29.08.2007., srijeda
Ultranadrkana (jel se smije ovo u naslov?) Blini
|
Ja ću stvarno popizdit. Ali stvarno. 1. Soba koju su MENI dodijelili je jedna od rijetkih koja gleda na ulicu i još je na PRVOM katu. Već osam dana jedva odspavam po 4-5 sati na noć i to heavily nakljukana Sanvalom. Podočnjaci su mi CRNI, hodam naokolo ko zombi – promet ne prestaje po cijelu noć. Meni doslovce kao da prolaze kroz sobu: auti, jebeni traktori što peru ulice, skupljači smeća, dostave sladoleda i raznih pizdarija, manijaci i pijanci… Radije bih spavala u kutiji jer bih bar sebi izabrala mirniji kutak Manhattana. (Sigurna sam da je tiše ispod nekog mosta.) Želim jedan trenutak mira. JEDAN. Ja bih u ovoj sobi trebala učiti! Ha ha! Čitati knjige za magisterij! Proizvoditi članke i eseje i čak i kreativna djela! Prva mi je zadaća da pročitam Borghesove Ficctiones. I da ih SHVATIM. A ja u ovoj jebenoj sobi ne bih shvatila ni Moju tajnu ili članke o tome kako se Višnjić napio ili kako je Vlatka Pokos ostala bez svojih krpica, a nekmoli jebeni Garden of Forking Paths. ''I to nije sve'' – uz ovu divnu sobu, dobila sam i lift iliti dizalo, koje s obzirom da sam, kao što rekoh, na prvom katu – ronda i ronda i ronda po cijeli dan i noć. 2. Jedan od razloga zbog kojih sam voljela New York jest ta famozna politički korektna multikulturalnost. I sad se počinjem bojati da ću nakon godinu dana ovdje obrijati glavu i istetovirati tri svastike na lijevoj sisi. Jedino što ja neću imati ništa protiv Židova. Jer ja dijelim kat s 11 ljudi – od kojih su 11 Azijati. (Vjerojatno je opet neko mislio da je Croatia nešto tamo pokraj Koreje). To nije problem a priori. Muške Azijate rijetko susrećem u hodniku, čudni su u vražju mater, ali nema veze, (nadam se samo da jedan od njih neće biti ko onaj Cho pa da mi mobitelom uslikava pidžamu dok idem na zahod i poslije me upuca). Ali dijelim kupaonicu s 5 žena. Od kojih su 3 iz Pakistana – i one su divne, no preostale dvije su Kineskinje. Neću ulaziti u dugačku priču o tome kako su Kineskinje ovdje već postale općepoznate po svojoj drukčijoj kulturi kad je higijena u pitanju. Da, živimo u 21. stoljeću, da, ja sam liberalni humanist, da, da, da – ali – ovo je dom za postdiplomce – i ove žene će imati PhD, a (ne čitaj ako imaš slab želudac): - u zahodu nalazim kombinacije tjelesnih izlučevina koje dosad, iskreno, nisam ni znala kako izgledaju (da ne zalazim u detalje za slučaj da je neko jeo ili planira opet jesti jednoga dana – ali riječ je o svim zamislivim kombinacijama izlučevina, koje uključuju ''i one dane u mjesecu'') - u tušu gazim po njihovim crnim dlačurdama (želim misliti da je riječ o kosi, Bože mili, daj da je riječ o kosi… ) - zbog kojih imam dojam da u tušu imamo tepih - peru gaće u lavabou - da, peru gaće u lavabou - ja sam sinoć prala zube i jedna od te dvije spodobe koje ne razaznajem (da, svi su mi Azijati isti, jer sam popizdila) stala je kraj mene i počela u lavabou trljati prljave gaće, i to 'nako, bez deterdženta, ko s neke nizozemske slike na kojoj žene u suknjetinama trljaju robu u nekoj rijeci) 3. Krevet mi je takav da kad legnem u njega – utonem. Doslovce sam na istoj razini kao i ostatak kreveta. Osjećam se ko u živom pijesku. Ako jednog dana bestraga nestanem - vjerojatno me nije oteo neki harlemski luđak, nego me progutao ovaj jebeni ''Ivy League'' krevet. 4. Na katu, osim predivne kupaonice - u čijem zahodu učim o divotama ljudskog metabolizma – u kojoj perem zube i umivam se u istim umivaonicima u kojima drugi peru usrane gaće - i gdje u tuševima hodam po kineskom sagu od čiste ljudske dlake - dijelimo i kuhinju. To je lijepo, jer hrana je na Manhattanu notorno skupa. Jedini je problem što bi se ta kuhinja mogla koristiti samo kao posljednja etapa u kući strave i užasa. Danas sam se usudila zaviriti u mikrovalnu – kunem se, ljudi moji – u toj se mikrovalnoj razvijaju novi oblici života. Znanstvenici pokušavaju doći do Marsa i troše silne pare da šalju satelite po svemiru, a novi oblik života zapravo se razvio u ovoj mikrovalnoj. Snimaju se filmovi o tome kako će nas napasti izvanzemaljci ili kako će svijetom zavladati mašine – ali ja sad znam – ako ljudi ikad izgube kontrolu nad ovim planetom – to će se vjerojatno dogoditi jer će ga preuzeti život koji upravo buja u našoj kuhinji. 5. Ako me još neko priupita Where are you from? I What are you studying?, raspalit ću mu šamar. Danas sam bila na jednoj od petstošesnaest orijentacija (orijentacija za magistre, orijentacija za uporabu knjižnica, orijentacija za sigurnost u New Yorku, orijentacija za mućkanje Nescafea… - nije bilo samo orijentacije koja bi mene razgalila – orijentacija o tome kako se poteže voda u zahodu i gdje se peru gaće) i već mi je pun piton razdraganih ljudi koje zanima odakle je tko i šta ko studira. I'm from Italy/Croatia/Burkina faking Faso. –aaaaa!!! (usklik radosti). Valjda su nam zato dali naljepnice na kojima je pisalo naše ime i prezime i department - eto, ja, na primjer, u životu mogu svašta šta drugi ne mogu, a ne mogu neke stvari koje su lake drugim ljudima. Nije da sam si ''pre-jebeno-cool''. Ali jednostavno ne mogu na majici nositi naljepnicu sa svojim imenom i departmentom. Ali sam razmišljala da si je zalijepim na čelo i hodam naokolo s njom, pa samo uprem prstom u nju kad me opet tko priupita odakle sam i šta studiram. Ovo je vedranarudanski nadrkan post napisan u jednom dahu u nedostatku psihološke pomoći (istu ću imati čim dobijem karticu zdravstvenog). Idem sad krknut jebeni Sanval i odspavat svoja predivna 4 sata. (Blogove nisam stigla čitati - nemojte mi zamjerat - fakat sam u govnima.) A Borghesom ću gađat prolaznike il' natjerat ove dvije Kineskinje da ga pojedu. PS. Zrine, dođi u hotel i spasi me, tako ti svega. Lucija, hvala za hvalu za prijevode, ali ja bi' sad radije tvoju stručnu dipl.- psihologinjsku pomoć:) |
- 04:52 -
Komentari (77) -
Isprintaj -
#
polako. čemu frka. nije stvar u različitim kulturama. u gaćama je stvar. one imaju mufić crn, ti obrijan. one imaju gaće s mekim ć, a ti jemaš tange. tvoj problem je što potičeš iz hrvatske koja se odrekla ferijala, radnih akcija, masovnog sporta...nisi naučila biti dio tima...kao što insistiraš na higijeni tijela, pozabavi se umom. higijena uma je važna.probaj bez kemije kao što to tvoje prije rade kada peru gaće. no, deterđent, no , tablete... suoči se sa stvarnošću .i, kao što kažeš i one će biti phd ništa manje pametnije, ništa manje vrednovane. ..zamaraš se perifernim stvarima...ako ti buka smeta, navuci patike i napravi tri kruga oko kuće. zaspat ćeš ka beba...budi cool, budi svoja, ali poštuj i one druge...različitost je bogatstvo. ne, ono, što jemaš na banci... (turimti 29.08.2007.
06:51)
to ti je tako,zamisli kad bi svi njujorkeri kenjali svako u svoju solju...private solja kosta...ko i svako drugo sranje tamo...jebote mene kec sanvala odnese na dva dana... (Price uz dim 29.08.2007.
07:39)
u jebote, tamo zanimljivije neg u berlinu :P (NF 29.08.2007.
09:15)
i onda se pitaju zašto je u americi tako velik postotak kriminala :)
a sada razlog broj 54237 zašto totalno popizditi, znan i kao "kad ti netko još i soli pamet":
*uključi profesionalnu deformaciju* nije Borghes već Borges, a čita se [borhes] *isključi profesionalnu deformaciju*
hvala na pažnji (Ire 29.08.2007. 09:37)
Jao kako me ovo podsjeća na nešto. Jao. A šta beše sa Švicom? (whiteflesh 29.08.2007.
10:16)
sve je to trening, predmnijevam. kao i čitanje komentara na ultranadrkani post. (tinčica u tramvaju 29.08.2007.
10:35)
Štorija je zakon. Osjeti se da proživljavaš - tako nastaju najbolji tekstovi. Najbolje kupti vrčinu i izlivat na cestu po autima pa nek svi čuju...A zubi idi janjetinu, koje vidija prati. Jedino otaj tepihić u batrumu, a ništ meti hajhils ko dama, iziđi iz opanka. A krevetac - otaj me part najviše nasmija - lipo sakrij doli nekog kršnog momka iz kraja i problem rješen ((gen kameni:) 29.08.2007.
11:09)
slatkišu!
znam da zvuči paradosalno ali fino mi te pročitati ovako nadr..nu jer bar znam da si alive ;) Iako nemam pojma kako si dospjela do NY jer zadnji put kad si se izgubila nestala si negdje u francuskoj.
Samo polako i nemoj sad Ko Majkl Naglas izgubiti tempr i svima im mamu.
