|
Jednog dana, jedan je slijepi čovjek sjedio na stepenicama jedne
zgrade, sa
>> > šeširom blizu svojih stopala i jednim natpisom na kojem je pisalo:
'Slijep
>> > sam, molim vas pružite mi pomoć.'
>> > Jedan slučajni prolaznik, igrom prilika stručnjak za reklamu, koji je
tuda
>> > prolazio,
>> > zaustavio se zapažajući da je u šeširu bilo samo nekoliko metalnih
novčića.
>> > Sagnuo se da bi mu pružio novac, zatim, i bez pitanja za dozvolu,
uzeo je
>> > karton, okrenuo ga ispisavši novi natpis. U toku popodneva slučajni
prolaznik se vratio do slijepog čovjeka zapažajući da je njegov
šešir ovom
>> > prilikom bio pun novčića i novčanica. Slijepi prosjak, prepoznavajući
ga po
>> > koraku, uputio mu je pitanje da nije bio on taj koji je nešto napisao
na
>> > kartonu i što je to mogao napisati. Na to prolaznik odgovori: 'Nisam
napisao neistinu - samo napisah tvoju poruku na drugačiji način',
>> > nasmiješi se i izgubi u gužvi.
>> > I tako slijepi čovjek nije saznao da je natpis jednostavno glasio:
'Danas je proljeće ... a ja ga ne mogu vidjeti'.
>> > Promijeni strategiju kada se oko tebe sve naopako kreće i vidjet ćeš
da će
>> > se
>> > prije ili kasnije okrenuti na bolje.
Jedan od bezbrojnih forwarda kojim mi znani i neznani zatrpavaju e-poštanski sandučić, a uistinu i jedan od rijetkih koji sam pročitala (već znam što tko šalje, a Elda je ovo učinila prvi put pa me, priznajem, zanimao njezin odabir). I nije mi žao!
Otvaram i forwarde koje šalje dragi kolega iz Osijeka, nikad bedastoće..., uvijek oku jako ugodno, a bez onih vječnih prožvakanih životnih uputa, da ne velim, mudrosti...
Većinu ipak brišem bez otvaranja!
|
