Tko je kralj...a tko pleše sam? Sve tajne ovog karnevala....tko će da zna?
Sometimes...only thing you can do, is to smile.
Gledala sam tragove u snijegu nekih odavno ugaženih koraka.
Snijeg je padao i padao, pokrivajući ih. Nije pitao čija su sjećanja utisnuta ostala u tim tragovima. Nikad ne pita.
Samo na nama ostaje da hvatamo izblijedjele korice uspomena, dok ih vrijeme neumorno briše.
*
Bilo je svega ove godine. Plača, smijeha i tuge.
Baš sve ono bez čega život nije život.
Ne znam što donosi ovo novo vrijeme, novi Otkucaji i miris novih nadanja. Vidjet ćemo.
A vama, dragi moji...ponovit ću ono što napisah baš u ovo vrijeme prije godinu dana.
Želim vam u ovih novih 365 dana pregršt zdravlja i sreće.
A želje? Ne želim da vam se sve ispune, jer život bi vam postao isprazan. Želim da ostvarite onoliko želja koliko vam je potrebno da s osmijehom na licu krećete u nove pobjede i daljnje svladavanje životnih koraka na Cesti Života.
Ljubav je svuda oko nas, samo trebate dobro otvoriti oči,
stoga bez i da vam poželim pregršt ljubavi, ja vjerujem da ćete je osjetiti posvuda oko sebe i unutar sebe.
Svega onog materijalnog želim da vam što manje ispunjava Srca, a da se punite duhovnim i vječnim stvarima, onima koje traju zauvijek.
Čak i kada vam zapne, sjetite se, uvijek će postojati Sunce koje dolazi poslije svake Oluje.
Pregršt poljubaca šaljem vam.
I...želim da u svakom danu pronađete nešto dobro i vrijedno osmijeha, čak i najmanjeg.
***