No evvivej, ljepo te je cut i pročitnuti...a da ti je divno i krasno...pa nebi bilo tako zanimljivo i sarkasticno :P
Hajde, cekamo rasplet i slobodno pukni i koju fotku :D :D (SadisticoShy 29.08.2007. 14:26)
oš da ti kažem što meni učiniše vajl bijah u americi? slušaj pomno. smješteni smo bili sa još 300tinjak ljudi iz celog sveta u nekom domu. kupaonu sam dijelila sa negdje 100tinjak žena.. tuš kabine nisu zasebne nego su samo pregrađene kratkim pregradama, a dolje je fakin beton. zajednički. i da, odvodi malo štekaju. i ima ih premalo.
zbog poradi dlačurdi svakojakih vrsta, otpadnutih krasti, čireva i kurjih očiju te lošeg odvoda - ispod tuša nosih japanke. no ni one ne pomažu kad se razina vode počne dizat uslijed začepljenja odvoda. no. sve je to bilo snošljivo do jedne, sad drage, uspomene..
naime, jedne krasne večeri dok se tuširah trudeći se ne mislit na beton na kojem stojim, odjedared me osupnuo miris mokraće! ooooo da! netko se ispišao pod tušem! i to je sve doplivalo do mene.. izjurila sam van što sam prije mogla i dočekala krivca.. beše to jedna ljupka - KOREANKA.
savjet - ispod tuša nosit gumene čizme.
sretno! (djevabajna 29.08.2007. 16:38)
Jednom kad nađem vremena, objasnit ću kako sam se odjednom našla ovdje. I nisam prije bila u Francuskoj, neg' u Švajcarskoj, mamicu ti, Sadistico:)) Ire, istinabog da nije Borghes, ali ja više ne znam ni kako se ja zovem, pa sam ukomponirala izgovor u speling:)) I - neutrino, ja sam upravo odnijela svoje gaće u podrum u veš-mašinu, molit ću lijepo. Ali neki valjda smatraju da im je previše dati dolar i 20 centi da operu punu mašinu gaća, kad se posao može obaviti i u lavabou s toplom vodom badava. I zgaditi usput drugima život. (blini (bluni) (bluna?) 30.08.2007.
03:29)
@Zrine, ne mogu se registrirat za komentar, a napisala sam ga i sad ima da ga kopipejstam tu kod sebe, pa ako vidiš - vidiš! Inače, nisam stigla pročitat sve komentare kod tebe, pa možda nekaj ponavljam, ali samo nemoj po laptop u HG spot, tako ti svega. (Ovo bi ti jamačno reko i Drito:)). Meni se nije dalo informirat pa sam otišla namo i kupila "prijenosnik" na horuk. Veoma nije radio. Veoma. Sad imam IBM Lenovo (makar zbog gubitka moždanih stanica ili čega već uporno svima govorim kako sam kupila laptop LESOTO:)) i sve je divno, osim kaj počne cijukat kad nije uključen u struju. (Ali meni je tolko sveg dosta da ga ne budem nosila na servis. Nek cijuče ako mu se cijuče.) Inače, za taj IBM Thinkpad vele da je dobar za "one koji misle puno pisat na njemu, a ne se zajebavat i igrat igrice". (blini 30.08.2007.
03:47)
Samo polako. Bit ce bolje i postoje stvari koje se mogu popraviti. I ja sam imao istih problema, pa sam se toga rijesio.
Ispocetka sam zivio u domu kao sto je i tvoj (moj je bio Carlton Arms na 108. i Riverside-u) i sve je bilo upravo kako si ti opisala. I da, i ja sam imao losih iskustava sa Kineskinjama s kojima sam dijelio i kupatilo i kuhinju: naravno bilo je i pranja prljavih gaca u lavabou i onda ih slijedece jutro nadjes rastegnute na uzetu preko cijele kupaonice; onda mi nestane moj zilet kojim se brijem svaki dan jer bih inace izgledao kao yeti i nadjem ga za par dana nazad u kupatilu skroz prljavog, prepunog dlaka i stvrdnute pjene za brijanje; hranu su drzale otvorenu (bez poklopca na loncu) na stolu, a ponekad i na podu (nemam pojma zasto) pa smo imali i zohare i stakore (ne miseve, nego stakore) u kuhinji.
Nakon mjesec i pol dana ovakvih gluposti sam se odselio i doslovno preporodio.
Mozes traziti premjestaj u drugi dom. Columbija tj. njihov On-Campus Housing Office dozvoljava premejstaje u Novembru, Decembru, i jos nekh par mjeseci za vrijema Spring semestra. Oni se nalaze na 119. ulici izmedju Amsterdam i Morningside Avenija. Odi do njih i iskreno popricaj.
Zene koje tamo rade su se meni u par navrata pokazale kao jako, jako ljubazne i dobre, i doista su mi pomogle, osobito jedna od sefica koje se, mislim, zove Marie (dusa od zene). Bez velikog pljuvanja po cimerkama, reci im da su tvoji standardi zivljenja razliciti od njihovih, i da se povrh toga nikako se uspijes naspavati jer si na prvom katu i ogromna je buka. Jos dodaj da je tebi savrseno jasno da je studenata vise nego soba i da je njima tesko svima udovoljiti, ali da bih im bila jako zahvalna ako bi ti ikako mogli pomoci. Ako nista i ne bude iz prvog puta (ja sam imao srece, i uspio sam dobiti novi dom cim sam ga zatrazio prvi put), odi tamo svakih 15 dana, i ponovi pricu. Upornost i odlucnost uvijek uspjevaju, pa ce tako i u ovom slucaju.
Takodjer, pogledaj na craigslist.org razne mogucnosti smjestaja izvan campusa. Doduse, tu nikada ne znas kakav je gazda(rica) kod kojeg ces biti, ali nista te ne kosta da vidis sta se nudi na trzistu. I jos je jedan problem, a to je da ako napustis Columbia Housing onda ces se u njega jako, jako tesko vratiti jer je studenta koji traze smjestaj puno vise nego mjesta u domu. Colulmbia ce uskoro poceti raditi veliko prosirenje campusa na 135. ulici, ali kako ce to ici, sta ce tamo biti, i kad ce biti u funkciji, ostaje da se vidi.
Sto se ucenja i buke tice, tu su uvijek knjiznice. Nemoj ici u Butler jer je tamo uvijek krcato i to je vise mjesto za druzenje, osobito u vrijeme midterms i final exams, mada je prednost sto su otvoreni 24 sata dnevno. Ja ti preporucam da odes u knjiznice koje se malo koriste npr. Mathematics ili Physics (u Pupin building) ili Chemistry (tamo je uvijek fino i mirno). Jos je jako dobro u Architecture Library (to je pokraj business school): tamo uci dosta ljudi, ali je vrlo tiho i svi rade, a ne zezaju se.
Ako ti treba neki savjet u smisli organiziranja zivota u NYC i na Columbiji (gdje kupiti dobru hranu, popiti dobru kavu, pojesti odlican hamburger u 4 u noci itd.), napisi par pitanja ovdje na svom blogu. Ja cu priviriti tu i tamo, i rado cu ti pomoci.
Samo hrabro i sretno. (V 30.08.2007. 03:55)
Vau, nepotpisani, svaka ti čast na komentaru. Inače, bila sam u Housing Officeu (samo sam morala početi rečenicu: People that I'm sharing the bathroom with... I žena za counterom je rekla: ARE PIGS.) Znaju oni već - nije ovaj housing za preosjetljive. I "super" od zgrade mi je reko "You don't belong here". Ali rekoše mi da čekam October, (kao što si i sam spomenuo - tad su transferi). Samo što ću ja do Octobera postat junky od ovih tableta za spavanje i smirivanje. (blini 30.08.2007.
04:04)
e čuj neznam kak si postugla to da dođeš u New York pogotovo Manhattan studirati,mislim blago tebi...sigurno si jako pametna bla bla...vidim uvijeti su grozni...treba biti uporan i sve to pretrpit!...al problem je to što nemožeš neometano učiti...pokušaj ići u neke knjižnice ili negdje gdje bi imala mira....joj e što se tiče tih kineskinja to je sramota,pazi samo da se nezaraziš nekom boleštinom i da ti se u robu ne uvuku gljivice bakterije i uši...ja ti savjetujem da se odseliš znam da je teško naći stan u NY i naravno cijena i ta sranja al' za tvoje dobro.netreba samo učiti nego imati uvjete za to :)...i da ak trebaš dizajn :D ja sam tu :D.....pozz (Smrad 30.08.2007.
04:44)
a kad je riba prico kako kineskinje hrackaju na trotoar, niko nije vjerovo! samo hrabro!!!!!!! (Ribafish 30.08.2007.
04:59)
Strava - mici se odande dok ne dobis neku bolestinu, fuj ! Ne mislim da bi ih ikako uspjela prosvijetliti ako im jasno i glasno kazes ... (tyche 30.08.2007.
06:22)
A čuj, sve su ti već rekli ovi pametni ljudi prije mene: bit ce bolje, samo strpljenja i tableta, ovo nisu spominjali pod poglavljem cultural gaps iz sociolingvistike i tako to. Za usporedbu iskustava sa sustanarkama, pročitaj post moje drage frendice koja je brzo odustala od bloganja, ali nije izbrisala svojih par sjajnih uradaka:
post (translator wannabe 30.08.2007. 07:05)
pozdrav!
najveci problem ti je sto si vecinom sa "international" studentima, a to je zajeb jer na vidjelo dolaze njihove kulturne znacajke - pa tako i osobna higijena. Korejci su uvijek jako prisutni u americkom skolstvu i uvijek se takoder drze sami sa svojima, tako je bilo i na mom faksu. Ali, imas opcije potraziti off campus smjestaj, pokusat rijesiti Social Security card i rijesi sebi americku kreditnu karticu da mozes graditi credit score, jer inace ces tesko na svoju ruku moci nesto iznajmiti s obzirom da nemas legalna primanja. Anyways, dobrodosla u NYC, javi se ako hoces, ja sam ti u new yorku oko pet godina...eto sretno.
