvim djelom često prolazio gore i dole. Napokon nakon tog djela počinje jedna blaga uzbrdica do ceste s pogledom na nebodere na Kozali, na zaobilaznicu iznad koje se nalaze impozantni lukovi kako se sve što je iznad nebit urušilo, malo dolje nekakve divlje kućice sa terasama i vrtovima te sasvim na dnu obuzdani tok Rječine sa stambenim i poslovnim zonama sa lijeve i desne strane. Po noći kad bi se znali pozdravljati satima znala je otkazat jedno od svijetla rasvjete i dodati još više mira u taj inače miran dio.
I onda dolazimo do kuće gdje su bile (ne znam ako su još) "moj i tvoj mačak" kako smo ih nazivali zato jer se jedan držao više mene a i po konstituciji mi je bio sličniji (zdepast i radi toga smotan), zaista su se voljeli maziti sa nama i držati nam društvo sve do nazovimo "raskrižja" sa garažama i jednim košem kraj kojeg se nitko ne igra jer je odmah pokraj baja za smeće. Tamo sam se polukružno okretao ili parkirao kada kod njene kuće nije bilo mjesta i tamo smo si nebrojeno puta dali poljubac za laku noć pokušavajući što kasnije u vrijeme smjestiti neimenovani rastanak.

Uvijek mi je malo prema gore bila draga ta jedna garaža iz koje su se znali čuti zvukovi nekakvo punk rock benda koji je tamo održavao probe ali zatvorena vrata nisu bila dovoljna da mi pripriječe glazbu koja mi je kratila vrijeme dok sam čekao da se ona spremni za noćni izlazak.
Sa vremenom kako je veza trajala tamošnjim ljudima sam postao poznato lice pa smo se sukladno i tome počeli pozdravljati, svi su se bili navikli na prisutnost moga auta.
Sada kada u sjećanjima prolazim te zadnje korake do kuće njenih roditelja osjećam se isto kao svakog puta kada bi sa nestrpljenjem i sa gropom u grlu jedva dočekao da doživim njezinu pojavu na vratima od ograde iza kojih sam se morao šuljat u prvo vrijeme (kako nebi saznali njeni preko nonića) da me vodi u kuću a kasnije tek da nas ne ometaju pošto mi se čini da sam i noni i nonotu bio drag pošto sam tamanio sve što bi donijela za pojest.

Pitam se dali je njena soba ista kao kad sam ju vidio zadnji put sa ormarom skoro pa u sredini sa vokom koji sam ju kupio za rođendan na vrhu. Krevet u kojem smo zagrljeni spavali i prozor koji bi zamaglili radi prevelike razlike u vanjskoj i unutrašnjoj temperaturi. Posebno sam bio ponosan kad bi se stakla doslovce cijedila usred zime, znači da smo stvarno dobro iskoristili te hladne dane. Onda mislima otvorim vrata i uniđem u hodnik, čujem svaki škrip parketa ispod tepiha te ulazim u dnevni boravak gdje smo zagrljeni gledali filmove, gdje smo ručali ono što smo zajedno kuhali gdje smo se gledali u tišini dok je sat na zidu nezaustavljivo odmjeravao sekunde.
Jednom je bilo toliko vruće da smo iznijeli madrac i zaspali na balkonu goli i umotani u plahte sa mojom velikom znatiželjom ako je itko sa suprotnih nebodera mogao vidjeti taj prizor.

Najljepša uspomena ipak ostaje ona ispod Krčkog mosta kada smo vodili ljubav u barci njezinog oca te smo zatvorili sva vrata kako nas nitko nebi čuo i vidio stvorivši unutra nesnosnu vrućinu začinjenu dvoje tijela u klinču. Zrak se nije mogao niti udisati ali užitak je bio imperativ tih trenutaka a da ne govorimo i tom da smo trebali prigušiti jecaje jer je upravo ispred veza bio sjeo neki barba.

Odmah nakon svršenog čina kada tijelo postane svjesno da se nalazi u improviziranoj turskoj kupelji otvorio sam vrata "blam" te skočio u vodu urlikajući od gušta i od ogromne termičke razlike u moru, da ti srce stane ali vrijedilo je. Kao kada kuješ željezo te ga rashladiš u vodi, mislio sam da moja koža ispušta te šššš zvukove. Što me onda navodi na jednu noć provedenu tamo gdje sve obiluje planktonima kada se baciš u more i gnjuriš iz zafrkancije te se malo kasnije ona hvata oko tebe i ljubite se u klimavom skladu pošto treba držati dvoje na površini. Te iste noći je previše popila pa ju je jako ošinulo , nakon toga osjećala je želju za zrakom kako joj ne bi bilo mučno pa sam ja imao tu čast da mi spava sa glavom na koljenima i zaista sam uživao bdjeti nad nekim do koga mi je bilo neizmjerno stalo. Osim što je bilo slatko gledati to biće zatvorenih očiju, izmučeno na neki način (jer ipak je alkohol otrov štogod mi mislili), ali koje predstavlja predmet tvoje ljubavi pa jednostavno ne stigneš vidjeti negativne stvari koje su zasjenjene onim lijepima.

Stvarno sam ju volio a ne mogu prisegnuti da ju dio mene spremljen u neku ladicu nekog ormara čije sam postojanje dugo nijekao a kad je napokon isplivalo na površinu poput Queequegovog sanduka u poznatoj noveli Hermana Melvilla otkrilo mi da se nekoga može voljeti iako više niste zajedno. To je činjenica sa kojom se može živjeti bez da se pribjegne ludilu poput Save iz Jesen stiže Dunjo moja.

Bilo bi tu još mnogo toga za napisati, naravno, i ružnih stvari koje su se dešavale i koje nas čine zrelijima jednom kada stanemo na loptu i razmislimo i shvatimo ih ali bilo bi zaista previše toga da opišem kakva navala misli i uspomena me hvata u tom trenutku kada dolazi čas da dam žmigavac za skretanje u lijevo.





