Sitničarenje

utorak, 26.05.2020.

Novi dan

Čitam komentare na zadnji post i ne vjerujem! Netko je zbilja pročitao moje retke, i svi komentari su podrška! Nema ih puno, ali ni ne pišem zbog količine komentara već zbog sebe. Hvala na podršci i pičim dalje...
Moja odluka se uopće nije poljuljala. Čvrsto mislim kako sam dobro odlučila. Kolegica s posla (sad bivšeg) me skroz zove kroz suze, šalje poruke, luda je, al treba joj posao... Uostalom, kao i svima. Ja sam odlučila ne biti nesretna (bar tih 8 sati), i doista se potruditi da krenem napokon gledati život svojim očima. Tražiti nešto što me veseli, nešto što ću s barem kakvim takvim guštom odrađivati. Možda je utopija, možda sam sanjar, ali trenutno preumorna i istrošena od raznih moranja i tjeranja u red...
U ovih tjedan dana odradila sam dosta kućanskih poslova koje nisam stiglasmijeh, nisam se posvađala ni s djecom ni mužemzujo tako da mislim da sam ok. Bila na razgovoru za novi posao za koji nisam baš sigurna da ću ga dobitiheadbang ali nebitno, još uvijek je tu plan B!
Krećem u novu avanturu, nazvavši ju Pravi život! A ne životarenje. A ne gledanje kako život prolazi mimo mene...Uglavnom, to i tupim djeci cijelo vrijeme, da moraju naći nešto što istinski vole, u čemu uživaju, u čemu su dobri kako bi mogli kroz život nasmijani i raditi ono što ih veseli. Nađu li to, odrađen je veliki posao. Zato im trebam biti primjer, ogledalo u koje gledaju kako bi i oni isto. Ne žele valjda skroz gledati ljutu, nesretnu, očajnu mamu koja ne zna ni sama što bi i kako bi dalje.
I dalje vidim sunce kroz prozor, predivnu prirodu, novi dan koji čeka baš mene!!

- 10:55 - Komentari (2) - Isprintaj - #

utorak, 19.05.2020.

Nova ja

Prvi blog. Prvi post. Možda i zadnji, a možda i ne. Ovisi. Želim si pružiti jednu novu terapiju, a neki dan, kad sam stvarno bila loše volje uzela sam bilježnicu i pisala. Ružne riječi, ljutnju i bijes, jer sam se tako tada osjećala. Ali mi je pomoglo. I eto idem probati i ja. Svi pišu o svemu, pa idem i ja. Ekran, papir sve trpi... A moram se riješiti i viška vremena koji trenutno imam.
Uglavnom, neki dan sam dala otkaz. Ništa novo, vjerujem. Ni prva ni zadnja. Međutim, ja sam ziheraš, igračica po pravilima. Tako da sam u današnje nesigurno vrijeme odlučno zatvorila vrata za sobom i rekla ne želim više biti nesretna. Sjedila 8 sati, šutila, radila i gutala. Uostalom kao i većina ljudi danas. Kad sam odlazila kaže mi kolegica "Čestitam na hrabrosti! Ja ju još nemam." O tome sam razmišljala svih 45 minuta vožnje do kuće. Hrabrost ili ludost. Vrijeme će pokazati, budući da živim u maloj sredini gdje posla nema (ukoliko nisi dijete lokalnog moćnika), pogotovo za nekoga srednje životne dobi. Ali, odlučila sam biti sretna. Ne želim više provoditi 8 sati svoga vremena tamo gdje ne želim biti, s ljudima koje slabo poznam, a i ono što sam upoznala od njih nije mi se svidjelo. Ne želim glumiti osmjeh, a trpjeti samo bol u leđima od noža koji redovno zabadaju...
U stvari, nisam još odlučila što ću. Mislim si dati vremena pa onda odlučiti. I nadati se da do tad neću krepati od gladi.sretan Za sada znam za sigurno da sam odlučno zatvorila jedna vrata za sobom i odškrinula nova vrata, novoga života. Nemam pojma što mi nose dani predamnom, ali mislim da sam napokon od onog uplašenog maloga mišića postala mala hrabrica!
I tako, eto, krećem i ja u jednu novu životnu avanturu. Sretna i vesela. I optimistična!

- 14:36 - Komentari (5) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

  svibanj, 2020  
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31

Svibanj 2020 (2)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Linkovi