Jelena
p.s. Takoder znaj da ces proci kroz kulturalni sok, kao i svi drugi, imat ces prvo veselje pa gadenje svega onda depra onda izjednacavanje....nekad traje jedan dan, nekad tjedan a nekad cijelu godinu :))) (Jelena Vukosav 30.08.2007. 07:49)
be brave!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!! !!!!!!!!!!!!
u can do that,aha (RITMO DE LA NOCHE 30.08.2007. 08:16)
Ajme stvarno ti je teško,držii se! (nowast 30.08.2007.
08:59)
eh draga..poslah ti mejl. a evo možda te utješi činjenica da ja tu u civilizaciji imam domestos i higijenske navike ali nemam tople vode i neću je imat kako je krenulo do sudnjeg dana,jer je plinara danas krenula slavodobitno puštat plin a onda otkrila da negdje nešto pušta i sad kreće potencijalno stoljetna procedura okupljanja svih stanara moje zgrade u ime zajedničkog cilja. a kako će vjerojatno to sve trebat poslije i platit,iz svega što znam o toj ekipi, razmišljam da si uvedem grijanje na struju, jer ne vjerujem da će se ovi išta dogovoriti prije zime. zime 2014. (lucija 30.08.2007.
09:16)
hejj (klik 30.08.2007.
09:27)
klik (klik 30.08.2007.
09:27)
Jebate, jesi li ti na robiji? I sad znaš zašto su stranci ludi za našim ženama, em su lipe za popizdit, em su čiste za popizdit, moreš im s poda jesti. Meni mala npr. nekad uči u zahodu, a vjeruj mi zahod mi je prostraniji i čišći nego li čija kužina. A kad ja pomislim da mi ovu djevičansku tišinu prekini zdravamarija ujutro, pa se dignem gledam more, gledam jebače, ne znam di ču prin. Osveti se, pozdravljaj ih ujutro sa: popij govno! (dome 30.08.2007.
10:23)
Ajme, suosjećam. Ne znam kaj bih ti drugo napisala, ali očito ti je jedino rješenje da kupiš deset litara Domestosa i očistiš sve te gadarije pa onda ko dosadna reduša oblijepiš zajedničke prostorije upozorenjima da se pazi na higijenu. Sjećam se dok je moja sister živjela u američkom studentskom domu - u kuhinju je stavila natpis: "YOUR MOTHER DOES NOT LIVE HERE, SO CLEAN AFTER YOURSELF!" Pomoglo je barem u 50% slučajeva. A inače... čekaj October... (Zrine Milutine 30.08.2007.
11:29)
ajme vidm da proživljavaš sve (ne)radosti vezane uz život studenata, ili bar postdiplomaca, a sve u ime obrazovanja! i ondak se još ne smiješ šepuriti s diplomom da ne ispadneš ohol ;P (Full of Colors 30.08.2007.
11:46)
Znam kak ti je, tako sam se i ja bedirala u Dublinu prvih mjesec dana, jer sam živjela na glavnoj cesti koja vodi prema aerodromu, i bolnici (u svakom satu do 5 hitnih prođe, 24/7) a cesta ima 4 trake. Plus dostavljači voća i hrane, svaki četvrtak i utorak dostavljači piva, koji bacaju drito tankove na pločnik (a akustika je preglasna), a ja isto živjela na prvom katu, horde pijanih ljudi, normalnih ljudi, promet koji nikad ne prestaje, i onda na kraju, oko 3 ujutro, kad pomislim da je to možda to, možda, počinju alarmi. I moji živčani napadi.
Jer je neki idiot, pijan naslinio svoje alkoholom obamrlo tijelo od rešetke trgovine, i slijedećih 19 minuta (da brojala sam) urlanje takvog alarma, da sam imala osjećaj da sam gotova, psihički, doviđenja svijete. I onda, nakon 6 tjedana sam se počela privikavati, isključila određene receptore, a i buka ti postane dio života, kao što ti se i sve fizičke aktivnosti ubrzaju, jer je ritam grada brz, isto što je i New York brz.
A Azijati su priča za sebe, živjela sam u zgradi gdje je na 6 stanova, samo jedan bio s Europljanima (moj), a pucala sam od ludila na veš-mašine jer su oni stavljali 2 para čarapa i tepihe iz wc-a u jedno pranje, a pranje traje 3 sata, plus miris njihove kuhinje me ubijao u pojam, plus nekultura pozdravljanja i ulazaka u zgradu. Ima svašta, ali odahneš, pustiš da žive, kao što i ti živiš. To je jednostavno sukob mentaliteta i određena kulturna barijera.
Stvarno se dovedeš od početne faze totalne euforije, kad si misliš ''dobar dan svijete, evo meee!'', vidiš toliko ljudi, misliš svi smo isti, ali kurac nismo, i onda se pretvoriš u osobu koju počne to sve maximalno deprimirati (i ljutiti), ne da ti se biti okružen s tolikim različitostima, ne da ti se stalno smješkati, u tebi nešto prokljuvi, daj pusti me više jebote na miru, i onda te ta depra drži, i na kraju se fakat počneš dizati. Napravi se balans. Jer se više ne zamaraš zato što tamo neka ili neki, radi nešto, što tebi do tada nije bilo normalno. I sve ti postane normalno, jer prihvatiš raznolikost.
Fakat postaneš fleksibilan. Ja znam za sebe da sam morala, jer drugačije u takvim velikim multikulturalnim uvijetima ne možeš drugačije. Predrasude prekriži, jer tko si ti da bi nekome nešto išao reći. Ali zaista se sve svodi na to: živi svoj život, i pusti druge da žive. Treba vremena, ali dođe prirodno, kad oguglaš. :)
Mada izgleda, a izgleda kao da nema pomoći, neće trajat dovjeka, jer ti se organizam, najviše uši naviknu, a onda i živčani sustav, i tako sve redom. Uvijek si kažeš, mogu odustat, i onda si pomisliš, ma oću dupe, i nekako se natjeraš da ti to sve postane svakodnevica.
Klimatizirat ćeš se na uvjete, nemaš druge, postat tupa na određene stvari koje su ti do sada smetale. Sve je to dio tih novih adaptacijskih uvjeta. :)
Iz sebe ćeš izvući stvari za koje nisi imala pojma da postoje. E to je najbolji dio. :)) (Minerva*Riranje 30.08.2007. 12:32)
no dobro, švicarska, znam da se govori ugly francuski :D (SadisticoShy 30.08.2007.
13:01)
bila sam prošli mjesec u new yorku,,spavala u sheratonu na manhattnu..i isto sam se dosta razočarala.mislila sam new york..ajme meni.di ja idem..bit ču manga..kad ono..prljavo sve neuredno..gadno..ajme baš ono..šta ja znam ..nije mi bilo baš neš..mislim new york..ko grad je ok..fdrago mi je da sam bila i vidjela al da tamo trebam ostat živjet nebi nikad..i da..kad sam ja bila bila je neka eksplozija...blizu našeg hotela..mi se usrali..oda gledat na onom njihovom cnn-u..kao..nadamo se da nisu teroristi,..ma mrš..idem doma.. (IVA =) 30.08.2007.
13:36)
Blini,
Par prakticnih savjeta:
1) Da, kupatilo je strava i uzas. Nadam se da ima cistacica koja to cisti (tako je barem meni bilo, ali samo u ovom prvom domu gdje nas je bilo 12-13 u jednom stanu), tako da je higijena kakva-takva uprkos svim izlucevinama koje se tamo nadju. Pod hitno nabavi japanke i samo u njima hodaj.
2) Sto se nespavanja tice, preporucam ti da kupis cepice za usi koji stvarno pomognu u prigusivanju buke. Cepice, a i razne ostale korisne stvari (samponi, sapuni...) mozes naci u Duane Reade (111. i Broadway) ili Rite Aid (110. i Broadway) ; rade 24 sata na dan. Cepici sigurno pomazu - ja sam ih koristio kad sam danonocno ucio za ispite.
3) Jos jedno super mjesto za ucenje je knjiznica u SIPA zgradi (School of International and Public Affairs) na East Campusu (izmedju Amsterdama i Morningside-a). Velika je i ima puno malih sobica za samo jednu osobu gdje mozes rasiriti svoje knjige i na miru citati i uciti. Toplo preporucam.
4) Kuhinje takodjer znaju biti jako prljave, a odgovornost lezi na samim stanarima da ciste iza sebe. Nema cistacica koje to rade. Preporucam da se hranis vani dok ne rijesis stambeno pitanje i da ne kuhas kod kuce. Kod kuce eventualno mozes samo kupiti neku konzervu juhe i onda je samo podgrijati u mikrovalnoj.
Hrana u Manhattnu je jako skupa, ali moze se i tu svasta lijepoga naci. Najbolji supermarket, kako ogromnim izborom hrane, tako i najnizim cijenama, je Fairway Supermarket (129. ulica i 12. Avenija); ja tu obavim 90% moje kupovine. West Side Market (110. i Broadway) takodjer moze imati jako dobrog svjezeg voca, mada su i druge stvari (osobito gotova jela) prilicito skupa. Onaj supermarket na 115. i Broadway, mislim da se zove Morton Williams i nalazi se malo nize od Ollie's restorana, ima jako, jako dobar hot food section. Svakog dana imaju nekoliko glavnih jela (sto mesnih, sto vegetarijanskih) i raznih priloga. Mozes svasta iskombinirati za rucak: cijena je samo $6 (sest dolara), a procija je toliko velika da meni redovno ostane hrane poslije rucka (imam preko 100 kila, i mogu pojesti, pa ti to sve govori). Dakle, moze se naci nacina da se ustedi novac.
BTW, nikada, ali apsolutno nikada ne kupuj nista u Milano's marketu (113. ulica i B'way): jako su skupi, i znam ljude koji su se tamo otrovali njihovima jelima.