Post info
27.08.2009. (13:07)
44 komentara
komentiraj
ispis
permalink
Komentari

Antologija suvremene hrvatske gluposti (4)



HRVATI svi i svuda


Kada ovo pročitam zamislim se kako je termin "intelektualac sa desnice" savršen primjer oksimorona:

Znanstvena je istina da je hrvatski narod najstariji europski narod i da je hrvatska država najstarija u Europi, te da ima tradiciju od 35 stoljeća. A budući da smo katolici i vjerujemo da je Bog stvorio čovjeka, Hrvati postoje oduvijek.


dr.Hrvoje Šošić u Globusu, prosinac 1994.


Proizvodnja straha kako bismo zažmirili nad pljačkom neslućenih proporcija:


Da nismo prikazivali ruševine, mrak, poginule, da smo skrivali stradanja, ne bi sto posto Hrvata postalo Hrvatima.


Antun Vrdoljak u Panorami, studeni 1995.

Vjerojatno i Indijci imaju taj strah da ne postanu Hrvati:


Zaboravimo li tko smo i odakle smo došli, nećemo više znati kamo idemo, postat ćemo tamo neki Indijci ili Indijanci, svejedno, ili nekakvi Jugoaslavci, Čečenci ili kako li se sve još nazivaju svi ti divljaci.

Maja Freundlich u Hrvatskom slovu, studeni 1996


Da, Anto, uvijek su nam Drugo krivi..


Malo se danas ističe da su Hrvati progonjeni i u Hrvatskoj, jer danas ne smijete hrvatski misliti, hrvatski osjećati, hrvatski govoriti, a da vas tkogod ne optuži za fašizam, neofašizam, ustaštvo, halucinacije i ostalo.

don Anto Baković u Narodu, srpanj 1995.


Pjesnik je htio reći da nismo priveli posao do kraja..


Mi Hrvati imamo dobrih vrlina kao narod i pojedinci, ali isto tako imamo i teških mana. Lako se oduševimo, lako vjerujemo, lako opraštamo i, što je najgore, lako zaboravljamo.

Ivo Rojnica, ustaški stožernik i potpisnik rasnih uredbi 1941. godine, u Panorami, srpanj 1996.


Nažalost negdje moraš i roditi ali moram priznati da mi je drago što Franjo nije Primorac.


Vi uopće ne zavređujete što ste se rodili u Hrvatskom zagorju! Zagorci su mnogo bolji Hrvati!


dr.Franjo Tuđman Tihomiru Ladišiću na božićnom domjenku za novinare, siječanj 1996.



INTELIGENCIJA i domaći izdajnici


Jeli možete vjerovat da nas je ovaj tip vodio?

Kad mi govore kako inteligencija nije na našoj strani uvijek pitam: koja inteligencija? To je par škribenata, koje se od pamtivijeka, od biblijskih vremena naziva farizejima, koji su zadojeni nekakvim ne znam kakvim svjetsko-liberalističkim idejama, i da ne kažem još neke pridjeve, to ne odražava stvarno raspoloženje hrvatskog duha!

dr.Franjo Tuđman u razgovoru s glavnim urednicima hrvatskih medija, svibanj 1995.



Zatucani ne lutaju...

Inteligencija je takav društveni sloj koji je podložan najvećim lutanjima.


dr.Franjo Tuđman na IV. općem saboru HDZ-a, veljača 1998.


U Hrvatskoj mozak vrijedi i manje..


Mozak vani ništa ne vrijedi! Kilo mozga je dvije marke.


Ivan Milas na sjednici Sabora, studeni 1995.


Franjo vjerojatno priča o svojoj i ostalih 200 sretnih obitelji..


U svakom narodu ima onih koji su strano tijelo u tom narodu.


dr.Franjo Tuđman na III. konvenciji Mladeži HDZ-a u Splitu, kolovoz 1996.


Ova osoba je danas starija za 11 godina. Tko zna u što se pretvorila..


Ne šoramo mi njih zato što su punkeri, nego zato jer su komunisti i četnici! Nasilje je samo krajnje rješenje.


anonimni zagrebački skinhead u Novom Listu, svibanj 1998.

Ironično je što njegova vlastita stranka izdaje izrečene ideje ali ga i dalje hvale naravno.


Ne smijemo dopustiti nove zablude i nova lutanja, što bi Stipica Radić rekao, da odlaze kao guske u maglu. A danas ima tih gusaka koje idu za velikim idejama i integracijama, jer su im premali okviri naše države i našeg naroda!


dr.Franjo Tuđman prigodom otvorenja spomen-doma Ante Starčevića u Velikom Žitniku, svibanj 1998.



Ne, Ivane.. sve činiš sam bez pomoći onih iz Ferala..


Na moj račun dolazi koječega od onih koji bi htjeli rušiti hrvatsku državu, takvi su kurbini sinovi iz splitskog "Ferala".

Ivan Aralica u Vjesniku, srpanj 1995.


Jao nama ako nam takvi ljudi čuvaju Ustav...


Na kraju želim vam smirene prste na okidaču pri traženju neprijateljskih čela!

Vice Vukojević na osnivačkoj skupštini Županijskog doma ogranka UHDDR-a u Splitu, svibanj 1994.



JEZIK naš hrvacki




Nije nam samo pravopis naj savršeniji na svietu, nego i jezik. Jezik nam je toliko savršen da ga nitko ne može naučiti, pa ni mi sami.

Bulcsu Laszlo, profesor na zagrebačkom Filozofskom fakultetu, u Globusu,
listopad 1993.




Ne kaže se "njen", nego "njezin", jer se ne kaže "njov" nego "njegov".

Maja Freundlich u Hrvatksom slovu, travanj 1996.

Dario koristi neviđeno mudru strategiju da se obrani od optužba..


Iako sam razumio optužnicu u pravom smislu, istu nisam razumio jer mi je dostavljena na srpskom jeziku.


Dario Kordić na pitanje sudskog vijeća u Haagu je li razumio optužnicu,
listopad 1997.



Malo širenja mržnje i njegovo obrazloženje..


Pozivljemo sve Hrvate i Hrvatice da se služe u pisanju korijenskim pravopisom, jer i sama činjenica da se time razlikujemo od prekodrinskih cigana dovoljna je da opravdava njegovu uporabu.


