Novi dan
Čitam komentare na zadnji post i ne vjerujem! Netko je zbilja pročitao moje retke, i svi komentari su podrška! Nema ih puno, ali ni ne pišem zbog količine komentara već zbog sebe. Hvala na podršci i pičim dalje...
Moja odluka se uopće nije poljuljala. Čvrsto mislim kako sam dobro odlučila. Kolegica s posla (sad bivšeg) me skroz zove kroz suze, šalje poruke, luda je, al treba joj posao... Uostalom, kao i svima. Ja sam odlučila ne biti nesretna (bar tih 8 sati), i doista se potruditi da krenem napokon gledati život svojim očima. Tražiti nešto što me veseli, nešto što ću s barem kakvim takvim guštom odrađivati. Možda je utopija, možda sam sanjar, ali trenutno preumorna i istrošena od raznih moranja i tjeranja u red...
U ovih tjedan dana odradila sam dosta kućanskih poslova koje nisam stigla , nisam se posvađala ni s djecom ni mužem tako da mislim da sam ok. Bila na razgovoru za novi posao za koji nisam baš sigurna da ću ga dobiti ali nebitno, još uvijek je tu plan B!
Krećem u novu avanturu, nazvavši ju Pravi život! A ne životarenje. A ne gledanje kako život prolazi mimo mene...Uglavnom, to i tupim djeci cijelo vrijeme, da moraju naći nešto što istinski vole, u čemu uživaju, u čemu su dobri kako bi mogli kroz život nasmijani i raditi ono što ih veseli. Nađu li to, odrađen je veliki posao. Zato im trebam biti primjer, ogledalo u koje gledaju kako bi i oni isto. Ne žele valjda skroz gledati ljutu, nesretnu, očajnu mamu koja ne zna ni sama što bi i kako bi dalje.
I dalje vidim sunce kroz prozor, predivnu prirodu, novi dan koji čeka baš mene!!
|