Jos jedno dobro mjesto za topla jela, ali i za fenomenalne salate je Strokos restoran (114. i Amesterdam). Odi i pogledaj sta se tamo moze naci.
Hrana na campusu tj. u Columbijinim kafeterijama je u pravili preskupa u odnosu na ono sto se moze naci i marketima koje sam gore spomenuo.
5) Jelena je dobro napisala da je vazno da uzmes sto prije kreditnukarticu neke banke tako da pocinjes uspostavljati svoj credit history. A to uvijek treba.
6) Sto se tice izbora da li zivjeti u Columbia Housingu ili ne, moje je misljenje slijedece:
Ako si ovdje na doktoratu (PhD), a to traje prilicito godina, ja savjetujem da ostanes u sistemu i radis na tome da promijenis stan, jer moze biti malo zeznuto svako malo se seliti iz jedne podstanarske sobe u drugu, sto ne bi bio slucaj u Columbia Housingu gdje ostajes godinama na istoj lokaciji.
Ako radis masters (1-2 godine), onda mozes ici na off-campus podstanarsku varijantu.
7) Mijenjanje stana: mislim da bi bilo dobro ako imas neku osobu koja je kao i ti nezadovoljna svojom situacijom, a mislis da bi se s njom mogla dobro slagati npr. neka osoba iz tvog programa, onda mozete otici zajedno u Housing Office i traziti da vam nadju dvosobni stan. Tako je upalilo prije par godina meni i mom tadasnjem cimeru.
8) Ako ne nadjes nista dobro, ja mislim da cu znati da jednu jako dobru podstanarsku varijantu (odlicna lokacija i odlicna cijena), pa i to moze biti moguca soba. Ako tu nesto i bude, to ce biti za kojih 1.5 - 2 mjeseca. Naravno, ovo je samo jedna ideja.
Navratit cu tu i tamo na tvoj blog, da vidim sta pises, a i da ostavim pokoji savjet (ako ti tako nesto uopce treba). Ovo sto ja puno pisem nemoj shvatiti kao prodikovanje, nego su to prakticne stvari koje sam ja prokuzio, i mislim da bi ti mogle biti od koristi. Meni bi sigurno bile kad sam ja bio u tvom polozaju.
Za kraj, meni je prilicita frka slijedecih 15-ak dana zbog raznih obaveza, ali bi mi bilo drago da se nadjemo nakon toga i odemo na kavu. Nisam dugo bio u Hrv, i rado bih popricao s nekim i dobio informacije iz prve ruke umjesto preko Interneta. Naravno, no pressure i uopce nema frke da se ne nadjemo.
Ako imas nekakvih pitanja, samo reci.
Sretno. (V 30.08.2007. 13:37)
Ala ženo, uspila si me nasmijati, koliko god ti bilo teško. :) A i sama spoznaja da sam u sličnim govnima je zaista oslobađajuća. I nije sve tako crno, jel' da... ima neke magije u toj zbrci, ironija di god se okreneš... zato valjda i postoji ona stara "bilo je i gorih dana" never gave up... (Koraljna 30.08.2007.
13:57)
Koraljna
Ala ženo, uspila si me nasmijati, koliko god ti bilo teško. :) A i sama spoznaja da sam u sličnim govnima je zaista oslobađajuća. I nije sve tako crno, jel' da... ima neke magije u toj zbrci, ironija di god se okreneš... zato valjda i postoji ona stara "bilo je i gorih dana" never gave up... (Koraljna 30.08.2007. 13:58)
haha, a jesi me nasmijala..... gle mozda je Kineskinjama cudno nekaj na tebi, i tvojim navikama...jbg zemljopis je bitan, jaako bitan... (orka 30.08.2007.
14:20)
kinezi, bilo kuda ... Ja sam na Tajvanu, imam ih naokolo. Da, ima ponesto razlika u higijenskim navikama. Cura je bacala kondom (pun jedne od "izlucevina") u skoljku jer 'to se tako mora', kad sam ja inzistiral da ne,ne,ne ona da,da,da. "Moranje" je relativno. Gace peru u lavabou, jasno, a di se peru gace? (tu sam vec predugo, ocito...)->zapravo, njihove perilice (cak i ovdi na Tajvanu) nemaju grijanje vode, pa ako si kineskinja neces prati gace u perilici u juhi koja se smijesa od prljavog vesa (cak i kad apstrahiramo sve kaj se tam zaleglo)...tu ih treba razmeti.
Dlake...zivil sam na 'Savi' i Djuri (tak se zvalo ono prek dzamije, vec sam pozabil)par let i mogu ti reci da i nasi decki i cure dlakavi ;-) . I da pisaju,seru i rigaju u tus-kabinama.
Kuhinja-ako nema tete koja cisti, onda pazi da te neciji ostavljeni zalogaj ne ugrize.
Da, kad ih malo bolje upoznas (koje prezive) onda vidis te lipe cure kako lipo prde i podriguju s gustom i ne obaziru se...jer kod njih nisu ucili becku skolicu. Prdi ti se-prdi. Podriguje-pa to je zdravo,ne muce te plinovi u tijelu :-D
Ima jos? Mmmm, jel sam, pa bolje da se ne setim (astro koji plovi 30.08.2007. 18:10)
a ja doma šizim ak dva tjedna prašinu s polica ne skinem.
fakat bi poludila da sam na tvom mjestu, napravila bih generalku
i zaprijetila cimericama da ću oblijepit cijeli campus sa njihovim slikama
i natpisima "These women are a bunch of pigs!"
Hrabro nam se drži i nađi drugi smještaj.
=:s (wayti2 30.08.2007. 18:27)
djes bona blini :)) gledaj, nemam nikakvih savjeta kako, sta i gdje, ali mi je strasno drago da te opet vidim ovdje. znao sam da si u ameriki jer mi je translatorica otkrila. kiss, pozz, cmoxxx. (stroke 30.08.2007.
18:37)
Divote studentskog zivota. (xiola bleu 30.08.2007.
18:45)
Ovo bi moga bit jedan jako dobar reality show...kad vec moras zivit u takvoj situaciji zasto nebi napravila novac na to pa u Jamerike si bate:D ...Keep you head up it does get better.. (tigastibobi 30.08.2007.
21:38)
meni bi samo smetao tepih u tuš kabini. iju. (imaš cvjetic u kosi. 30.08.2007.
21:40)
stara vrati se ti kući kod kuće je najljepše i nema kineza (banana 30.08.2007.
21:55)
Sve bi mogla pretrpit jer sam živjela u domu, ali samo nespavanje ne bih mogla, kako ti dalje s tim misliš izać na kraj, pa ne možeš bit cijelo vrijeme na tabletama a promet stat neće ? (mama 30.08.2007.
22:02)
Ajojjj, jadna, ja sam život u Manhattnu doživljavao puno bolje,... (TheOneBoy 30.08.2007.
22:29)
........ (TheOneBoy 30.08.2007.
22:30)
smješno napisan post za čitatelje, ali spisateljici očito trenutačno nije do smijeha u životu. ja neznam dal bi mogla kupaonu djelit tak..ajd izdrži,pa nebuš valjda tam cjeli život. (njata 30.08.2007.
22:47)
ja bih garant napravila nešto u domestos stilu kako zrinka piše. navukla gumene rukavice na ruke, japanke na noge, tekućinu za dezinfekciju u spreju i bzzzzzz po kupaonici prije upotrebe. a gaće bacila u smeće i pravila se blesava :D prije toga bih naravno imala anksiozni napadaj i ne izlazila iz sobe 4 dana, ali jednom kad izađem!!! samo bi sklapale ručice azijatkinje i duboko se klanjale -gestapo- (anspik. 30.08.2007.
23:09)
V: koji čepići za uši pomažu? Ja sam već naravno kupila dva paketa nekakvih u Duaneu, ali ispadaju mi po noći iz ušiju i svrbe me ušne školjke i kanalići od njih preko dana, pa se na ovim orijentacijama sve nešto češkam po ušima i diskretno turam prste u njih... (Em imam crne podočnjake ko zadnja džankoza, em se češem, bože sačuvaj šta će ovi moji profesori misliti.) Ta podstanarska verzija će me možda zanimati. Nešto mi sad govore da će me eventualno - možda staviti u sobu na drugoj strani zgrade (što ne bi riješilo izlučevine, ali bi riješilo buku), to bi me spasilo, ali posrijedi je veliko MOŽDA. Ništa mi ne garantiraju - dobit ću drugu sobu samo ako se makne netko "tko nema dovoljno sunčeve svjetlosti". Mene boli džon za sunčevu svjetlost, nek' me stave u mišju rupu, samo da ova buka prestane. Ali mislim da čak i u tom slučaju neću dugo izdržati u housingu. Kad stigneš, možeš mi javiti za te podstanarske opcije i stalo na mail. (ostali: Oprostite šta ovako sebično pričam samo s čovjekom koji sipa savjete iz rukava - danas sam bila na novoj turi orijentacija pa nisam posve pri sebi.) (blini 31.08.2007.
00:40)
Blini,
Ako se dobro sjecam ja sam kupio nekakve blijedo-narandjaste cepice za usi. Mislim da je to bio store brand tj. da su ili bili pod Rite Aide markom ili pod Duane Reade markom (stvarno se vise ne sjecam u kojoj trgovini sam to kupio, mada mislim da je bio Duane). Mislim da je bilo pakovanje od 50 cepica upakovano u prozirnoj okruglastoj kutiji.
Ne znam kad si dosla u NYC, ali pretpostavljam prije nekih 1-2 tjedna. Buka je doista puno, puno veca nego bilo drugdje (ja kad dodjem u Hrv. uvijek me zapanji velika kolicina tisine). Ali, vrlo brzo ces se naviknuti i vremenom ce te sve manje smetati. Strpljen spasen.