Nezavisna Država Hrvatska , glasilo Hrvatskog oslobodilačkog pokreta,
lipanj 1994.






Znate li da se u svijetu sve više uči naš jezik? Ja sam se u to uvjerio. Poslije predstave išli smo na večeru u restoran kod našeg Ive Pajića, koga svi zovu Ive Ustaša. No, na ulazu u restoran susreo nas je jedan Japanac i na engleskom upitao jesmo li mi Hrvati. Nakon potvrdnog odgovora, Japanac je na hrvatskom jeziku stao uzvikivati: drži ga, ne daj ga, udri ga, jebi ga - Srbina! Taj Japanac, on vam je konobar kod Ive Ustaše.

Ivan Aralica u razgovoru s novinarima u Saboru, rujan 1995


Stvarno mi je drago da ovakav suludi prijedlog nije oživio..


Osnovna je zadaća Državnoga ureda za hrvatski jezik bdjeti nad pravilnošću i čistoćom hrvatskoga jezika u javnoj upotrebi. Radi oživotvorenja te zadaće Državni će ured za hrvatski jezik: izdavati općeopbvezatna pravila i upute iz oblasti hrvatskog jezika; jezično savjetovati pisce književnih i poučnih djela; nadgledati jezik u tisku, kazališta, slikokazima, krugovalnim i dalekovidničkim post.


Vice Vukojević u prijedlogu Zakona o osnivanju Državnog ureda za
hrvatski jezik, svibanj 1995.



KOMUNIZAM i doba raka




Eto, svi znamo da nam je u socijalizmu bilo prilično teško, jer se sve nadgledalo. Ali mislim da je upravo ta kontrola mnogim pjesnicima pomogla. Nastojeći da zavaraju režim, oni su pronalazili riječi i slike do kakvih inače ne bi bili došli.


Nikola Miličević, pjesnik, prevodilac i akademik, u Vjesniku, siječanj 1998.



General koji je uspješno sažeo naše najveće zablude..

Ja se protiv komunizma ne bih borio da ga ne poznajem. Proučio sam i Marxa i Engelsa i Darwina, i shvatio da je to ono gdje nema Boga a ima majmuna.


general Mate Šarlija Daidža u Večernjem listu, listopad 1993.





Imao sam vrlo sretno djetinjstvo, kad je riječ o obitelji, ali nesretno što se tiče države.

Dinko Čutura, tajnik zagrebačkog HDZ-a, u Globusu, ožujak 1996.





Kad je moja cura odlučila ići na studij u Beograd, ja sam s njom prekinuo. Tako sam razmišljao. Ali moj me odnos prema glazbi tamo odvukao, to je bilo jače od mene.


Zlatko Pejaković u Stilu, ožujak 1997.


Otišao sam u "Korni grupu" svjestan da idem u band u kojemu ne svira ni jedan Srbin. Ako sam već u stranome svijetu, htio sam barem birati društvo.

Zlatko Pejaković u Stilu, ožujak 1997.


Naši osnovni ciljevi bili su rušenje Jugoslavije i komunizma.

dr.Zdravko Tomac na press-konferenciji SDP-a, listopad 1995.



LIJEPA NAŠA domovina

Može, može a zove se privatizacija..


Svi se pripremaju na 21.stoljeće, za Hrvatsku ono je već stiglo činom međunarodnog priznanja Republike Hrvatske. Ništa se za nas Hrvate tako veliko u 21.stoljeću neće dogoditi!


dr. Miroslav Tuđman u Vjesniku, svibanj 1998.


A da ubrojimo i zračni prostor?

Svojim sam suradnicima savjetovao da prosvjetarima koji pišu udžbenike poruče da se u teritorijalni sastav Hrvatske uključi i hrvatsko podmorje i more. Po čemu je to masiv Velebita ili Mosora važniji za hrvatski teritorij i suverenost od podmorja između Splita i Visa?! Nije svejedno predstavlja li se svijetu i našem čovjeku Hrvatska kao mala zemlja od 65 tisuća ili kao srednja od 89 tisuća četvornih kilometara. Budite znanstveno dosljedni i bez kompromisa kad je riječ o hrvatskom interesu!


dr.Franjo Tuđman u razgovoru s izaslanstvom prosvjetnih djelatnika, listopad 1996.




Neš ti nacionalnog interesa..

Brijunsko otočje, taj biser jadranske ljepote i hrvatski nacionalni park, zbog svoje vrijednosti odavno se koristi u rezidencijalne svrhe. No, tek s uspostavom hrvatske države moglo je biti korišteno u nacionalnom interesu, pa i za ljetni radni odmor hrvatskog Vrhovnika.

iz priopćenja Uprave za odnose s javnošću Ministarstva obrane povodom novinskih napisa o militarizaciji Briju i Fažane, srpanj 1998.



Al smo imali apetita prema susjednoj državi..


I tako smo, preko Kronike Herceg-Bosne, stigli do kraja Hrvatske danas.


odjava emisije "Hrvatska danas" na HTV-u, svibanj 1996.


Do sljedećeg bespuća logike...
Post info
21.08.2009. (14:39)
40 komentara
komentiraj
ispis
permalink
Komentari

O križevima i Kastav Blues Festivalu



Subota je i nemam vremena objaviti dva posta pošto za 4 sata idem na Ljetne maškare u Fužinama a u ponedjeljak pičim za Crnu Goru i Makedoniju pa ću ih spojiti u jedan veliki iako tematski nemaju veze jedno s drugim.


O križevima u ustanovama




"Et lui dovemo adorare et non questo legno"

("Njega bi trebali obožavat a ne ovo drvo")



(Lando di Pietro, iscrizione all'interno della testa di un crocifisso ligneo, [natpis unutar glave jednog raspela] 1337)




Pošto su teolozi i svećenici učeni ljudi nije mi jasno kako ne razumiju posve razuman i logičan prijedlog predsjednika republike da se maknu vjerska obilježja (u ovom slučaju križevi) iz javnih institucija pošto u jednoj laičkoj državi (mada je to Hrvatska samo na papiru) nije bitno koje je vjeroispovijesti građanin pošto u Ustavu svaka vjera ima isti stupanj dostojanstva makar se ljudi iz Crkve neumoljivo pozivaju na neki fiktivnih 90% vjernika iz popisa stanovništva gdje bar polovici od tih 90% nije ni na kraju pameti kako će se ti podaci obilno iskorištavati. Zato sam ja u zadnjem popisu pod stavku vjeroispovijest stavio "delfin" a nacionalnost "španjolac".

