Tko je kralj...a tko pleše sam? Sve tajne ovog karnevala....tko će da zna?
Simple thoughts
E sad, ako krenem o nogometu, nadam se da mi nećete zamjeriti što govorim o dojučerašnjoj temi.
Ali moram se osvrnuti na nešto što mi je jako privuklo pažnju. Inače, nisam neki nogometni fan, zapravo, moglo bi se reć da sam daleko od toga. Uostalom, ne ide mi ni iz džepa ni u džep, pa zašto se uzrujavati zbog toga?
Očito, neki to shvate preemocionalno. Vidjela sam neki dan kako su suze bisernice kapale niz kockaste dresove, kako su se djevojke grlile i ridale jedna drugoj na ramenu...I mean, wtf? Naši nogometaši zarađuju grdnu lovu i čini mi se da im je tako svejedno da li će zabiti gol više ili manje dok im novčeki padaju u kasicu-prasicu...
Čini se da se oko najvažnije sporedne stvari na svijetu uzrujavaju samo navijači. Ostale baš zaboli đon. Šteta. Ljepše bi bilo da je obratno.
No, ipak, na kraju krajeva tko sam ja tu da išta filozofiram i mudrujem kad o nogometu blago rečeno nemam pojma. Ali samo sagledavam stvari sa svojeg stajališta. Svaka čast dečkima, vidjelo se da su se trudili, ali vidjelo se da je i to posao kao i svaki drugi na ovoj planeti, te da i oni jedva čekaju da ga odrade i odu kući.
A tko bi im to i zamjerio?
***
Danas se uvjerih kako su mala djeca jednostavna i sve komplicirane stvari mogu složiti u najjednostavnije rečenice.
"Kad sam se narodila"govori mi djevojčica od pet godina,"oni stričeki u bolnici odmah su me stavili u kutiju za sušenje." (inkubator).
E pa dragi moji, ja bih sad u neku kutiju za hlađenje. Šteta je što se ne mogu strpat u hladnjak ili zamrzivač, baš bi mi dobro došlo...