Kazes da ce te staviti u neku drugu sobu. Pretpostavljam da je to na drugoj strani te iste zgrade. To bi ti (mozda) rijesilo problem buke, ali cijela zgrada ima isti rezim kupaonica. Dakle u tom novom stanu u istoj zgradi ces opet dijeliti kupaonicu sa nekih drugih 11 ljudi, koji mogu biti OK, a mozda i ne. A ako su i OK ove godine, tko zna sta ce biti slijedece godine sto moze biti vazno ako tvoj program traje dulje od jedne godine. S tim da ako se preselis, onda ne mozes ici u Housing i traziti premjestaj u Octobru jer ispadas vrlo razmazena, pa je prilicito vjerojatno da ces morati cekati do Spring semestra za trazenje premjestaja u drugu zgradu.
Moje je misljenje da je bolje biti uporan u Housingu i tamo traziti premjestaj u neku drugu zgradu (a Columbia ih ima jako puno jer su oni drugi najveci vlasnik nekretnina u cijelom Manhattanu; imaju portfolio od 4-5 milijardi dolara). Ima dosta zgrada oko campusa (par minuta hoda) koje imaju klasicne stanove gdje kupaonicu dijelis samo sa cimerima iz tog stana, a broj ljudi po stanu moze biti od 2-4. OK, ima i jednosobnih stanova ali oni se cuvaju za graduate studente koji su vjencani, a ima i studios ali to dobiti je racno zgoditku na lutriji. Buduci da ne znas tko bi ti i u novom stanu bio cimer (ja sam imao 4-sobni stan: jedan decko Amerikanac, ja, i dvije Kineskinje i bilo je opet raznih problema s kupatilom i kuhinjom), najbolje je da nadjes neku djevojku iz tvog programa koja je nova i ima stambenih problema, i da zajedno nastupite u Housing Office-u i trazite dvosoban stan.
E-mail: ne pratim blogove, nemam svoj blog, i nisam u sve to upucen, a blog.hr-ov FAQ se nije pretrgnuo od opsirnosti. Reci mi da li ti imas neki e-mail npr. blini@blog.hr gdje te mogu kontaktirati ili bilo koji drugi e-mail. (V 31.08.2007. 02:52)
Joj draga, bila sam nedugo u Kini (Beijing) i vjeruj još je gore (ako te tješi išta u ovom trenutku). Ove tvoje su kao obrazovane pa su iz tog razloga i stigle na zapad, a onda znaš kakve su ove i ovi koji su ostali doma u Pekingu (bez sunca i plavog neba, neba uopće, već samo smoga...). Sad sam u središnjem dijelu usa, neću ti ništa pisati, znat ćeš da mi je dobro (sorry). Možda ti pomognu čepići za uši? Si probala? Ovaj svoj smještaj sad cijenim više od svega. drž se... (gg u americi... 31.08.2007.
05:24)
jadna (Nixa 31.08.2007.
12:29)
izdrži (Nixa 31.08.2007.
12:31)
bok (Nixa 31.08.2007.
12:36)
mora se uvijek proći kroz taj tzv kulturalni šok, ali ovo je brate previše... pokušaj nać novi smještaj ili nešto.. ne bih ja moglaaaa :) (Cinnamon 31.08.2007.
13:43)
Ne kuzim to s tušem, pa ja i doma gdje zivim sam prije tusiranja isperem tuš, zar je toliki problem pustiti toplu vodu par minuta prije i otjerati te dlake iz tus kabine?? :) (jure 31.08.2007.
14:28)
Čovik bi reka kad se jadan potrudiš otić u Ameriku, i to upadneš u faks iz Ivy lige, da će ti bit dobro u životu...
Hvala na ovom postu (Barbara 31.08.2007. 16:39)
...AJOOOJ..hani ti si još ultra super dobro prošla...trust me, I know what I'm talking...!!! Dala si mi ideju za još jedan Iscjedak...pa kad me pukne Dormicum (vjeruj, Sanval je valerijana) bum ga sprčkala da te utješim... Oš koji kontakt da te spasi...? (Naravno...Ja sam Luda! 01.09.2007.
14:30)
a s obzirom gdje su upala čovjek bi pomislio da će te staviti u neku "civiliziraniju" sredinu! a ženo izdrži. pa jel postoji kakva mogućnost da promjeniš mjesto stanovanja ili si tu zaglavila? nisam upoznata s detaljima jer te prvi put čitam, ali mislim da bi ih sve trebala poslat u rodno mjesto i naučiti osnovama higijene, dok vas nisu napala novonastala bića iz kuhinje! (Lakeisha 02.09.2007.
12:19)
u bokte....Jel to NJU JORK :D???.hahah...ajd sretno :D (bLLoGGeRiCa Marijeta 02.09.2007.
12:30)
može biti da neće pokazati moj komentar pa neću pretjerivati, ali svašta se nešto kod tebe događa vidim. nasmijala me jesi ali neću te žaliti, ipak si ti u NY. krasno mi je tamo i što god se dogodi šoping te uvijek može izlječiti.
nalazila sam ja izlučevine i u našim uredima u središtu Zagreba a i poduže dlake za koje se nije znalo odkud dolaze. a azijata nigdje na vidiku. Neke žene i kod nas izgleda misle da se dolje treba šišati i brijati samo ako se namjeravamo seksati - ali, žene, poželjno je to obaviti i u higijenske svrhe. (906090 03.09.2007. 11:56)
evo mene opet...
htjela sam reći...
odlično pišeš...
=) (Barbara 03.09.2007. 21:24)
trebala bi poći malo u mađarsku! potpuno razumijem tvoje gađenje na određene stvari. slično sam doživjela u mađarskoj kod moje rodbine. ali kad to sagledam s druge strane, mislim da još ima šanse za čovječanstvo, jer su ti ljudi totalno neopterećeni gomilom pizdarija kao mi npr.
jedino ti ne zavidim na prometu pod prozorom, jer ga imam i sama u malo manjoj količini nego ti, ali ipak mi je trebalo 3-4 mjeseca da se naviknem..
H R A B R O ! ! ! ! ! ! (kizzy 04.09.2007. 16:10)
molim novi post :) (dijana25 05.09.2007.
22:29)
nooooooooovvvvvvvvvvviiiiiiiiiiiiiii post mooooooollllllllliiiiiiimmmmmmmmm!!!!!!!! (dijana25 13.09.2007.
19:13)
we're all living in america! je te strah onih bandi, mafija? nebi ti zivio tamo medju divljacima.. (bezideja 14.09.2007.
14:07)
mozda u kaliforniji.. hmhm (bezideja 14.09.2007.
14:08)
Molim te pročitaj moj blog. Hvala (dijana25 20.09.2007.
13:17)
bolji bi naslov bio ultraonanativna... (srale 01.10.2007.
00:57)
cool blog posjeti moj!!!!! (mIsMo KuL,vI NiStE kUl 05.10.2007.
22:49)
pa di siiii? (SadisticoShy 14.10.2007.
05:02)
Blinice draga, naj kukati. Sve ti je s koje strane gledaš. Polukni s druge strane, pa to ti je sve prekrasna građa za eseje, priče, romane...Pa ti si sretnica! Zrinin Domestos mi neide iz bulje. Znaći ide Domestos i dodaj rukavice. Ispiši raspored čišćenja i zakelji ga da te ne skuže.Sebe stavi na prvo mjesto i čisti tako da te svaka vidi i prigovaraj dok čistiš: kao zašto su te stavili prvu, manjina uvijek najebe, i tako dalje pa sve bliže. A za buku čepiće i kad se navikneš na njih dobro će ti doći u domaji iako bi skafander bil bolji. I...što se tiće Višnjića pazi da ne naletiš na njega kad je pijan, jer zapamti tam si prešla zbog prvog stanja.
Ak sam pripomogla, kad se vrneš prosim meni prvi intervju!
Pusa, Bistra (Redakcija Jučerašnjih novina 24.10.2007. 23:45)
a čuj, azijati se pak zgražavaju što mi ispuhujemo nos u javnosti... :) a oni pak prde bez ustezanja... nadam se ipak da si se u medjuvremenu nekako snašla pa da nisi više kronično nadrogsana i nenaspavana! (zvrk 14.11.2007.
22:38)
čujem da si preko bare, al ponekad svrati do ekipe stare :) (stroke 19.12.2007.
22:31)
budeš ti to sve polako riješila, a tko je zadužen za čišćenje ? (Klara 21.01.2008.
11:01)
Diiiii siiiiii ? (SadisticoShy 25.03.2008.
07:54)
blini bre! (Žavijer 01.04.2008.
01:02)
kokoš jedna! daj se javi 'ak si živa!!!!! (SadisticoShy 18.04.2008.
14:07)
Blini, jebemlite, daj znakić. (whiteflesh 13.12.2008.
12:47)
11.01.2013., petak
PROGLAS - HRVATSKOM NARODU
POBUNITE SE !
Samo ako se pobunimo možemo riješiti probleme i živjeti dostojan život čovjeka.
Uključite se u hrvatski pokret ŠTIT
1. Tražimo ostavku predsjednika i vlade RH.
2. Borbom protiv birokracije i kolonijalne vlasti
3. Ovo je prosvjed protiv lošega stanja u zemlji
Ono što je stvor-eno na umjetni način ne može opstati. Od te umjetne tvorevine imali su samo određeni ljudi koristi. A riječi od Branka Stojkovića su istinite i nisu lažne. Onaj tko ih čita neka ih razumije.
Da li je ovo stvorena Hrvatska? Bivši partizani, komunisti i UDBA preobukli su se 1989., u hrvatske demokrate. Pitam vas: Kako sad živimo nakon 24 godine - vidi se iz priloženog: nezaposleni, bijedni i osiromašeni,.., dok određena elita dobro živi... Zadužili su nas na sve strane i učinili nam pakleno skup životni standard.
Gotovo je! Problemi su dosegli do neba u okupiranoj Hrvatskoj, oni su prava pošast... ŠTIT daje proglas i poziva Hrvatski narod da se organizira u borbu protiv nepravde, i vrlo lošega stanja u zemlji. Neće nitko riješiti vaše probleme. Žele nam oduzeti do kraja Hrvatsku. Kriza je njima samo izgovor.