Predsjednik Mesić nije ikonoklast (grč. eikon - slika i klao - razbijam) poput bizantskih careva iz VIII stoljeća koji su se borili da se vjerska obilježja maknu iz crkve ili ateist koji u nemilost stavlja vjeru u nemilost iz ideoloških razloga kao u drugoj Jugoslaviji.

Mesić ne zagovara uništavanje raspela sa cjelokupnog nacionalnog teritorija već da se oni skinu iz državnih institucija (ministarstva, uredi, zavodi, sveučilišta) jer oni kao simbol većinske religije prvobitno nemaju išta tražiti u tim ustanovama. Križu je mjesto u crkvama, kapelama, grobljima i neka si ga slobodno drže u spavaćoj sobi, dnevnom boravku ma i špajzi ako žele oni koji trebaju prisutnost tog simbola u vlastitim životima.

Za sve one koji to ne mogu shvatiti neka si pročitaju neku knjigu koja će im objasniti razliku između privatnog i javnog, profanog i svetog, laičkog i crkvenog i onda će im valjda biti jasna jedna elementarna rečenica ("slobodna Crkva u slobodnoj Državi") rezultat mukotrpne borbe ideoloških i religioznih razmjera još od 313. n.e. kada se crkvena struktura savršeno stopila sa državnim vlastima.

Ta trakavica još nije završila do današnjih dana ali glavno da se mi veliki demokrati i ljudi građanskog razmišljanja zgražamo kada vidimo koliko se vjera upliće u bliskoistočnim državama dok nam je posve normalno da se sa oltara kroje naši izbori jer svećenici utjeruju strah jednostavnim dušama sa velikim strašnim parolama kako bi sačuvali neokrnjenu moć uvjeravanja u nastojanju da sačuvaju stare privilegije (imovina, novac, sinekure) te da steknu nove.

Vaš cilj je evangelizacija (grč. euanggelion = radosna vijest) a ne neslućena pljačka vlastitog naroda, uplitanje u život države te uživanje u materijalnim stvarima od kojih se toliko ograđujete u vašim propovijedima. Kada se uspijete iskobeljati iz svjetovnih problema koji vas čine leglom korupcije i mita i kada napokon lijepe riječi uspiju biti popraćene lijepim djelima e onda tek možete steći taj obraz da odgovorite na bilo koju optužbu bez da ispadnete licemjerni.

Na vaše upite iz Glasa Koncila (lat. concilium, grč. synodos "hodati zajedno") novine koje odašilju mržnju a ne ono što sugerira samo ime, iz HBK-a i ostalih katoličkih institucija čemu sad odjednom takva mržnja prema vjerskim obilježjima koji simboliziraju Ljubav pa onda konzekventno čemu ovakav iskaz mržnje prema Ljubavi koji baš oni šire mogu odgovoriti samo jedno:

nemojte sa protupitanjima skretati pozornost od same srži prijedloga, skinite te križeve iz javnih institucija jer im tamo nije mjesto.

To ne znaći da ćemo prestat slavit Božić i Uskrs, to ne znaći da će se rušiti glomazni križevi (poput onog iznad Dubrovika) i kipovi Majke Božje i to nema veze sa time da su branitelji (kako kaže Jaca) išli na frontu sa krunicom i sa članskom HDZ-a, to ne znaći da će se prestat graditi (pošto je Crkva sazdana od ljudi a ne od cigli i imovinskih papira) crkvena zdanja.

Moja razmišljanja ne znaće da sam ja komunist ili ateist ili heretik već da se nadam državi koja će rješavati gospodarska, socjalna, društvena pitanja svojih građana kako bi im olakšala egzistenciju a ne da gubimo vrijeme na suluda religiozna pitanja koje stvaraju podjelu u samom društvenom tkivu.


I pustite nas već jednom na miru da nam se država razvije bez vašeg daha za vratom.



Kastav Blues Festival


Photobucket


I tako smo došli u grad (lat. Castrum) Kastav, naseljen još iz davnina od strane Liburna, Rimljana i Slavena na izoliranom brdu sa kojega puca pogled na Istru i Kvarner.


Imamo vremena da se prošetamo njime prije nego počne svirka.



Photobucket


Photobucket

Crkva Sv.Fabijana i Sebastijana

Smještena je pred ulazom u povijesnu jezgru grada Kastva, nedaleko od gradske lože. Kasnogotička građevina podignuta je u XVI. stoljeću. Od izvornog oblika sačuvao se pravokutni brod. Obnovom iz 1805. godine, o kojoj svjedoči natpis na pročelju, građevini je znatno izmijenjen izgled. Nakon obnove 1854. godine građevina je temeljito rekonstruirana u klasicističkom stilu (trijem).




Photobucket


Parkirati u gradu, zbog premalo mjesta, mogu samo stanovnici Kastva a oni koji dolaze izvana imaju nekoliko parkirališta od podnožja do polovice brda nakon čega slijedi lagana šetnja u usponu do Trga Matka Laginje gdje se nalaze biste Vladimira Nazora (koji je ovdje predavao), Vjekoslava Spinčića, Matka Laginje, Matka Mandića (istarski preporoditelji koji su ovdje rođeni) te skladatelja i folklorista Ivana Matetića Ronjgova.


Photobucket


Ispred gradskih vrata, izgrađena je 1571. godine gradska loža, obnovljena 1825. godine. To je prozračna građevina, otvorena na širim stranama arkadnim nizovima, dok je zapadna ulazna strana rastvorena jednim širokim otvorom polukružnog luka. Ovaj tip građevine javlja se upravo u mediteranskim gradovima, i uz njih je vezan jedan dio javnog života komune. Kao što vidite služila je ljudima da se odmore i da pogledaju izložbu slika.


