nećublog

Bura dere i dalje! Prepuštam se Đelinom odabiru i saznajem (pitajte knjižničara) fascinantne stvari. O Kini, koju trenutno najviše poistovjećujem s eksplozijom kineskih trgovina i jeftinih i često po zdravlje opasnih svaštarija...Dragocjeni su ti Đelini odabiri! Najveći postotak žena samoubojica, najviše neškolovanih žena, žene vlasništvo muža i njegove obitelji, žene koje odlaze u grad, djecu viđaju jedanput godišnje, a čuvaju ih žene koje su ostale same u selu i obavljaju sve muške poslove. Obitelji koje i nisu obitelji jer ne obitavaju zajedno... Strah i strah i život kakav ne žele, ali moraju... koliko neostvarenih osoba! U Kini?

Pa, imam u široj obitelji i jednog malog Nepalca! Zove se Nirgun što na nepalskom jeziku znači sklad. Nikad ga nisam upoznala, živi u Katmanduu, ali pratim kako raste, na novogodišnjoj čestitci koja redovito stiže s njegovim ozbiljnim likom.

da bude jasnije

Nisam još počela plesti dolje najavljenu mrežu, ali paukovim se nitima itekako bavim, onim pravim, fino rasprostrtim po zakutcima moje vrbničke starine, onim pravim, na koje sam alergična i od čijeg se dodira osipam...
I, ne bih se ni sjetila napisati štogod da nisam u ovo burovito veče prikopčala dobar stari dial-up i prošvrljala po fejsbuku, majspejsu i blogovima onih najznanijih, koji nisu u 50 najpopularnijih, niti u 50 najčitanijih, ali meni ipak najzanimljivijih...I, jasno, otvaranje čekam po par minuta...ah, strpljiva sam ja...od surfanja uz glazbu ni spomena, pretežak je to zadatak ovoj vezi...od skakanja i preskakanja nema ništa, uredno odčekaj svaku stranicu pa onda dalje...Kako se čovjek lako nauči na brže i bolje! Živio adsl, pa makar i t-comov!
U Vrbniku? Nirvana! Moja ravnoteža i unutarnji sklad...Usprkos potpuno poremećenoj kućnoj ravnoteži, zbrci i neredu zbog davno poduzetih radova, nezavršenih do početka godišnjeg i ostavljenih za jesen. Ima vremena, sad se treba opustiti i uživati u trenutku kako dođe...Puno čavrljanja, neobaveznog usputnog druženja, planiranja nekih događanja, pretresanja onog što se već dogodilo, najbolja žlahtina iz konobe našeg susjeda, kava na placi. Kajić je spreman, nek bura padne pa put Počernica...najljepše plaže na cijeloj kugli i šire. Ove ću godine dati mu i ime! Anž nek se zove!