Pomislim.Pa onda svako malo, u panici, gledam na sat ne bih li se uvjerila da je zbilja tako.Koji put me presiječe neka dvadesetopanavišeminutna rupa u sjećanju pa iskačem iz kreveta kao da se netko igra kauboja i indijanaca među mojim nožnim prstima.Već dva dana ujutro ponovo pregledavam tvoje poruke od večer ranije.Jer obično stignu u doba kada sam već prilično uspavana i te se riječi provuku kroz teške kapke u snove i sanjaju sa mnom.A meni je potrebno znati što je san, a što java.
Post je objavljen 04.02.2005. u 08:43 sati.