Photobucket


Građena je po zamisli judenburških Isusovaca, početkom 17. stoljeća. Crkva je, tvrdi se, već bila podignuta 1641. godine, prema zapisima dr. Radmile Matejčić, a druga je gradnja, čije ostatke danas vidimo, započeta 1769. godine. U narodu već odavno poznata kao Crekvina, građevina je u dovršenom stanju trebala imati čak 1500 četvornih metara površine i trebala je primati oko 4000 vjernika. Uz legende koje su se sprele oko njenih ruševina obraslih bršljanom, zapisi arhiđakona Svilokosog iz toga vremena, koji je dobio zaduženje da blagoslovi temeljni kamen, tek potvrđuju da se crkva srušila prije no što je dovršena. Prezbiterij ruševne crkve, kroz koji danas put vodi u kastavsku šumu Loza i poklapa se s Evropskim pješačkim putem E-6, probijen je 1905. godine. Tijekom godina izvođeni su na kamenim zidinama tek manji zahvati kako bi ih se sačuvalo od urušavanja, a značajnija obnova izvedena je 2000. godine, usporedo s izradom planova za revitalizaciju prostora Crekvine kao izvanrednog prirodnog scenskog ambijenta, prikladnog za održavanje kulturnih i drugih priredbi.

Preuzeto sa http://isite02.isite.com.hr/default.asp?ru=382&gl=200307240000029&sid=&jezik=1



Photobucket


Uspinjemo se prema najvišem mjestu u gradu.


Photobucket



Trobrodna župna crkva Sv. Jelene Križarice (zaštitnica Kastva, majka cara Kostantina, arheolog pošto je išla kopat u Svetoj zemlji kako bi pronašla Križ te ono meni najdraže, spoj kurve i svetice) opsežnije je obnovljena 1709. godine, a pretpostavlja se da, je sagrađena na ostacima starije crkve, možda i ranokršćanske crkve (VI. st.). Crkva je barokna građevina s odvojenim visokim zvonikom (1724.), koji dominira u gradskim vizurama.


Photobucket


Pogled sa crkve, nije ni čudo što tamo dolaze parovi i guguću.



Photobucket


A sad se spuštamo.



Photobucket


Crkva Svetog Trojstva

Pravilno orijentirana jednobrodna crkva pravokutnim svetištem i zvonikom na preslicu. Smještena je na sjevernom dijelu središnjeg gradskog trga Lokvina. Podignuta je krajem XIV. ili početkom XV. stoljeća kao dvorska crkva tada vladajuće obitelji Walsea.



Photobucket



Photobucket


Uske kale i balkoni puni biljka.



Photobucket


Glavna gradska vrata - Voltica

Na južnom prilazu u grad, u sklopu fortifikacije nalaze se glavna gradska vrata, koja u svom današnjem obliku s polukružnim završetkom i okvirom iz kamenih kvadara, potječu iz 1769. godine tj. iz vremena isusovaca.



I onda je krenuo koncert...


Photobucket



Photobucket


Rick Franklin (onaj ugodno popunjen) & Michael Roach koje je doveo Damir Halilić Hal, entuzijast koji nam dovodi izvođače iz svijeta u Rijeku, Kastav i Opatiju.


Photobucket


Prijatelji kojima smo se pridružili za vrijeme koncerta.



Photobucket


Keith Thompson's Strange Brew i izvedbe sa njihovog posljednjeg albuma "On the road".



Photobucket


Evo jednog Thompsona koji ne svira o Jasenovcu a udjelio nam je bezbroj bisova (na svaki naš "we want more!") i na kraju lijepo rekao "dve pive molim" da se grlo ne bi osušilo.


Photobucket


Žena sa saksofonom, čudo je što sve radi s tim instrumentom



Photobucket



I sad da se pozdravim od vas i bloga u naredna dva tjedna ili (još bolje) koliko će mi novci potrajat u Makedoniji:



A poslije mora dalje u svijet
Samo se hrabri dokopaju slave
A onda zbogom barake na Breci
Viknu Žuga i kasetaš odvrnu jače
Dobit ćete razglednicu iz afričke zemlje Safari
Zbogom žohari!



Legendarna Balada o Pišonji i Žugi




Post info
15.08.2009. (11:51)
63 komentara
komentiraj
ispis
permalink
Komentari

Antologija suvremene hrvatske gluposti (farsa se nastavlja) 3



Photobucket


Trebalo mi je dosta vremena i tri posta koja nemaju veze sa politikom da bi se malo smirio te tako zakočio mozak od sigurne eksplozije radi silne razine kretenizma kod naše političke elite. Kažu da u demokraciji narod trebaju voditi najbolji od najboljih (ono što su se na latinskom nekada zvali optimates) pa ako je ova hrpa imbecila najbolje što može proizvesti ovaj naš narod onda dopustite da se izrigam u nastojanju da apsorbiram tu činjenicu.



FILOZOFIJA i slobodna razmišljanja

Ja sam za to da se ova prekrasna dosjetka koristi u svakidašnjem razgovoru...


Naravno da je mnogo lakše prikupiti krdo svinja nego jato dobrih misli.


aforizam Zvonimira Drvara u Večernjem listu, srpanj 1997.


.. a sad je red za nadnaravno stanje naše desne šatro intelektualne elite:


Sjedim tako, i mislim, i osjećam se neobično.


Maja Freundlich u Hrvatskom slovu, kolovoz 1995


Eh Majo, bit će da tvoji istomišljenici zapravo nemaju taj teret razmišljanja pa se konzekventno ne osjećaju čudno.


Nadasve dirljivo i skromno svjedočanstvo jedne od najboljih pjevačica u svemiru (uf kad se sjetim koliko ne volim superlative):


Često se pitam što će biti s nama? Svi govore o nestanku svijeta, čovječanstva. Tko će ostati? Hoće li me se itko sjetiti?


Nina Badrić, pjevačica, u Nedjeljnoj Dalmaciji, svibanj 1997.




... još jedna pametnih od onih desnih "intelektualaca":


Što je to postkomunizam? To je ono što dolazi nakon komunizma.



dr.Ante Čović u "Filozofskom obzoru" Glasnika HDZ-a, ožujak 1994.