Vaša djeca biti će jeftina radna snaga. Svaki dan što smo mi (ne)odlučni sve više propadamo. Ulazak u EU će nas dokrajčiti. Za stvarne promjene trebamo se izboriti.
- Mi smo ŠTIT
- Mi smo Legija
- Mi ne opraštamo
- Mi ne zaboravljamo
HRVATSKI POKRET ŠTIT
Branko Stojković
http://crostojkovic1958.blog.hr
http://stojkovic1958.wordpress.com (ŠTIT BJELOVAR 11.02.2013. 09:36)
a sada razlog broj 54237 zašto totalno popizditi, znan i kao "kad ti netko još i soli pamet":
*uključi profesionalnu deformaciju* nije Borghes već Borges, a čita se [borhes] *isključi profesionalnu deformaciju*
hvala na pažnji (Ire 29.08.2007. 09:37)
znam da zvuči paradosalno ali fino mi te pročitati ovako nadr..nu jer bar znam da si alive ;) Iako nemam pojma kako si dospjela do NY jer zadnji put kad si se izgubila nestala si negdje u francuskoj.
Samo polako i nemoj sad Ko Majkl Naglas izgubiti tempr i svima im mamu.
No evvivej, ljepo te je cut i pročitnuti...a da ti je divno i krasno...pa nebi bilo tako zanimljivo i sarkasticno :P
Hajde, cekamo rasplet i slobodno pukni i koju fotku :D :D (SadisticoShy 29.08.2007. 14:26)
zbog poradi dlačurdi svakojakih vrsta, otpadnutih krasti, čireva i kurjih očiju te lošeg odvoda - ispod tuša nosih japanke. no ni one ne pomažu kad se razina vode počne dizat uslijed začepljenja odvoda. no. sve je to bilo snošljivo do jedne, sad drage, uspomene..
naime, jedne krasne večeri dok se tuširah trudeći se ne mislit na beton na kojem stojim, odjedared me osupnuo miris mokraće! ooooo da! netko se ispišao pod tušem! i to je sve doplivalo do mene.. izjurila sam van što sam prije mogla i dočekala krivca.. beše to jedna ljupka - KOREANKA.
savjet - ispod tuša nosit gumene čizme.
sretno! (djevabajna 29.08.2007. 16:38)
Ispocetka sam zivio u domu kao sto je i tvoj (moj je bio Carlton Arms na 108. i Riverside-u) i sve je bilo upravo kako si ti opisala. I da, i ja sam imao losih iskustava sa Kineskinjama s kojima sam dijelio i kupatilo i kuhinju: naravno bilo je i pranja prljavih gaca u lavabou i onda ih slijedece jutro nadjes rastegnute na uzetu preko cijele kupaonice; onda mi nestane moj zilet kojim se brijem svaki dan jer bih inace izgledao kao yeti i nadjem ga za par dana nazad u kupatilu skroz prljavog, prepunog dlaka i stvrdnute pjene za brijanje; hranu su drzale otvorenu (bez poklopca na loncu) na stolu, a ponekad i na podu (nemam pojma zasto) pa smo imali i zohare i stakore (ne miseve, nego stakore) u kuhinji.
Nakon mjesec i pol dana ovakvih gluposti sam se odselio i doslovno preporodio.
Mozes traziti premjestaj u drugi dom. Columbija tj. njihov On-Campus Housing Office dozvoljava premejstaje u Novembru, Decembru, i jos nekh par mjeseci za vrijema Spring semestra. Oni se nalaze na 119. ulici izmedju Amsterdam i Morningside Avenija. Odi do njih i iskreno popricaj.
Zene koje tamo rade su se meni u par navrata pokazale kao jako, jako ljubazne i dobre, i doista su mi pomogle, osobito jedna od sefica koje se, mislim, zove Marie (dusa od zene). Bez velikog pljuvanja po cimerkama, reci im da su tvoji standardi zivljenja razliciti od njihovih, i da se povrh toga nikako se uspijes naspavati jer si na prvom katu i ogromna je buka. Jos dodaj da je tebi savrseno jasno da je studenata vise nego soba i da je njima tesko svima udovoljiti, ali da bih im bila jako zahvalna ako bi ti ikako mogli pomoci. Ako nista i ne bude iz prvog puta (ja sam imao srece, i uspio sam dobiti novi dom cim sam ga zatrazio prvi put), odi tamo svakih 15 dana, i ponovi pricu. Upornost i odlucnost uvijek uspjevaju, pa ce tako i u ovom slucaju.
Takodjer, pogledaj na craigslist.org razne mogucnosti smjestaja izvan campusa. Doduse, tu nikada ne znas kakav je gazda(rica) kod kojeg ces biti, ali nista te ne kosta da vidis sta se nudi na trzistu. I jos je jedan problem, a to je da ako napustis Columbia Housing onda ces se u njega jako, jako tesko vratiti jer je studenta koji traze smjestaj puno vise nego mjesta u domu. Colulmbia ce uskoro poceti raditi veliko prosirenje campusa na 135. ulici, ali kako ce to ici, sta ce tamo biti, i kad ce biti u funkciji, ostaje da se vidi.
Sto se ucenja i buke tice, tu su uvijek knjiznice. Nemoj ici u Butler jer je tamo uvijek krcato i to je vise mjesto za druzenje, osobito u vrijeme midterms i final exams, mada je prednost sto su otvoreni 24 sata dnevno. Ja ti preporucam da odes u knjiznice koje se malo koriste npr. Mathematics ili Physics (u Pupin building) ili Chemistry (tamo je uvijek fino i mirno). Jos je jako dobro u Architecture Library (to je pokraj business school): tamo uci dosta ljudi, ali je vrlo tiho i svi rade, a ne zezaju se.
Ako ti treba neki savjet u smisli organiziranja zivota u NYC i na Columbiji (gdje kupiti dobru hranu, popiti dobru kavu, pojesti odlican hamburger u 4 u noci itd.), napisi par pitanja ovdje na svom blogu. Ja cu priviriti tu i tamo, i rado cu ti pomoci.
Samo hrabro i sretno. (V 30.08.2007. 03:55)
post (translator wannabe 30.08.2007. 07:05)
najveci problem ti je sto si vecinom sa "international" studentima, a to je zajeb jer na vidjelo dolaze njihove kulturne znacajke - pa tako i osobna higijena. Korejci su uvijek jako prisutni u americkom skolstvu i uvijek se takoder drze sami sa svojima, tako je bilo i na mom faksu. Ali, imas opcije potraziti off campus smjestaj, pokusat rijesiti Social Security card i rijesi sebi americku kreditnu karticu da mozes graditi credit score, jer inace ces tesko na svoju ruku moci nesto iznajmiti s obzirom da nemas legalna primanja. Anyways, dobrodosla u NYC, javi se ako hoces, ja sam ti u new yorku oko pet godina...eto sretno.
Jelena
p.s. Takoder znaj da ces proci kroz kulturalni sok, kao i svi drugi, imat ces prvo veselje pa gadenje svega onda depra onda izjednacavanje....nekad traje jedan dan, nekad tjedan a nekad cijelu godinu :))) (Jelena Vukosav 30.08.2007. 07:49)
u can do that,aha (RITMO DE LA NOCHE 30.08.2007. 08:16)
Jer je neki idiot, pijan naslinio svoje alkoholom obamrlo tijelo od rešetke trgovine, i slijedećih 19 minuta (da brojala sam) urlanje takvog alarma, da sam imala osjećaj da sam gotova, psihički, doviđenja svijete. I onda, nakon 6 tjedana sam se počela privikavati, isključila određene receptore, a i buka ti postane dio života, kao što ti se i sve fizičke aktivnosti ubrzaju, jer je ritam grada brz, isto što je i New York brz.
A Azijati su priča za sebe, živjela sam u zgradi gdje je na 6 stanova, samo jedan bio s Europljanima (moj), a pucala sam od ludila na veš-mašine jer su oni stavljali 2 para čarapa i tepihe iz wc-a u jedno pranje, a pranje traje 3 sata, plus miris njihove kuhinje me ubijao u pojam, plus nekultura pozdravljanja i ulazaka u zgradu. Ima svašta, ali odahneš, pustiš da žive, kao što i ti živiš. To je jednostavno sukob mentaliteta i određena kulturna barijera.
Stvarno se dovedeš od početne faze totalne euforije, kad si misliš ''dobar dan svijete, evo meee!'', vidiš toliko ljudi, misliš svi smo isti, ali kurac nismo, i onda se pretvoriš u osobu koju počne to sve maximalno deprimirati (i ljutiti), ne da ti se biti okružen s tolikim različitostima, ne da ti se stalno smješkati, u tebi nešto prokljuvi, daj pusti me više jebote na miru, i onda te ta depra drži, i na kraju se fakat počneš dizati. Napravi se balans. Jer se više ne zamaraš zato što tamo neka ili neki, radi nešto, što tebi do tada nije bilo normalno. I sve ti postane normalno, jer prihvatiš raznolikost.
Fakat postaneš fleksibilan. Ja znam za sebe da sam morala, jer drugačije u takvim velikim multikulturalnim uvijetima ne možeš drugačije. Predrasude prekriži, jer tko si ti da bi nekome nešto išao reći. Ali zaista se sve svodi na to: živi svoj život, i pusti druge da žive. Treba vremena, ali dođe prirodno, kad oguglaš. :)
Mada izgleda, a izgleda kao da nema pomoći, neće trajat dovjeka, jer ti se organizam, najviše uši naviknu, a onda i živčani sustav, i tako sve redom. Uvijek si kažeš, mogu odustat, i onda si pomisliš, ma oću dupe, i nekako se natjeraš da ti to sve postane svakodnevica.
