Ku ku, ku ku, ku ku, ku ku!!

11.04.2005., ponedjeljak

riječi koje zrače

Vidno isfrustriran učenjem jedne vrste prava za sutrašnji kolokvij, ali pozitivno isfrustriran, osjetio sam nagon za pisanjem kako ruje u meni. Očito, želi van. Neka mu bude.
Već sam se puno prije i duže pitao koji je smisao života, odnosno, koje su njegove sastavnice koje ga čine posebnim. Naravno, pogledao sam filmove "Vanilla sky" i "Butterfly effect" i bio pomislio da sam pametan pa da sad mogu napisati nešto što bi se moglo smatrati dubokoumnim, što će djelovati pamtljivim i utisnim. Ne znam da li ću uspjeti.
Po mojem mišljenju, čini mi se vanilla sky slabijim, da tako kažem od butterfly effecta. Zašto? Zato jer je stanoviti drugi film baziran, idejno, na teoriji kaosa koja je stvorena 70-ih godina 20.st. u jednako zbunjujućim bespućima SAD-a, na jugu, otprilike ondje gdje su vrli Ameri testirali predivnu A-bombu. Pitanje: Je li svaka činjenica uistinu i zbiljski presudna u svakom trenutku za svaki nadolazeći? Želim istaknuti da ne želim, a niti hoću kritizirati dotične filmove, samo promišljam o nekim stvarima koje su životno opipljive.
Odgovor: Ako jest, kako možemo sa sigurnošću reći da je stvar1 koja je, hipotetski govoreći, mogući uvjet neke nove, prethodno ovisne o stvari1, kad je vjerojatno za pitati se, a je li vjerodostojna stvar1 kao potpuni uzrok-uvjet. Ako je sve tako iskomešano, zašto se uopće mučiti tim činjenicama kad nas naposljetku tek zanimaju kad o njima dublje promišljamo. Ili ne zanimaju- svakome na volju.:) Dakle, očito je da ne igraju veliku ulogu u našim životima, jer, pobogu, kome je na pameti teorija kaosa non-stop u glavi. A opet ako promatramo svaki daljnji događaj-činjenicu, zašto je promatrati zasebno, ako je posljedica nečega otprije. Vidno zbunjen kao i Vi, mislim da se radi o paradoksu koji nema kraja. Ukratko, toliko (možda ako opet sjednem za tipkovnicu, zbog pritiskanja slova nešto i napišem, ali u budućnosti)
Dakle, idem učiti još malo pa možda jednog dana diplomiram. VIDI VRAGA! Pozdrav sleep-u, machek-u, chip-u, shtef-u, bac-u, jur-i, bill gejts-u, jezh-u, men-i, NJEM-U!

- 19:43 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

	travanj, 2005					>
P	U	S	Č	P	S	N
				1	2	3
4	5	6	7	8	9	10
11	12	13	14	15	16	17
18	19	20	21	22	23	24
25	26	27	28	29	30

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Opis bloga

budući da bih ovdje trebao napisati nešto kratko, jasno i usmjeravajuće, e baš neću!

Linkovi

OFČICA - okosnica nožatog viteštva

CIMER K CIMERU - moj povremeni stanodavac

CIMER K CIMERU 2 - moj povremeni stanodavac br.2

PAPRIKA - ni mađarska ni meksička ni ničija već naša

SMURF, SMURF, SMURF, ne, nego VJEVERICA

JEZH - jedan od onih kad popije preko mjere pa je pijan

NIŠT NIJE NAPISAO

ROŠTILJSKI MEŠETAR i vlasnik kuhače

FANTOM

NAPUŠENI (trava) SMUDJ - na to vas aludira kad vidite blog

DOMAĆI I STRIBOR - naši stalni domaći

VSE KAR SI LAHKO POŽELIŠ - ak ste stvarno znatiželjni. A jeste,a?

SVE - SAMO LIJEPA STRANICA O METALNOJ MUZICI (estonske domene)

VIVE MOONSPELL

Malo kasnim s dojmovima, ali ne znači da nisu jaki. Prije mjesec dana kao da sam vidio boga. U čast lijepoj muzici, slika s koncerta u Mochvari na kojem sam bio radostan! Vive partyman Fernando Ribeiro! Uzgred tome, prilažem pjesmicu koju sam sročio davnih, ne tako davnih, vremena.

Oda krčmi

popljuvani krčmarski stol
i tri dima jeftine cigare.
izlučeni instrumenti poroka
tek su moj temeljac.

zalazim opet u odaje
filistarskog šljama.
tu sam doma
tu kličem – gledajte me savršenog,
ali prozrijeti me nećete.

kad zalupim vratima na odlasku
stat ću, okrenuti se
i leći u polje opijumskih ruža!

pjesma No.2

Manifest pa neka se prepoznaju

natruhe nabrekle taštine
svekoliko nemaju granica.

mora mi se gaditi život
jer smrt je normalna.

mora mi se gaditi ime
jer val morski
ne pita kap za misao.

onako brzo,
gdje ja to živim?

onako glasno,
s instant ljudima!