Jedna pomalo rezignirana ali nipošto glupa (blago se Jugend.. pardon Mladeži HDZ-a):


Mi znamo da je svijet takav kakav jest.


dr.Franjo Tuđman na III. konvenciji Mladeži HDZ-a u Splitu, kolovoz 1996.



GOSPODARSTVO i gospodarska čuda


Građani, nema mjesta za paniku jer postkomunisti nas čuvaju:


Gospodarski kriminal je u porastu za 18,5 posto, no to ne znači da ga ima više.



Ivan Jarnjak, ministar unutarnjih poslova RH, na konferenciji za novinare, listopad 1994.


Riječ Poglavaru molim:


Ova hrvatska vlast preuzela je na sebe izgradnju samostalne i nezavisne države u jednu modernu zemlju napretka i blagostanja. To činimo i svakim danom dokazujemo. Čudno je ipak da ima slijepaca koji to ne vide.

dr. Franjo Tuđman na otvorenju autoceste Zagreb-Macelj, prosinac 1996.


Dame i gospodo kakav spin je ovo pak:


U Hrvatskoj nitko nije socijalno ugrožen, jer može otići u Caritas ili Crveni Križ!


dr.Hrvoje Šošić [Tuđmanovo potrčkalo u Županijskom domu] u Nedjeljnoj Dalmaciji, svibanj 1998.


Otac Hrvatske zna što je istina a što laž:


Navest ću još jedan primjer: dobivam statističke podatke o nacionalnom brutto produktu. I po tim statističkim podacima, tobože Slovenija ima tri puta veći nacionalni brutto produkt od nas! Ili pak Austrija sedam puta. Ja im kažem: dajte, malo razmislite!


dr.Franjo Tuđman na IV. općem saboru HDZ-a, veljača 1998.


Postkomunistu Todoriću je teško sa nama, bit će da zato provode bijelu kugu:


Sve je teško, ali je danas u Hrvatskoj najteže biti poduzetnik. Na nas 10 tisuća udara njih 4 milijuna!


Ivica Todorić, vlasnik "Agrokora" i jedan od najbogatijih hrvatskih tajkuna, na okruglom stolu "Imamo Hrvatsku", listopad 1996.


A ja budala dok nisam ovo pročitao mislio sam grešno da oni udaraju po nama...


Osobno posjedujem materijalne vrijednosti kao i svaki drugi građanin Hrvatske.



Ivica Todorić u Globusu, prosinac 1997.



Ovo zvuči tako aktualno iako je glupost ispaljena prije 13 godina:


Čitam danas intervju s državnom revizoricom Šimom Krasić [podsjećam da je ta žena dan danas na toj dužnosti] i neke njezine izjave nimalo mi se ne sviđaju. Naprimjer, to da jedno ministarstvo ne smije nabaviti BMW, nego da treba kupiti jeftiniji "ford escort". Podsjetilo me to na prijašnju demagogiju, ne jedan čuveni intervju s Jurom Bilićem potkraj sedamdesetih, u kojem je on govorio kako se vozi tramvajem.

Hloverka Novak-Sržić u Globusu, listopad 1996.



Nemam komentara na ovo:



Moja plaća iznosi 23 tisuće kuna, Nekome je to možda mnogo, nekome malo.


Damir Begović, generalni direktor Hrvatske elektroprivrede, u Motrištima HTV-a, travanj 1998.


Odmah mi je duša mirnija kad znam da "naši" imaju računicu:


Napravio sam jednu računicu. Kad, recimo , za potrebe vlade ne bismo kupili jedan luksuzni automobil koji vrijedi 100.000 maraka, nego bismo i taj novac podijelili u mirovine, tada bi svaki umirovljenik dobio samo 35 lipa veću mirovinu!


Drago Krpina u Jutarnjem listu, rujan 1998.


Čula sam i prolazeći Zvonimirovom ulicom vidjela, da duže vrijeme stoji prazan prostor. Poslala sam zamolbu za taj prostor i od Ministarstva obrane dobila pozitivan odgovor.

Nevenka Tuđman [dama koja je namještala poslove a tip koji je surađivao sa njom i cinkao ju je završio u zatvoru a ona na slobodi] o dobivanju poslovnog prostora, u parnici protiv Feral Tribuna pred Općinskim sudom u Zagrebu, siječanj 1997.


Poruka hrvatskoj mladeži od Majke svih Hrvata:


Bila bih sretna kada bi barem deset posto mladih ljudi u Hrvatskoj radilo toliko koliko radi moj Dejan, i uzelo na sebe takav rizik i toliku odgovornost.

Ankica Tuđman u Slobodnoj Dalmaciji, ožujak 1996.


Znači vođenje države se može opisati kao obiteljsko poduzetništvo. Papa Alessandro Borgia bio bi preponosan na ovog našeg lumena...


Bez nepotizma nema obiteljskog poduzetništva. Napad na nepotizam napad je na obitelj kao hrvatski bitak.


dr.Vlatko Mićković u Vjesniku, rujan 1997.



Sjetite se Ankice Lepej koja je najebala jer je bila poštena ali nije dopustila da se radi budalu od nje za razliku od svih nas koji smo to itekako dopustili.


U postupak pripremanja izjave o imovini Predsjednika Republike Ured Predsjednika je polazio od mišljenja Predsjedništva Hrvatskog državnog sabora. Prevladajuće mišljenje predsjedništva Sabora bilo je da novčana sredstva u bilo kojem obliku ne čime imovinu.

iz priopćenja Ureda predsjednika Tuđmana povodom otkrića devizne ušteđevine Ankice Tuđman, listopad 1998.



Sam Goli otok trebalo bi privesti nekoj gospodarskoj svrsi.


dr.Franjo Tuđman u razgovoru s urednicima hrvatskih medija, travanj 1996.


... slažem se sa Francekom. Gospodarska svrha bi bila izolacija njega i njegove elite na tu hrid i svi bi mi gospodarski procjetali bez njih.


Semiramida, jel te ovo podsjeća na nešto što si saznala?


