Tko je kralj...a tko pleše sam? Sve tajne ovog karnevala....tko će da zna?
Pa gdje je nestalo?
Čovjek.
To sam ja. To je svatko od nas. Makar se ponekad pretvoramo u oblike nimalo slične čovjeku.
Svi zajedno smo ljudi.
I zašto smo tako zlobni jedni prema drugima?
Znam da u svakome od nas postoji ta trunčica zlobe, i da je nemamo, to ne bi bili mi, ali govorim o onoj pravoj zlobi.
Mislim da je zaista istinito ono sto se kaze: da je čovjek čovjeku vuk.
Zasto moramo u ovom svijetu biti zlobni da bi bolje prosli? Na kraju uvijek prodju bolje oni koji imaju manje dobrote u sebi. Nerazumljiv mi je taj "zakon prirode". Znači, da bih mogla postati netko i nešto moram gurati i gaziti sve pred sobom? Znam da je ovakvo razmišljanje često prisutno među nekim ljudima. E pa ja nisam jedna od njih.
Važnija mi je čast i dobrota od bilo kakve karijere ili dobrobiti u moju korist.
Da mogu birati, uvijek bih izabrala teži put, ali zato pošten. I znam da ljudi poput mene često mogu nastradati kad se nađu na meti one druge "vrste" ljudi. Ne razumijem kako ljude uvijek više privlače pojedinci s krivim stavovima. Čak i kad ih ovi ignoriraju, uvijek bježe na tu nekakvu stranu gdje misle da su bolje prošli.
Iskrenost i poštenje danas je na zadnjem mjestu.
Mora se tražiti sa svijećom.
U današnjem svijetu je također vrlo teško i zadržati te dvije stvari. Čak i ako ih imaš, hoćeš li biti dovoljno hrabar da ih zadržiš?
Neki su se "razvili" do te mjere da ih ljudi zaista prepoznaju kao takve i da uživaju u njihovom društvu i pojavi, baš zbog njihovih vrlina. Ali postoje i oni u kojima također leže te vrline ali nemaju možda hrabrosti ili prilike ih nekome pokazati. I onda, ako shvate da je besmisleno truditi se (a to nikad ne može biti besmisleno), odaberu onaj lakši način da se probiju...
Mislim da je u trenutku našeg rođenja u svakome od nas postojala ta osobina da budemo dobri i iskreni ljudi. Ali okruženje u kojem živi svaki čovjek je zapravo put ka onome kakav će on postati kao osoba u daljnjem životu i kakvim će ga se sjećati.