Klimatizirat ćeš se na uvjete, nemaš druge, postat tupa na određene stvari koje su ti do sada smetale. Sve je to dio tih novih adaptacijskih uvjeta. :)
Iz sebe ćeš izvući stvari za koje nisi imala pojma da postoje. E to je najbolji dio. :)) (Minerva*Riranje 30.08.2007. 12:32)
Par prakticnih savjeta:
1) Da, kupatilo je strava i uzas. Nadam se da ima cistacica koja to cisti (tako je barem meni bilo, ali samo u ovom prvom domu gdje nas je bilo 12-13 u jednom stanu), tako da je higijena kakva-takva uprkos svim izlucevinama koje se tamo nadju. Pod hitno nabavi japanke i samo u njima hodaj.
2) Sto se nespavanja tice, preporucam ti da kupis cepice za usi koji stvarno pomognu u prigusivanju buke. Cepice, a i razne ostale korisne stvari (samponi, sapuni...) mozes naci u Duane Reade (111. i Broadway) ili Rite Aid (110. i Broadway) ; rade 24 sata na dan. Cepici sigurno pomazu - ja sam ih koristio kad sam danonocno ucio za ispite.
3) Jos jedno super mjesto za ucenje je knjiznica u SIPA zgradi (School of International and Public Affairs) na East Campusu (izmedju Amsterdama i Morningside-a). Velika je i ima puno malih sobica za samo jednu osobu gdje mozes rasiriti svoje knjige i na miru citati i uciti. Toplo preporucam.
4) Kuhinje takodjer znaju biti jako prljave, a odgovornost lezi na samim stanarima da ciste iza sebe. Nema cistacica koje to rade. Preporucam da se hranis vani dok ne rijesis stambeno pitanje i da ne kuhas kod kuce. Kod kuce eventualno mozes samo kupiti neku konzervu juhe i onda je samo podgrijati u mikrovalnoj.
Hrana u Manhattnu je jako skupa, ali moze se i tu svasta lijepoga naci. Najbolji supermarket, kako ogromnim izborom hrane, tako i najnizim cijenama, je Fairway Supermarket (129. ulica i 12. Avenija); ja tu obavim 90% moje kupovine. West Side Market (110. i Broadway) takodjer moze imati jako dobrog svjezeg voca, mada su i druge stvari (osobito gotova jela) prilicito skupa. Onaj supermarket na 115. i Broadway, mislim da se zove Morton Williams i nalazi se malo nize od Ollie's restorana, ima jako, jako dobar hot food section. Svakog dana imaju nekoliko glavnih jela (sto mesnih, sto vegetarijanskih) i raznih priloga. Mozes svasta iskombinirati za rucak: cijena je samo $6 (sest dolara), a procija je toliko velika da meni redovno ostane hrane poslije rucka (imam preko 100 kila, i mogu pojesti, pa ti to sve govori). Dakle, moze se naci nacina da se ustedi novac.
BTW, nikada, ali apsolutno nikada ne kupuj nista u Milano's marketu (113. ulica i B'way): jako su skupi, i znam ljude koji su se tamo otrovali njihovima jelima.
Jos jedno dobro mjesto za topla jela, ali i za fenomenalne salate je Strokos restoran (114. i Amesterdam). Odi i pogledaj sta se tamo moze naci.
Hrana na campusu tj. u Columbijinim kafeterijama je u pravili preskupa u odnosu na ono sto se moze naci i marketima koje sam gore spomenuo.
5) Jelena je dobro napisala da je vazno da uzmes sto prije kreditnukarticu neke banke tako da pocinjes uspostavljati svoj credit history. A to uvijek treba.
6) Sto se tice izbora da li zivjeti u Columbia Housingu ili ne, moje je misljenje slijedece:
Ako si ovdje na doktoratu (PhD), a to traje prilicito godina, ja savjetujem da ostanes u sistemu i radis na tome da promijenis stan, jer moze biti malo zeznuto svako malo se seliti iz jedne podstanarske sobe u drugu, sto ne bi bio slucaj u Columbia Housingu gdje ostajes godinama na istoj lokaciji.
Ako radis masters (1-2 godine), onda mozes ici na off-campus podstanarsku varijantu.
7) Mijenjanje stana: mislim da bi bilo dobro ako imas neku osobu koja je kao i ti nezadovoljna svojom situacijom, a mislis da bi se s njom mogla dobro slagati npr. neka osoba iz tvog programa, onda mozete otici zajedno u Housing Office i traziti da vam nadju dvosobni stan. Tako je upalilo prije par godina meni i mom tadasnjem cimeru.
8) Ako ne nadjes nista dobro, ja mislim da cu znati da jednu jako dobru podstanarsku varijantu (odlicna lokacija i odlicna cijena), pa i to moze biti moguca soba. Ako tu nesto i bude, to ce biti za kojih 1.5 - 2 mjeseca. Naravno, ovo je samo jedna ideja.
Navratit cu tu i tamo na tvoj blog, da vidim sta pises, a i da ostavim pokoji savjet (ako ti tako nesto uopce treba). Ovo sto ja puno pisem nemoj shvatiti kao prodikovanje, nego su to prakticne stvari koje sam ja prokuzio, i mislim da bi ti mogle biti od koristi. Meni bi sigurno bile kad sam ja bio u tvom polozaju.
Za kraj, meni je prilicita frka slijedecih 15-ak dana zbog raznih obaveza, ali bi mi bilo drago da se nadjemo nakon toga i odemo na kavu. Nisam dugo bio u Hrv, i rado bih popricao s nekim i dobio informacije iz prve ruke umjesto preko Interneta. Naravno, no pressure i uopce nema frke da se ne nadjemo.
Ako imas nekakvih pitanja, samo reci.
Sretno. (V 30.08.2007. 13:37)
Ala ženo, uspila si me nasmijati, koliko god ti bilo teško. :) A i sama spoznaja da sam u sličnim govnima je zaista oslobađajuća. I nije sve tako crno, jel' da... ima neke magije u toj zbrci, ironija di god se okreneš... zato valjda i postoji ona stara "bilo je i gorih dana" never gave up... (Koraljna 30.08.2007. 13:58)
Dlake...zivil sam na 'Savi' i Djuri (tak se zvalo ono prek dzamije, vec sam pozabil)par let i mogu ti reci da i nasi decki i cure dlakavi ;-) . I da pisaju,seru i rigaju u tus-kabinama.
Kuhinja-ako nema tete koja cisti, onda pazi da te neciji ostavljeni zalogaj ne ugrize.
Da, kad ih malo bolje upoznas (koje prezive) onda vidis te lipe cure kako lipo prde i podriguju s gustom i ne obaziru se...jer kod njih nisu ucili becku skolicu. Prdi ti se-prdi. Podriguje-pa to je zdravo,ne muce te plinovi u tijelu :-D
Ima jos? Mmmm, jel sam, pa bolje da se ne setim (astro koji plovi 30.08.2007. 18:10)
fakat bi poludila da sam na tvom mjestu, napravila bih generalku
i zaprijetila cimericama da ću oblijepit cijeli campus sa njihovim slikama
i natpisima "These women are a bunch of pigs!"
Hrabro nam se drži i nađi drugi smještaj.
=:s (wayti2 30.08.2007. 18:27)
Ako se dobro sjecam ja sam kupio nekakve blijedo-narandjaste cepice za usi. Mislim da je to bio store brand tj. da su ili bili pod Rite Aide markom ili pod Duane Reade markom (stvarno se vise ne sjecam u kojoj trgovini sam to kupio, mada mislim da je bio Duane). Mislim da je bilo pakovanje od 50 cepica upakovano u prozirnoj okruglastoj kutiji.
Ne znam kad si dosla u NYC, ali pretpostavljam prije nekih 1-2 tjedna. Buka je doista puno, puno veca nego bilo drugdje (ja kad dodjem u Hrv. uvijek me zapanji velika kolicina tisine). Ali, vrlo brzo ces se naviknuti i vremenom ce te sve manje smetati. Strpljen spasen.
Kazes da ce te staviti u neku drugu sobu. Pretpostavljam da je to na drugoj strani te iste zgrade. To bi ti (mozda) rijesilo problem buke, ali cijela zgrada ima isti rezim kupaonica. Dakle u tom novom stanu u istoj zgradi ces opet dijeliti kupaonicu sa nekih drugih 11 ljudi, koji mogu biti OK, a mozda i ne. A ako su i OK ove godine, tko zna sta ce biti slijedece godine sto moze biti vazno ako tvoj program traje dulje od jedne godine. S tim da ako se preselis, onda ne mozes ici u Housing i traziti premjestaj u Octobru jer ispadas vrlo razmazena, pa je prilicito vjerojatno da ces morati cekati do Spring semestra za trazenje premjestaja u drugu zgradu.
Moje je misljenje da je bolje biti uporan u Housingu i tamo traziti premjestaj u neku drugu zgradu (a Columbia ih ima jako puno jer su oni drugi najveci vlasnik nekretnina u cijelom Manhattanu; imaju portfolio od 4-5 milijardi dolara). Ima dosta zgrada oko campusa (par minuta hoda) koje imaju klasicne stanove gdje kupaonicu dijelis samo sa cimerima iz tog stana, a broj ljudi po stanu moze biti od 2-4. OK, ima i jednosobnih stanova ali oni se cuvaju za graduate studente koji su vjencani, a ima i studios ali to dobiti je racno zgoditku na lutriji. Buduci da ne znas tko bi ti i u novom stanu bio cimer (ja sam imao 4-sobni stan: jedan decko Amerikanac, ja, i dvije Kineskinje i bilo je opet raznih problema s kupatilom i kuhinjom), najbolje je da nadjes neku djevojku iz tvog programa koja je nova i ima stambenih problema, i da zajedno nastupite u Housing Office-u i trazite dvosoban stan.
E-mail: ne pratim blogove, nemam svoj blog, i nisam u sve to upucen, a blog.hr-ov FAQ se nije pretrgnuo od opsirnosti. Reci mi da li ti imas neki e-mail npr. blini@blog.hr gdje te mogu kontaktirati ili bilo koji drugi e-mail. (V 31.08.2007. 02:52)
Hvala na ovom postu (Barbara 31.08.2007. 16:39)
nalazila sam ja izlučevine i u našim uredima u središtu Zagreba a i poduže dlake za koje se nije znalo odkud dolaze. a azijata nigdje na vidiku. Neke žene i kod nas izgleda misle da se dolje treba šišati i brijati samo ako se namjeravamo seksati - ali, žene, poželjno je to obaviti i u higijenske svrhe. (906090 03.09.2007. 11:56)
htjela sam reći...
odlično pišeš...
