Bloger Zagy

subota, 14.01.2017.

Ponos našega grada

Kada se je u gradu, podno čarobne planine Klek petog srpnja daleke 1993. godine rodio dječak i udahnuo prve čarobne molekule kisika ovog bajkovitog grada nitko nije niti slutio da će taj dječak biti ponos grada koji sa okolicom ne broji ni pišljivih petnaest tisuća stanovnika. Pa to je u Zagrebu jedan manji kvart. Kada bi svi Ogulinci došli na stadion Maksimir još bi bilo mjesta za jedan manji grad na tribinama. Možete li to zamisliti?

Grad koji je prije svega poznat po Ivaninim djelima a iz njena čarobna pera stigla su najljepša djela koja djeca čitaju i uživaju u njima i sanjaju da će barem jednom doći i vidjeti prelijepi ogulinski krajolik. I čaroban je, pogotovo zimi kada ga prekrije bijeli plašt, i kada taj već spomenuti Klek strši ponosno iznad grada, grada koji je danas izuzetno ponoson. A razni likovi iz Ivanine mašte kao da iskaču iz svakog kutka grada. Čas domaći, čas Stribor.

Sada je iskočio i naš Luka, i to nije više bajka, jer sada svaki zaljubljenik u kockasto poznaje našeg Luku! Do duše, bio je već u nacionalnoj vrsti, ali sada u ovom trenutku on je možda i drugi najbitniji igrač u kockastom dresu. Uz kapetana Domagoja. Ponosni smo na njega, užasno ponosni.

Mada, kao što kažem, jedan manji kvart Ogulin izbacio je čovjeka, mladića, toliko jednostavnog i skromnog u privatnom životu a na parketima virtuoznog kao što je bio naš jedan i jedini Ivano Balić.Luka Cindrić mladić, golobradi za koga su čuli samo najveći pratitelji rukometa koji je na utakmici Lige prvaka prije koju godinu protiv velikog Karabatića izgledao kao da je Luka Nikola, a Nikola Luka. Koji je potezima rekao "jebe mi se tko je nasuprot mene" Jednostavno rečeno, bezobrazluk, sportska drskost koju naš Luka posjeduje je jedinstvena, a talent koji posjeduje samo je bljesnuo napokon na najvećoj sceni.

Iako je sada, zapravo jučer 13. 01 2017 na petak trinaesti s druge strane bila slabašna Saudijska Arabija, Luka je pokazao da može dostojno stati uz Duvnjaka, čak ga i zamjeniti i sam pobjediti protivnika. Golovima, asistencijama, prodorima poput francuskog brzog vlaka tžv a, Luka će mnogim ekipama i izbornicima postati noćna mora poput onih strašnih likova (Fredy Kruger) kojima su nas kao djecu strašili na petak trinaesti.

A jučer, Luka je bio sjajan. Svakom Ogulincu ali i Ogulinki srce je kucalo brže, dlanovi su se više znojili, ponos nam je postajao sve veći i veći jer onaj mali s brojem 33 pokazao je rukometnom svijetu da i iz nekog tamo Ogulina, dečko koji je uz talent posjedovao strpljenje i volju za radom, može postati rukometaš a već i jest igrač za najveće klubove i domete. Istina, pomalo zaobilaznim putem i strpljivo, ali ipak je dočekao svojih pet minuta. Rekao bih doslovno preko trnja do zvijezda, mada sad to trnje više nema veze sa našom metropolom. Preko Ogulina, Senja, Karlovca do Makedonije, i nadamo se da to svakako nije zadnja stanica, ima i onih puno ljepših. Nadam se da će Luka biti stanovnik lijepših rukometnih metropola, recimo Barcelone, zašto ne Kiela, ili recimo nekog drugog rukometnog velegrada. Zaslužio je.

Luka Cindrić, ponos grada Ogulina i budući nositelj igre rukometne reprezentacije. Od malena kada je krenuo nije bilo sumnje, imao je jači šut od seniora, imao je srce veliko kao Klek a rukometni gen vidio se i sa Mjeseca.

Luka samo naprijed vole te tvoji Ogulinci i ponose se tobom!

P.S. Ti si mnoge utakmice dobio, i to ne samo na terenu, žuljevima i upornošću, zato sada uživaj u onome što najviše voliš, u igri zvanoj rukomet!

OGULINCI SU UZ TEBE. PALI PILUUUUU!!!!!!

Oznake: rukomet

	siječanj, 2017					>
P	U	S	Č	P	S	N
						1
2	3	4	5	6	7	8
9	10	11	12	13	14	15
16	17	18	19	20	21	22
23	24	25	26	27	28	29
30	31

Veljača 2017 (1)
Siječanj 2017 (30)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv