Blini

< kolovoz, 2006 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga
Dakle, novina jest: Blini sad živi ni više ni manje neg u New Yorku. Beskorisna kakva jesam, na poslijediplomskom sam iz književnosti. Riješila sam se Dragovoljca! I emisije Zlatno srce u Samoborčeku!

Piši na:
aj2291@columbia.edu

Postovi
Princ Valijant
Hipohondrija Zašto trebam Apaurine?
Romantika
Šta mislim o horoskopu?
Fusilli
TV-prevođenje
NK Hrvatski Dragovoljac
Poezija
Blogeri, otuđeni ste!
Ja u ljubav vjerujem
O nogometu - ne čitaj ako voliš Ćiru!
Muke po francuskom
O pimpeku

06.08.2006., nedjelja

Vlastita soba

Moj je mikrosvijet u stanju kaosa – i to ne onog kreativnog.

Svatopluk (glavni muški protagonist) je dokazao da je luđi nego što se mislilo kad me pozvao da živim kod njega. Ili s njim. Kako god se to reklo. Za druge je ljude to valjda normalno, ali za djetinjastu i samoživu mene riječ je o Godzilla meets King-Kong koraku, s obzirom da ja imam 28 godina samo onako kako stablo ima godove, ali ni u kojem drugom pogledu.

Već znate da sam opsjednuta analnim numeriranjem vlastitih problema, pa ću tome pribjeći i ovaj put:

1. Plan je bio da Svatopluk bude hranitelj, a da ja na postdiplomskom studiju u Ženevi trkeljam o tendencijama u suvremenoj prozi. No prije odlaska u Švicarsku (iz koje upravo pišem) dobila sam pismo ženevskog sveučilišta koje veli: Hvala na zanimanju, ali rok prijave bio je 01.06., javite se dogodine – doviđenja i laku noć. Na što je mene spopao pravednički bijes s obzirom da na njihovoj web-stranici lijepo piše da je rok prijave 31.07. - za osobe koje ne trebaju vizu. Ja, dakako, NE trebam vizu. U svijetu u kojem su kuće od čokolade i prozori od marmelade. I u kojem se svak raduje.

Cijeli je taj incident krunski dokaz da ja nemam blage veze o tome kako zbiljski svijet funkcionira. Slagala sam dosje veličine ovećeg odojka, ali nije mi sinulo da mi - da bih se preselila na godinu dana u neku zemlju - treba nešto tako apsurdno kao boravišna dozvola. Time je potvrđeno da je moje trajno prebivalište: Ulica Mašte 28, Snovigrad. Sad mi preostaje samo da računam na simpatičnost i fleksibilnost švicarske administracije. Drugim riječima, čekam da mi jednog jutra na vrata pozvone dva službenika i objave da sam optužena za nepoznati zločin. Ili da mi preko noći narastu četiri ekstra noge i ticala.

2. Svatopluk je kupio namještaj u Ikei i sastavljao ga proteklih tjedan dana. Ipak je čovjek završio filozofiju, a poznato je da su diplomirani filozofi vrsni Sami svoji majstori. Tako nam s unutrašnje strane ormarâ probijaju čavli, a u ladice se "stavljaju stvari koje nam ne trebaju često" (čitaj: stvari koje ne želimo više vidjeti dok smo živi) jer se dotične TEŠKO otvaraju (čitaj: vrata iz Sezame, otvori se prema ovim su ladicama vrata u saloonu) itd., itd. Ali, ajd, moram priznati da je bar kupio dobar krevet. S obzirom da mi je postdiplomski očito propao, na narečeni krevet trebam još samo nataknuti čavle i u kratkom ću se roku prometnuti u sjajnog fakira.

3. S obzirom da nismo osviješteni intelektualci koji mogu živjeti bez televizije, nego smo tradicionalne seljačine, ko kusi smo psi navrli kupiti televizor. Shvativši da nemamo para za Sony ili Phillips, kupili smo televizor marke Schneider. Marke su ionako glupost – plaćamo ime. Ako vjerujete u ovu posljednju rečenicu: Ha ha! Vjerovali smo i mi dok nismo kući donijeli Šnajdera, na kojem sve izgleda ko Robin Williams u Woodyjevom Razarajućem Harryju. Sve je mrlja. Sve je out of focus. Ozbiljno razmišljam da, prije negoli počnem gledati neki program u kojem se ljudi puno miču - tipa, utakmicu – čvaknem koju Draminu, da ne dobijem morsku bolest. Uvjerena sam da postoji veća mogućnost da na Šnajderu nešto sašijem nego da ikad ugledam kristalno jasnu sliku.

4. S obzirom da mi je možda propao postdiplomski, a time i mogućnost dobivanja zdravstvenog, boravišne dozvole itd., vrijeme je da se prekvalificiram ne bih li izbjegla deportiranje. Jedna od opcija je da, kao što rekoh, postanem fakir. Krevet na kojem spavam već 10-ak dana nije ništa neudobniji od hrpe čavala. Jedino što baš nisam nešto luda za zmijama, a i sviranje frule nije mi jača strana. Druga mi je opcija da prestanem piti hormonske tablete Yasmin, riješim se brige o ugrušcima, rasplamsam svoj hormonski poremećaj i odem u cirkus nastupati kao bradata žena. Samo da više ne moram titlati Dragonball.

5. Ako Svatopluk ne dobije posao i mene ne prime na postdiplomski, nastavit ćemo uživati u međusobnom slušanju i gledanju 24 sata na dan, 7 dana u tjednu. Sve dok ne osjetimo neodoljivu (i već blago naslutivu) želju da neoprezno postupamo s fenom ili brijaćim aparatom dok ovo drugo leži u kadi...

6. Dobro, ali, pitate me vi - zašto se ovaj post zove vlastita soba? Zove se Vlastita soba jer je teta Woolf, osim što je znala pisati, pametno rekla i da za dotičnu aktivnost čovjek treba imati nešto novca, mir i vlastitu sobu. Da je u njezino doba postojao blog, apsolutno sam uvjerena da bi Virginia tome pridodala i priključak za Internet. E pa, ja trenutačno nemam skoro ništa od navedenog. Para nemam jer inače mi se televizor ne bi zvao Schneider; mira nemam jer Svatopluk stoji nada mnom kao kobac i požuruje me, a zasad nemam ni priključak za Internet. Čim se prikopčamo na net, ili čim se 15.08. vratim u domovinu, u kojoj imam a Room of My Own, vraćam se i redovitom bloganju. A dotle - bili vi meni živi, zdravi i debeli!
- 18:02 - Komentari (14) - Isprintaj - #
  • Svatopluk? Jel to jer ce uskoro bit svatovi? Jej, vec se pozivam!! (xiola bleu 06.08.2006. 18:53)
  • ...i ti nama!:-) (Wanda 06.08.2006. 18:57)
  • Znala sam ja da si ti pošvajcarisala. Inače, ja imam teoriju da je, baš kao za pisanje (i bloganje), i za uspješnu kohabitaciju potrebna a room of one's own. Ta soba ne mora nužno biti U STANU. Može bit i u nekoj firmi. Al čovjek mora moć otić u nju na par sati dnevno ili će brijači aparati / fenovi letjeti k'o ždralovi u jesen. Nemam pojma kako lete ždralovi u jesen, ali mi se poredba učinila prilično efektnom za prethodnu rečenicu. Ajd, nek si se ti nama javila. Ja sam već počela pokazivati znakove apstinencijske krize, a ne može tako. Mora se i na mene mislit u Švajcarskoj :-))) (Zrine Milutine 06.08.2006. 20:28)
  • Vraćaj se ti nama nazad dok si još živa. A sudeći po ovom i po prethodnom postu...najbolje nemoj nikud putovati.
    I da, vidjela sam u novinama čuvenu plažu iz donjeg posta...pusta, nigdje nikoga, samo beton i ležaljke... (ledenaicy 06.08.2006. 21:28)
  • mora se mislit na sve nas i ne udaljavat se toliko od internetskoga priključka. (vinkomar 06.08.2006. 23:24)
  • kakav je bre to TV Schneider???? :))) nikad čuo, ali važno je da je slika cool :)) (dzepko 07.08.2006. 00:25)
  • A šit.. E baš mi žao što ti propadoše planovi.. Drži se, bit će bolje! (flip-flops 07.08.2006. 01:46)
  • nekako me silno na mene podsjećaš s ovim "i onda je svizac ..." stavom prema svijetu, tak da znam da ti nije lako!
    a možda da se vratiš u domaju i smisliš neki drugi izlaz iz ovakve bedaste sičjuejšn!? hmm,hmm... (*napeto razmišlja*) (bluest eyes 07.08.2006. 08:33)
  • Kako duhovit i "pitak" tekst! Navraćat ću češće. (rU 08.08.2006. 14:36)
  • Pobogu Blini, dat filozofu da sklapa namještaj. Nismo ti mi za te stvari. Bolje bi prošla da si si ga sama sklapala, koristeći O dekonstrukciji kao priručnik. Ovdje nažalost ne pali ”ako je uspio diplomirat filozofiju, može i složit jebenu policu”, to su vrlo često obrnuto proporcionalne stvari i jedna od rijetkih predrasuda na kojoj valja inzistirati. Da smo htjeli sklapat namještaj, studirali bismo na Drvenotehnološkom ili whatever, jel tako? A to se onda može fino prilagodit svakoj situaciji.. ”da smo htjeli popravljat auto / prat suđe / iznosit smeće / čistit odvode / teglit kofere studirali bismo.....” i za čas posla dobiješ filozofa oslobođenog svih neugodnosti praktičnog života. Nego, a da upišeš pozdiplomcki tu chez nous na komparativnoj, pa se odeš, kao, prebacivat, jel bi to upalilo? (whiteflesh 08.08.2006. 20:00)
  • Eh, kako li samo poznato zvuči ova priča! :) Provlačila sam se i ja kroz trnje i grmlje kojekakvih administracija, i čak mi je nakon tri godine uspjelo upisati postdiplomski vani. Jupi! :) Ok, bili su tu i kojekakvi drugi faktori u pitanju, recimo činjenica da sam si ga morala platiti sama, a love sam u početku imala k'o drek vitamina, tak da je potrajalo. Ak' naletiš na nekoga na faksu 'ko ti je voljan pomoći, dalo bi se i to iskemijati. Ak' ne, fućka ti se živo, jer ti ljubavni život neče biti baš dobar al češ s vremenom nači srodnu dušu. :)))) Sretno! (ZaraZna 09.08.2006. 00:27)
  • hej, uzivala sam citajuci tvoje postove (na par se mjesta i od srca nasmijala). Pozdravi mi Zenevu, tamo sam provela neko vrijeme... (LittleMissG 12.08.2006. 22:43)
  • A čuj, da je sve savršeno - ne bi valjalo... :)))) (just-a-woman 16.08.2006. 19:03)
  • slučajno te nađoh kolegice po muci. bit će da je nešto u nama titlerima sputanim ograničenim brojem znakova u titlu što nas sve prije il kasnije natjera da se počnemo izražavat i u ovakvim nesputanim prostorima. uglavnom, tvoje mi je izražavanje leglo, baš onak fino, skupa sa mnom pod stol od smijeha. čitam te!
    p.s. predlažem interno glasanje za Najgluplji film koji sam dosad otitlao/la :-) (sanjanjanja 18.08.2006. 15:08)
  • << Arhiva >>

    Creative Commons License
    Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

    DNEVNIK.hr10Nakon prijave pratite svoje najdraĹľe blogere i kreirajte vlastite liste blogera!Naslovnica