16.06.2006., petak
Nepoćudan post prljavoumne Blini
|
Ovim se postom vraćam jednoj od svojih inicijalnih tema na blogu. Htjela sam je preskočiti jer je nepoćudna i neumjesna, a ja se ovaj put pravim finija, ali jagodice me opako svrbe... Uostalom, zašto bih pisala o metacitatnim obrascima u svrhu podrivanja fikcionalnih kodova, a ne o seksu i pimpecima? Nije li nam svima - ruku na srce - zanimljivija fenomenologija vagine od fenomenologije duha? Tko se ne želi baviti nepoćudnim temama: brzo gasi blog! Dakle, iako su žene još u mnogočemu potlačene, imaju manje plaće, zajebavaju se s pms-ovima, porođajima i hormonalnim poremećajima, te svako malo padaju sa stepenica, zbog jedne stvari zahvaljujem kromosomima što sam žensko, a ta je stvar – mali pimpek. S obzirom da sam neurotik i control freak ja bih da sam muško: 1. Bila opsjednuta veličinom i izgledom svog pimpeka: mislila bih da mi je možda premalen, pretanak, preprosječan, prenakrivljen, prečudnog oblika... Mjerila bih ga, natezala, vagala, promatrala... Vrag bi ga znao, možda bih na kraju otišla i na neku od onih operacija na kojima bi mi ga malo napumpali salom iz guzice ili droba. 2. Bila bih opsjednuta mišlju da neću biti na visini zadatka: da mi se neće dići, da će se spustiti, da će biti na pola koplja, da ću prerano svršiti, da ga neću znati staviti kamo treba, da se neću znati micati pravom brzinom ili u pravoj mjeri, da mi cura glumi orgazme, a ja nemam pojma – i onda mi se, naravno, ne bi ni dignuo. 3. Mislila bih da nemam pojma o ženskoj anatomiji. Ja kao žensko gotovo da nemam pojma o ženskoj anatomiji. U djetinjstvu sam saznala da cure imaju "rupicu", ali ja je nisam vidjela i dugi mi niz godina uopće nije bilo jasno gdje je - s obzirom da žene bez ogledala i ne znaju s čim imaju posla. Priznajem da sam dan-danas još mnogočime zbunjena. (G-točka?!?) Za kraj ću citirati samu sebe, to jest dio svog prvog posta, kojim sam prije dvije godine započela avanturu na blogu i koji sam obrisala s bloga, ali ne i s hard disca (ili iz srca!:)). Iz današnje mi se perspektive čini napisan malo fašistički, a možda su se u vezi s tim u međuvremenu neke stvari u medijima i promijenile (to stvarno ne znam). Citirat ću i Ericu Jong, ženu čijim sam se romanima kvarila kad sam imala 14 i koju su proglasili "kraljicom erotike" i time je strpali u isti koš sa spisatelji(ca)ma petparačkih romana samo zato što je a) žena b) piše o seksu. Ne želim reći da je dotična Tolstoj (koji je ionako, ruku na srce, dosadan ko proljev), ali ipak ima doktorat iz književnosti i radnja njezinih romana ne svodi se na pornografiju, niti na to hoće li junakinja naći poželjnog ženika - kao recimo u cijenjenoj viktorijanskoj književnosti. (P.S. Hvala kritičaru Malcolmu Bradburyju koji joj je u svom pregledu američke književnosti dao mjesto koje joj dolikuje – ono kraj njezina brata po prostaštvu - Henryja Millera.) POČETAK BLOGOVSKE AVANTURE PRLJAVOUMNE BLINI: ... Što se tiče problema malog spolovila, duboko suosjećam s muškim rodom. Zamišljala sam kako bi meni bilo u trenutku kad bih shvatila da će drpanje s djevojkom koja mi se sviđa prerasti u nešto više i kad bih, uza svu sreću, osjetila i neopisivu nelagodu i strah. Koliko god ona u tom smislu bila pristojna, kao što uostalom većina žena jest, i ne bi prasnula u smijeh niti bi je naglo zaboljela glava, duboko u sebi znala bih da će je ono što će izvaditi iz mojih gaća bar donekle razočarati i zbog tih bi razmišljanja rezultat bio još porazniji. Uza sve nepovoljne posljedice toga što sam žensko, radije sam žensko nego neobdareno muško. Ma i da sam triput ljepši muškarac od Brada Pitta, opet bi me mali (a i osrednji) visuljak na kraju dotukao. Već stoljećima pokušavamo uvjeriti muškarce da to nije važno, da je "bitno ono što njime radi", a tehnika se može naučiti. Prvo smo im to nježno šaputale u srednjovjekovnim zamcima, pa u klasicističkim budoarima, sad im se to kunemo u svim časopisima od Cosma do Playboya, ali nismo ih uspjele prevariti. Nikad nismo ubile i posljednji crv sumnje koji je Eva usadila u Adama kad mu je zavirila pod list. Ako ste žena ozlovoljena mjesečnim krvarenjima, porođajima, hormonalnim poremećajima i kukate nad svojom sudbinom, samo se sjetite tog bremena koje smo stavile na muška leđa i zahvalite bogu što vam priroda nije zadala taj najpodliji od svih udaraca. Dakako, nema sretnijih bića od muškaraca koji se mogu podičiti svojim visuljkom. S njima bih se odmah zamijenila i samo bi mi nebo bilo granica. Koliko god taj djelić tijela bio skriven od šire javnosti, ne može mu se poreći da je neizmjerno važniji od nosa ili uha. Da se razumijemo, tu se ne radi samo o veličini, inače bi stvar bila prejednostavna. Savršen visuljak mora biti savršenih proporcija – ni nakaradno velik, ni smiješno premalen, ne smije se naginjati ni lijevo ni desno ni gore ni dolje i od početka do kraja treba biti oličenje sklada i ljepote. Kad ugledate visuljak zbog kojeg bi i najžešća sufražetkinja dobila penis envy, povratka s konja na magarca više nema. Takav vas estetski užitak u trenu prisili da padnete na koljena od strahopoštovanja prema tom rijetkom primjerku iznimne ljepote i, kako i dolikuje, predate se bez riječi. Jer u tom slučaju, visuljak prestaje biti smiješna funkcionalna cjevčica za piškenje i pravljenje djece i postaje neka vrsta živućeg umjetničkog djela, pravi piece de collection, koji odmah poželite zauvijek imati u svojoj spavaćoj sobi. Ne mogu voljeti pimpek koji nema smisla za humor, koji nije čitao Shakespearea i koji ženu smatra stvorenjem koje treba ponižavati... Ukratko, ne mogu voljeti pimpek ako ne volim njegovog vlasnika - reče jednom neka žena. E pa, draga moja, kod mene vrijedi i obratno." BLINKA "To je bila osnovna nejednakost koja se nikada neće moći ispraviti – nejednakost nije u tome što je muškarcu dodijeljena veličanstvena atrakcija koja se naziva penis, već je u tome što žena ima veličanstvenu pičku za sva podneblja i sve vremenske prilike. Ni oluja, ni mećava, ni tama noći nisu je nikada uspjele zbuniti i omesti. Uvijek je bila tu, uvijek spremna. Jezivo, kad bolje razmislite. Nije nikakvo čudo što su muškarci izmislili mit o ženskoj nesposobnosti." Teta Jong Temu "shrinkagea" i ostalih čudnovatih pojava za koje saznajem gledajući Seinfelda neću ni načinjati. Tema je škakljiva i shvatit ću ako ne želite komentirati. |
