ponedjeljak, 28.02.2005.

Queen of Hearts, kakav mi je horoskop danas?

Mogao si vidjeti da nešto nije u redu i znam da si vidio.Moji se nemiri skupljaju, vole biti u gomilama.Ne izlaze van jedan po jedan.Čuče i međusobno se petljaju, jedan drugog potiču i hrabre.I onda ja moram.I onda ja puknem.Zašto pitam toliko?Zašto želim znati?Zašto se mučim?Ako zažmirim, možda bih mogla uživati.
- 10:13 - Zapali (1) - Uzmi za potpalu - #

srijeda, 23.02.2005.

Kada ti vlastite riječi uzmu ono što želiš

Čitam jutros uz kavu:

Ludo je.Do kraja ludo ali istinito.Da te volim tom neobjašnjvom, ali
ipak, ljubavlju.To je jedino ime koje poznajem za takav osjećaj.Ne sramim se toga.Radostan sam, ali zbunjen.Do kraja,priznajem.Bože, kakva izjava ljubavi.Ako bi ovo trebalo biti ljubavno pismo,bogovi se valjaju od smijeha.

Ne znam kako ti mogu barem približno razložiti onaj neki čudan osje
ćaj kada je prasak razbijenog stakla iz hladnog screena prvi puta riknuo u moju svijest.Naziv, tako drugačiji...just like a diamond...samo svoj, bez razmišjanja, kao da moram...pa staklo...pa riječi.....a riječi!
Udaraju, ruše, miluju, sretne su, ali nikada do kraja,ono potpuno.
Pa žalosne,ispunjene pa onda tako prevarene pa pune nade i
lete,visoko pa slomljene.U njima toliko života, toliko ljubavi, čežnje, toliko davanja.

Da, moram reci i to...jazik..hrvatski...lijepo ga je citati,slusati...pun je
strasti.Onako,puna su ga usta...volim hrvatski,ali slabo vladam njime, sto je lako razvidljivo.

I znam, pisci ne moraju biti ono o čemu pišu.Da, sve je to jako jasno.

pa se tako gledam u ogledalo...gledam se..pa gledam njega,onako kao,da nisam ja..pa onda opet sebe i ne mogu vjerovati....covjece,daj se ustini,ma sto,ugrizi se,probudi se.....ma daj budan sam i to me uzasava....pa se pitam..Ok pa sta ti to volis...koga ti to volis.....kako mozes voljeti nekoga preko njegovih rijeci...nekoga koga NE ZNAS.....
ne znam...al rijeci imaju svoj izvor...ne mogu nastati iz nicega,njihov izvor ima korijen...misao..povijest,osijecaj...tijelo koje cuti...oci sto vide....misao koja leti....duh..spirit...svoju bol...Da i onda knock down,totalni, UZMITE MOJE RIJECI,MENE SAMO BOLE... o Lord, vidim, osjecam, cutim taj izvor, ZENA. .A WOMAN...cutim onu kemiju,koja valjda odgovara mome USTROJSTVU, bicu, geni se bude..nesto se događa ili kako..cutim nesto, na sto ne mogu utjecati.. .ni uvjeravanjem samoga sebe...ti si stvarno lud...
pa tako otvaram blog...misleci Ok....proci ce...evo sad si na sceni,(mozda te tko i procita)pa reci izlij se...daj olabavi....a ono kontra......pa hajde ,da sam balavac(da bar jesam)....dost se godina nakupilo....svasta bi se moglo naci u njima.....al kako sad ovo....pa sam onda odjedanput shvatio,da tako valjda mora biti....,da je batrganje nekoristno i nikuda ne vodi....it's written in the scripture it's written high above....somewhere,somehow...who knows why. ..i
bi mi lijepse,lijepo...mistery of life...mistery of existence...mistery of
her...mistery of myself......nisam si vise nista pokusavao objasniti,vec sam to uzeo kao fakat...ostavio sam misli i razum u cosku,i onako su mi vec rekle,sto su imale reci...samo me je jedna stvar,ono mucila(egoizam)sta ak mi sutra padne cigla na glavu...znas ono, sad jesi pa te vise nema....moram joj reci, moram joj reci,d a ju
jednostavno zavolih i volim, takvu kakvu ju dozivljavam i cutim......ma kako joj se suludo cinilo moram joj to reci, njoj....da tamo neki od
nekuda....misli, cuti, da je ona nesto, netko,poseban i drag....rijedak i
vrijedan...i da je onaj tamo,od nekuda voli..nekako sam pokusao dati razumljivost i tebi i sebi...nadam se ,da barem malo, oo malecko razumljivo u nerazumljivom i nerazumnom.


I mislim si kako sam ponekad na vlastite riječi ljubomorna.

- 15:46 - Zapali (4) - Uzmi za potpalu - #

utorak, 08.02.2005.

TOPE LI SE SNOVI NA SUNCU?

Dnevnici bi se trebali pisati redovito.Inače se sve zbrčka u glavi.Barem mojoj.U subotu bi post išao nešto poput:Zašto je bolje putovati busom nego vlakom?Sva su sjedala okrenuta u jednom smjeru i ako sjedneš pokraj prozora, velika je mogućnost da nitko neće vidjeti da plačeš.
Nedjelja je bila sasvim rastrgana, sjedila sam na svom crvenom tepihu i pokušavala se sjetiti kakvim se ljepilom lijepe minute.Umrljanih rukava sam se oprostila od dragih dragih očiju i bila sam tužna.Uvečer je mrva došla doma i onda sam se konačno mogla opustiti u zagrljajima.U noći s nedjelje na ponedjeljak sam jako malo spavala, premještala sam njegove ruke po sebi i gledala ga kako spava.Jučer smo prvi puta napravili dvije stvari zajedno pa sam ga onda gledala kako mijenja žice na tatinoj staroj gitari.Zašto dozvoljavam nekim mislim da me grickaju?Onako dosadno, kao ribice u plićaku.I teško mi je gledati ga onda takvog, tužnog i samog.Kao da ga ne volim.
Jutro me opet iznenadilo, sakrila sam se ispod njegove ruke i on me primio.
- 08:02 - Zapali (2) - Uzmi za potpalu - #

petak, 04.02.2005.

JOŠ KOJA MINUTA

Pomislim.Pa onda svako malo, u panici, gledam na sat ne bih li se uvjerila da je zbilja tako.Koji put me presiječe neka dvadesetopanavišeminutna rupa u sjećanju pa iskačem iz kreveta kao da se netko igra kauboja i indijanaca među mojim nožnim prstima.Već dva dana ujutro ponovo pregledavam tvoje poruke od večer ranije.Jer obično stignu u doba kada sam već prilično uspavana i te se riječi provuku kroz teške kapke u snove i sanjaju sa mnom.A meni je potrebno znati što je san, a što java.
- 08:43 - Zapali (1) - Uzmi za potpalu - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>