=) (Barbara 03.09.2007. 21:24)
jedino ti ne zavidim na prometu pod prozorom, jer ga imam i sama u malo manjoj količini nego ti, ali ipak mi je trebalo 3-4 mjeseca da se naviknem..
H R A B R O ! ! ! ! ! ! (kizzy 04.09.2007. 16:10)
Ak sam pripomogla, kad se vrneš prosim meni prvi intervju!
Pusa, Bistra (Redakcija Jučerašnjih novina 24.10.2007. 23:45)
PROGLAS - HRVATSKOM NARODU
POBUNITE SE !
Samo ako se pobunimo možemo riješiti probleme i živjeti dostojan život čovjeka.
Uključite se u hrvatski pokret ŠTIT
1. Tražimo ostavku predsjednika i vlade RH.
2. Borbom protiv birokracije i kolonijalne vlasti
3. Ovo je prosvjed protiv lošega stanja u zemlji
Ono što je stvor-eno na umjetni način ne može opstati. Od te umjetne tvorevine imali su samo određeni ljudi koristi. A riječi od Branka Stojkovića su istinite i nisu lažne. Onaj tko ih čita neka ih razumije.
Da li je ovo stvorena Hrvatska? Bivši partizani, komunisti i UDBA preobukli su se 1989., u hrvatske demokrate. Pitam vas: Kako sad živimo nakon 24 godine - vidi se iz priloženog: nezaposleni, bijedni i osiromašeni,.., dok određena elita dobro živi... Zadužili su nas na sve strane i učinili nam pakleno skup životni standard.
Gotovo je! Problemi su dosegli do neba u okupiranoj Hrvatskoj, oni su prava pošast... ŠTIT daje proglas i poziva Hrvatski narod da se organizira u borbu protiv nepravde, i vrlo lošega stanja u zemlji. Neće nitko riješiti vaše probleme. Žele nam oduzeti do kraja Hrvatsku. Kriza je njima samo izgovor.
Vaša djeca biti će jeftina radna snaga. Svaki dan što smo mi (ne)odlučni sve više propadamo. Ulazak u EU će nas dokrajčiti. Za stvarne promjene trebamo se izboriti.
- Mi smo ŠTIT
- Mi smo Legija
- Mi ne opraštamo
- Mi ne zaboravljamo
HRVATSKI POKRET ŠTIT
Branko Stojković
http://crostojkovic1958.blog.hr
http://stojkovic1958.wordpress.com (ŠTIT BJELOVAR 11.02.2013. 09:36)
24.08.2007., petak
Major Tom to Ground Control
|
Kratke vijesti (umorna sam, ne znam za sebe, plutam negdje u orbiti, ovaj blog ne moze biti literaran ni u kojem smislu, pretvorio se u putopis): - stigla sam u New York (molim da mi oproste svi bliznji kojima se nisam stigla javiti - uvalila sam se na magisterij iz knjizevnosti) - prvu sam se noc u nedostatku rucnika nakon tusiranja brisala vlastitom cistom robom i spavala skroz obucena na golom madracu (uz svesrdnu pomoc tri Sanvala), to me iskustvo potpuno istraumatiziralo - dijelim kupaonicu s ljudima koji imaju diskutabilne higijenske navike (sto bi reko Svatopluk: moze se ic na kojekakve PhD-e, ali ne moze se za sobom brisat drek), (ispricavam se ako sam degutantna, toliko sam umorna da se ne mogu cenzurirati) - moja me soba manje podsjeca na Woodyjev Manhattan, a vise na Bijeg iz Alcatraza - u skladu s tradicijom, svako tolko ispadnem kreten (kupovala sam kabel za internet i prodavac me pito "How long do you need it?", na sto sam mu ja odgovorila "For nine months", protumacivsi recenicu kao da joj je prethodio "for" i blijedo ga gledajuci, misleci "Jebote, ovi Ameri cak imaju i kabele cije je trajanje digitalno/tehnoloski nastimano") - jos nisam uspjela aktivirati karticu koja bi mi omogucila da koristim laundry machine, dakle, jos se brisem vlastitom cistom robom - kupila sam jucer dvije boce Jane i bila do suza dirnuta poznatom naljepnicom i natpisom "natural European water" (pise jos nesto prije water sto ne razumem - Alzatian? Alsatian? Cocasian? Ne znam vise.) - razbila sam bocu necega u trgovini vitaminima i nisu mi naplatili (u domovini mi uvijek naplate ono sto razbijem) - boli me ona nevidljiva ali opipljiva kuglica koju imam na nosu (vecina vas koji me znate, znate i za tu kuglicu) - htjela sam se sad u sobi spojiti na Internet i nisam uspjela, (invalid IP address - ma koji je to bre sad kurac?), pa sam izasla u obliznji Internet cafe - buduci da zivim nadomak Harlemu i da na uglu moje ulice neki covjek stalno sjedi i... valjda pjeva (ako se urlici ispusteni u pravilnim kratkim razmacima mogu zvati pjevanjem), idem kuci - tako da... that's all folks zasad PS. Sad znate zasto nisam stizala pisati blog. Jedino sto me Ameri nisu trazili da bi me upisali na faks bile su retine i bubrezi (u aplikacijskom sam paketu morala poslati samo po jedno od svakog). Drzite mi fige da ostanem zdrava i citava. Do javljanja. Skorasnjeg! Necu vise bit lijena! |
- 04:11 -
Komentari (17) -
Isprintaj -
#
aleeee aleeee ona se vratila:))))))) zapravo je otišla, al barem je možemo čitati:) carice! (rahatli 24.08.2007.
08:05)
rahatli mi uze riječ iz usta :))) (jezdi 24.08.2007.
09:02)
New York?? Wargh! Hocu i ja! Nego, drug Tito (onaj Marsal sto vise uopce ne pise, mamu mu) i ja smo se uslikavali po Columbii i Harlemu jedne noci. Imali smo i autenticne ruske subare na glavama, sa petokrakom po sredini. (xiola bleu 24.08.2007.
09:37)
Jupiiii!!! Ju mejd maj dej. Bez obzira na drekove i nedostatak ručnika. :)) Neizmjerno se veselim ponovnom čitanju. (ZaraZna 24.08.2007.
10:12)
weeeeeeeee :) blini's back!
ajd drž se i začas ćeš bit ko felicity ;)) (Ire 24.08.2007. 11:20)
Znaš šta. Sad ću ja lijepo na avion i doć k tebi u posjet pa'š bit kod mene u hotelskoj sobi. Tak sam utješila bivšeg dečka kad je bil u vojsci. Ono, došla bih u Ajdovščinu pa bi on došel k meni u hotel da se može normalno tuširat i spavat na čistoj posteljini. Nadam se samo da nećeš inzistirati na FULL paketu tješenja koji sam njemu svaki put priuštila. Jerbo imam malog, a znamo da to ne voliš :-)))))) No u svakom slučaju, dobro ti nama došla natrag na blog! (Zrine Milutine 24.08.2007.
13:42)
kod mene proradilo, pogledaj kako? (Irida 24.08.2007.
18:10)
Pozz!
Navrati! (colonia-ivana 24.08.2007. 20:58)
Tako mi je drago da si opet na blogu! Mislila sam da si odustala, podlegla hipohondriji ili tako nešto ... ti mi dođeš kao terapija, lakše podnosim vlastiti globus histericus uz tvoje tekstove. (romantales.mojblog.com 25.08.2007.
17:24)
Jeeeee, she's back! Ma ništa se ti ne brini, svi prvi susreti sa svim prvim studentskim sobama su uvijek takvi. Mislim, ja se sa svojom prvom sobom u New Yorku još nisam susrela, al nekako slutim da je sličan osjećaj. Oprosti, ali moram: For nine months!!! :):):):):):):):) (translator wannabe 25.08.2007.
21:26)
Čuj, tek sam sad skužila da si promijenila opis bloga - oš se vrijeđat, a? Ako si ti beskorisna na postdiplomskom iz književnosti u New Yorku, what does it make me u Zagrebu?!?! :) (translator wannabe 25.08.2007.
21:28)
"Major Tom to Ground Control"
hvala na tome. nikad nisam skužio taj tekst. bilo je u nekoj seriji davno, netko je to pjevao. (survivoronline 26.08.2007. 00:44)
Živa... i još Američanka... (Žavijer 26.08.2007.
05:31)
nu, hvala bogu da si živa :D javi se na mejl katkad znaš da ja nisam talentirana za žanr komentara a baš me zanima kako je u new yorku i životu općenito. a i hoću ti hvalit prijevode koje sam čitala :D (lucija 26.08.2007.
13:06)
ponovo klikanje na tvoj blog bio je najbolji app ikada.
e pa dobro nam dosla, nadam se da ostajes.... (bar na blogu kad si s kontinenta zbrisala)
;D (svijet u malom 27.08.2007. 19:35)
narudzba. Tada puno ljudi dosli u dolinu, i Carnehan i Dravot refurbished laptop for sale (Habtekd 22.09.2009.
08:44)
daj napiši neštoooo :))))))))))))))) (aaaaaa 14.01.2010.
13:33)
ajd drž se i začas ćeš bit ko felicity ;)) (Ire 24.08.2007. 11:20)
Navrati! (colonia-ivana 24.08.2007. 20:58)
hvala na tome. nikad nisam skužio taj tekst. bilo je u nekoj seriji davno, netko je to pjevao. (survivoronline 26.08.2007. 00:44)
e pa dobro nam dosla, nadam se da ostajes.... (bar na blogu kad si s kontinenta zbrisala)
;D (svijet u malom 27.08.2007. 19:35)
