Tko je kralj...a tko pleše sam? Sve tajne ovog karnevala....tko će da zna?
Nečujni pomaci
Prstima dotičem
fine sjenke zidova.
Gdje nastaju sjećanja?
Tako se nečujno primiču, zabljesnu poput najljepšeg osmijeha, i nestanu u trenu.
Primičem vrele usne hladnim zidovima
želim okusiti dašak starih uspomena
a prsti samo plešu, plešu, dozivaju sretne figure davnog postojanja.
Gledam nečije oči, pletem mrežu svilenih sjećanja
i želim nestati, nestati, tiho i silovito
Kao najveća bujica brzih nota.
Samo stvoriti sjećanje i nestati...da, da. Želim te zgrčiti u svojoj šaci,
ispuniti se mirisom tvojih dana
i pustiti te kao pero što ostaje lelujati na vjetru.
Odlazim, odlazim, jer moje sjenke već pletu novu priču,
jer iscrpla sam sve tvoje poglede,
jer gledam nove obrise tihog života.
I nestat ćeš kao nečujni pomak moje ruke na hladnom zidu.