|
Linkovi
PSALAM 103
Blagoslivljaj, dušo moja, Gospodina
i sve što je u meni, sveto ime njegovo!
Blagoslivljaj, dušo moja, Gospodina
i ne zaboravi dobročinstva njegova!
On ti otpušta sve grijehe tvoje,
on iscjeljuje sve slabosti tvoje,
On ti od propasti izbavlja život,
kruni te dobrotom i nježnošću.
Milosrdan je i milostiv Gospodin,
spor na srdžbu i vrlo dobrostiv.
Ne postupa s nama po grijesima našim
niti nam plaća po našim krivnjama.
Kako je istok daleko od zapada,
tako udaljuje od nas bezakonja naša.
Kako je otac nježan prema dječici,
tako je Gospodin nježan prema onima što ga se boje.
http://biblija.biblija-govori.hr/glava.php?knjiga=Psalam&prijevod=stvarnost&glava=116
PSALAM 116 Pjesma zahvalnica Ljubim Gospodina jer čuje vapaj molitve moje: 2 uho svoje prignu k meni u dan u koji ga zazvah. 3 Užeta smrti sapeše me, stegoše me zamke podzemlja, snašla me muka i tjeskoba. 4 Tada zazvah ime JGospodnje: »O Gospodine, spasi život moj!« 5 Dobrostiv je Gospodin i pravedan, pun sućuti je Bog naš. 6 Gospodin čuva bezazlene: u nevolji bijah, on me izbavi. 7 Vrati se, dušo moja, u svoj pokoj, jer Gospodin je dobrotvor tvoj. 8 On mi život od smrti izbavi, oči moje od suza, noge od pada. 9 Hodit ću pred licem Gospodnjim u zemlji živih. 10 Ja vjerujem i kada kažem: »Nesretan sam veoma.« 11 U smetenosti svojoj rekoh: »Svaki je čovjek lažac!« Što da uzvratim Gospodinu za sve što mi je učinio? 13 Uzet ću čašu spasenja i zazvat ću ime Gospodnje. 14 Izvršit ću Gospodinu zavjete svoje pred svim pukom njegovim. 15 Dragocjena je u očima Gospodnjim smrt pobožnika njegovih. 16 Gospodine, tvoj sam sluga, tvoj sluga, sin sluškinje tvoje: ti si razriješio okove moje. 17 Tebi ću prinijeti žrtve zahvalne, zazvat ću ime Gospodnje. 18 Izvršit ću Gospodinu zavjete svoje pred svim pukom njegovim, 19 u predvorjima doma Gospodnjeg, posred tebe, Jeruzaleme! Hvalospjev ljubavi #13Kad bih sve jezike ljudske govorio i anđeoske, a ljubavi ne bih imao, bio bih mjed što ječi ili cimbal što zveči. (2) Kad bih imao dar prorokovanja i znao sva otajstva i sve spoznanje; i kad bih imao svu vjeru da bih i gore premještao, a ljubavi ne bih imao - ništa sam! (3) I kad bih razdao sav svoj imutak i kad bih predao tijelo svoje da se sažeže, a ljubavi ne bih imao - ništa mi ne bi koristilo. (4) Ljubav je velikodušna, dobrostiva je ljubav, ne zavidi, ljubav se ne hvasta, ne nadima se; (5) nije nepristojna, ne traži svoje, nije razdražljiva, ne pamti zlo; (6) ne raduje se nepravdi, a raduje se istini; (7) sve pokriva, sve vjeruje, svemu se nada, sve podnosi. (8) Ljubav nikad ne prestaje. Prorokovanja? Uminut će. Jezici? Umuknut će. Spoznanje? Uminut će. (9) Jer djelomično je naše spoznanje, i djelomično prorokovanje. (10) A kada dođe ono savršeno, uminut će ovo djelomično. (11) Kad bijah nejače, govorah kao nejače, mišljah kao nejače, rasuđivah kao nejače. A kad postadoh zreo čovjek, odbacih ono nejačko. (12) Doista, sada gledamo kroza zrcalo, u zagonetki, a tada - licem u lice! Sada spoznajem djelomično, a tada ću spoznati savršeno, kao što sam i spoznat! (13) A sada: ostaju vjera, ufanje i ljubav - to troje - ali najveća je među njima ljubav.
|
GOSPA LETNIČKA
utorak, 26.08.2008.
Marija Bogorodica - uzor
Čim je kršćanstvo malo slobodnije prodisalo i učvrstilo se protiv vanjskih i unutarnjih neprijatelja, u dušama vjernika duboko su se usidrile osnovne kršćanske istine (o jednom i trojedinom Bogu, o Kristu Spasitelju i o jednoj jedinstvenoj Crkvi) procvale su i pobožnosti prema nebeskoj Majci.
Već za vrijeme Efeškog koncila (431.god.) kršćani su odlučno nastupili protiv krivovjernika, koji su napadali majčinstvo i čast presvete Bogorodice te javnim manifestacijama podržali pravovjerne biskupe i njihove odluke, (u vrijeme pape - sv. Celestina I., za njegovog pontifikata održan je Efeški koncil 431. godine na kojem je Marija proglašena Bogorodicom).
Ubrzo su počele nicati i veličanstvene crkve na čast Bogorodici, Djevici i Majci; posrednici svih milosti i Pomoćnici kršćana.
Pobožnost prema Bogorodici nigdje nije bila na štetu štovanja Boga ili Kristocentričnosti kršćanstva, a još manje razvoju vjerskog života. Naprotiv, baš su Marijine crkve i pobožnosti prema nebeskoj Majci bile podstrek za produbljenje vjere i euharistijskoga života.
Mladi su pod zaštitom svoje nebeske Majke čuvali ljepotu svoje nevine mladosti, čestitost i nevinost, oduševljenje za sve što je plemenito na vjerskom i društvenom području.
Majke su kod Bogorodice crpile mudrost odgoja djece i unošenja radosti u obiteljski krug stavljajući se pod zaštitu najsvetije i najsavršenije Majke i slijedeći njezin primjer u poniznosti i požrtvovnosti - nalazeći svoju najveću radost i nagradu u žrtvi za druge, za svoju obitelj.
Usrećivale su pa su zato i same bile sretne!
|
|
|