"TRGOVINA HRVATSKIM DJEVOJKAMA", cijena za Europu 24 DEM, cijena za zemlje izvan Europe 15 USD


reklama za knjigu Don Ante Bakovića "Trgovina hrvatskim djevojkama" u Narodu, listopad 1995.



Ovaj pametnjaković bio nam je ministar..:

Ako na robi koja će se izvoziti iz Hrvatske u Europu piše ista oznaka kao i na robi koja dolazi iz Srbije, Makedonije ili Bugarske, onda je to u ekonomskom smislu zapravo stvaranje Jugoslavije, što je opasnije negoli stvaranje takve asocijacije u političkom smislu.


mr. Miomir Žužul u Slobodnoj Dalmaciji, siječanj 1997.


Uvijek tako tolerantan..

Zašto toliko nehrvata dobija radne dozvole? Cjelokupne tržnice su nam u rukama nehrvata, veleprodaja i maloprodaja voća i povrća, a da ne govorimo o slastičarnicama, ćevabžinicama i drugim lokalima!


don Anto Baković u Narodu, svibanj 1995


Nemojte smetnuti sa uma da je Jure ugledan čovjek u našoj zemlji..


Moram demantirati napise koji su se ovih dana pojavili po novinama kako u Dalmaciji, na obnovi oslobođenih područja, rade Rumunji. U Dalmaciji ne rade Rumunji nego Hrvati koji imaju hrvatsku putovnicu, ali koji, istina govore rumunjski jezik.

dr.Jure Radič na sjednici Sabora, ožujak 1996.


Mora da Jure misli na Istrorumunje.. Dejmone ća mi ti povedaš o temu?


I ja sam formalno nezaposlen, jel to znači da foliram?


Formalno je u Hrvatskoj nezaposleno 16-17 posto, međutim, stvarno nije niti 9 posto, jer su ti nezaposleni samo formalno nezaposleni.


dr.Franjo Tuđman u razgovoru s urednicima hrvatskij medija, svibanj 1997.

Eh Tuđmy, stvarno ti nisu išli statistički podaci...


Uostalom, koja je to zemlja, od najbogatije Švedske, Njemačke ili Sjedinjenih Američkih Država, nema problema sa zaposlenima, zdravstvom, umirovljenicima itd. Prema tome, čak je i neobjašnjivo kako smo mi do sada sve to uspjeli savladati!


dr.Franjo Tuđman na svečanom božićnom primanju u Predsjedničkim dvorima, prosinac 1997.


Poruka za prosvjede u rujnu..

Ja s ovog mjesta poručujem hrvatskom radništvu u cjelini, a željezničarima posebno: ne budite sredstvo borbe protiv hrvatske države! Hrvatski radnici, ovo je vaša država, ovo je vaša vlast. Do hrvatske slobode i hrvatske demokracije nismo došli štrajkovima! A štrajkovima se ne može postići niti veća plaća niti blagostanje niti veća demokracija u Hrvatskoj!

dr.Franjo Tuđman na 1. sjednici Glavnog odbora HDZ-a, veljača 1996.



Jure je u biti dobročinitelj samo mi to ne kužimo iz prve...


Projekt autoceste Zagreb-Dubrovnik ima veliko međunarodno značenje. Jednostavno, iz središta Europe na jug Europe i u Aziju moći će se doći ne vozeći se kroz Srbiju!


dr.Jure Radić u Globusu, travanj 1998.



Kako pronicljivo od njega, sjetite se T-Com-a i Ine:

Radnici se slobodno mogu prebaciti iz staleža radništva u stalež poduzetnika: dovoljno je da kupi dionice.


Zlatko Canjuga na IV. općem saboru HDZ-a veljača 1998.


Ovo mi zvuči kao priznanje lopovluka:


Moramo se adekvatnije postaviti prema pretvorbi i moramo našem članstvu maksimalno omogućiti da dođe do vlasništva.


Petar Đukan na tribini HDZ-a u Zagrebu, travanjj 1994.

...ma koga ti zajebavaš Jozo?

HDZ se, tvrdim, najmanje okoristio privatizacijom, jer su članovi te stranke ljudi koji su s puno ideala ulazili u nju i nije im bilo ni na kraj pameti želju za nezavisnom Hrvatskom zamijeniti borbom za stjecanjem bogatstva.

Jozo Škara, ministar rada i socijalne skrbi u Narodnom listu, prosinac 1997


Šeks voli figurativno a ispada da je doslovce...


Promjena vlasničkih odnosa, promjena cijelog jednog sustava i sve derivacije koje iz toga proističu, znači, cijela jedna nova struktura društva, ne može se obaviti ni bezbolno, ni čisto. To je porod, ruke moraju biti krvave i nečiste.


Vladimir Šeks u Studentskom listu, studeni 1996.



Demagog br.1 bez obraza poručuje:

Shvatio sam demagogiju koja se uvukla u hrvatski narod, koja je posljedica ovoga gospodarskog trenutka. Svatko tko se obogatio odmah je nepošten čovjek. To apsolutno ne stoji. Iza najvećeg broja imućnih ljudi stoji krvavi rad, znoj, krediti zbog kojih se ne spava noćima!.


dr.Andrija Hebrang u Globusu, kolovoz 1997.


Kriminalac koji nikad nije priveden (kao nije dokazano) nam objašnjava...


Miroslav Kutle i drugi poduzetnici sigurno su u doba privatizacije bili korisni, iako to danas ne izgleda tako. U Hrvatsku strani kapital nije htio ulaziti zbog rata. Hrvatski poduzetnici poput Kutle, Todorića, Gučića [taj tip je sad gonjen i pobjegao je u Njemačku koliko se sjećam], Biondić [onaj patriot koji objavljuje knjigu od svoje žene "Život na visokoj nozi" dok zaposlene žene kod njega šivaju za neku crkavicu] i drugih, preuzeli su djelomice njihovu ulogu.



dr.Ivić Pašalić u Globusu, svibanj 1998.


Glupim radnicima koji žele znati...


Ljudi u Hrvatskoj se moraju naučiti da će sutra ta novi vlasnik vjerojatno na međunarodnoj burzi prodati dionice i radnici koji rade neće znati tko im je vlasnik. Ne trebaju ni znati.



