Dnevnici bi se trebali pisati redovito.Inače se sve zbrčka u glavi.Barem mojoj.U subotu bi post išao nešto poput:Zašto je bolje putovati busom nego vlakom?Sva su sjedala okrenuta u jednom smjeru i ako sjedneš pokraj prozora, velika je mogućnost da nitko neće vidjeti da plačeš.
Nedjelja je bila sasvim rastrgana, sjedila sam na svom crvenom tepihu i pokušavala se sjetiti kakvim se ljepilom lijepe minute.Umrljanih rukava sam se oprostila od dragih dragih očiju i bila sam tužna.Uvečer je mrva došla doma i onda sam se konačno mogla opustiti u zagrljajima.U noći s nedjelje na ponedjeljak sam jako malo spavala, premještala sam njegove ruke po sebi i gledala ga kako spava.Jučer smo prvi puta napravili dvije stvari zajedno pa sam ga onda gledala kako mijenja žice na tatinoj staroj gitari.Zašto dozvoljavam nekim mislim da me grickaju?Onako dosadno, kao ribice u plićaku.I teško mi je gledati ga onda takvog, tužnog i samog.Kao da ga ne volim.
Jutro me opet iznenadilo, sakrila sam se ispod njegove ruke i on me primio.
Post je objavljen 08.02.2005. u 08:02 sati.