Milan Kovač, ministar privatizacije RH, o nepoznatim vlasnicima Večernjeg lista, u Slobodnoj Dalmaciji, siječanj 1998.



rješenje za smanjivanje birokracije u Hrvata...


Jasno je da treba smanjiti državnu upravu i to na taj način da u njoj ne bude više ni jedan Srbin.



Zvonimir Šekulin u Hrvatkom vjesniku, rujan 1997.



Današnji šef PBZ-a (koja nije naša više) mudro zbori...


Kad bi Hrvatska imala "Microsoft" i Billa Gatesa, "General Motors" i "Boeing" sve bi bilo drukčije!



Božo Prka, bivši ministar financija RH, u Vjesniku, prosinac 1997.





Ovaj post je posvećen idiotima koji neće izaći na demonstracije u rujnu...





Post info
08.08.2009. (12:07)
110 komentara
komentiraj
ispis
permalink
Komentari

Desant na Cres


Photobucket



Beli, Cres i Lubenice
Kad ja vidim spametim se
Kako sam te ljubil ja
Mala moja z Valuna....


Duško Jeličić & Bonaca



Photobucket


I tako smo prije dva tjedna stupili na drevni otok Cres preko Porozina (ima i drugih načina: preko Krka ili katamaranom iz Rijeke u 5 popodne) a nevrijeme i mamurluk nisu odavali da će na kraju ispasti lijepi dan no nismo smo se mogli povući jer je karta već bila kupljena dan prije.



Photobucket


Frane Petrić (tal. Francesco Patrizi 1529-1597) i ja. Filozof talijanskog podrijetla platoničke orijentacije posebno mi je drag jer je razumio koliko je Aristotel bio u krivu i samim time srednjovjekovne teološke teorije (Discussiones peripateticae libri XV) i zato je napisao:

"..niti su njegovi običaji bili jednoga sveca, niti su veličanstvena i razna njegova djela da bi pobudili divljenje."



Već prije, Crkveni Oci su "uvidjeli da sa nekoliko prilagodba platonisti mogu postati kršćani [radi vjerovanja u Jednoga Boga] i zato su Platona stavili prije svih a Aristotela spominjali samo sa prezirom. Ali samo prije 400 godina teolozi su išli obrnutim smjerom osnivajući vjeru na Aristotelovom neznanju. Opraštamo jer nisu mogli upoznat platoniste pošto nisu poznavali grčki ali ne možemo im oprostiti što su vjeru pokušali zasnovat na neznanju.


Toliko o čovjeku koji je mislio da mozak služi za rashlađivanje krvi, na kakvim trulim fundamentima leži ovaj Zapad koji se Aristotelom toliko diči. Za zamisliti si.



Photobucket


Palača Arsan, renesansna rodna kuća Frane Petrića a dana Muzej grada Cresa (vidi se da je malo nakrivljena zar ne?)



Photobucket


Naišao sam na još jedne stepenice koje ne vode nikud, mislim da su postale moja fiks ideja slikat takve.



Photobucket


Detalji sa creskih kala su pogodni za fotografiranje...



Photobucket


... a mirisnog bilja posvuda.



Photobucket



Photobucket


Ulaz u sam stari grad sa gradskim grbom.



Predsjednica udruge Ruta koju sam upoznao hvala blogerici i umjetnici Irish Coffee koja je iz kaotičnog Zagreba svoj spas potražila u miru Kvarnera. Pokazuje mi renesansnu haljinu koju je zašila za potrebe maškarane udruge grada Cresa a ja sam taj kostim prepoznao kad su bili u Rijeci na karnevalu.


Photobucket


Kameni pretvoreni u hižice


Photobucket


Prekrasne slike od Irish Coffee


Photobucket


Svakakvi predmeti i odjeća od vune. Ja sam mislio iznenaditi sestru jednom torbicom jer je svaka unikatna ali nažalost nisam bio pri šoldima.



Photobucket


Dečko pere vunu dok mi istražujemo okolo šta se sve krije u radionici.



Photobucket



Photobucket


Vunene tange



Photobucket


Ovo si zamišljam iznad neke kolijevke



Photobucket


Čak i boce koje se okreću hvala vjetru su zgodan detalj.



Photobucket


A sad ljetno maškarano ludilo u Cresu. Kumpanije su stigle iz svih dijelova županije.



Photobucket



Photobucket



Naša družba u elementu. Gospođa desno od nas nema nikakve veze sa nama ali eto htjela je da se slika.



Photobucket


Za štimung se pobrinuo neki bend koji je odsvirao od "diridonda diridonda diridonda mala bionda" do "aj na vrajža kurba svinja Katarina mala ča šolde mi je opet sve pobrala" (od Gustafa)



Photobucket


Zlatni Rimljanin



Photobucket


Marin ki nas je spadio sa paštetama na Osoršćici. Vječna slava.



Photobucket


Propali Apolon (kako on samom sebi tepa) iz Beograda pije život u kratkim dozama.



Photobucket


A evo i razloga zašto je propao kad mu Mirjan cice liže.


Nakon fešte završili smo u popularnom klubu "Štala" koji nije ništa doli kako samo ime kaže štala. Iako je moram priznat bilo bezveze jer su neke tehno ritmove miješali sa gustafima. Neprobavljivo.
Na kraju smo išli spat kod Katarine a za mene su rekli da sam zaspao kako mi je glava dotakla krevet (i da, naravno zahrkao).



A drugi dan kupanje u Valunu ali od Valunske ploče i od valunskog mora ništa jer je baterija od fotoaparata otkazala suradnju. Ali u zamjenu dajem vam jednu panoramsku sliku creske rive.


Photobucket

snimio Mirjan Čubrić



Photobucket

snimio Mirjan Čubrić


A u kampu pokraj ove plaže smo spavali i bilo je zakon makar su bili nudisti na sve strane i svi briju na aktivni odmor u 7 ujutro dok još čorim kako treba.





Post info
05.08.2009. (13:03)
32 komentara
komentiraj
ispis
permalink
Komentari

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>