Slušam stalno istu stvar...
Pokreti mojih osjetila isti...uvijek...
Ista ruka...isti pokret...
Monotonija...
Očajno, zar ne??
Pogled mi luta po sobi...
Punoj mirisa bijede i očaja...
Najviše se osjeti bijes...
Da, bijesna sam...
Na sebe...
Na tebe...
Na nju i njega što se tako prokleto...
Na njih..
Nepravda...
U mom slučaju...
Dogodila se čim sam se rodila...
Glupačo, jedna...
Bezobrazna...
Da, to sam...
Niti ne cijenim ono što imam...
Čovjek počinje cijeniti nešto tek kada to izgubi....
Znam...da...ako izgubim ono što želim...
Neću žaliti...
Ionako se neću moći vratit....
Nitko me neće moći vratit...
Čak niti želim da me vrate...
Povratak...
Odvratna riječ...
Uz nju se nadovezuje početak...
Sve ispočetka...
Sve iznova...
Sve ponovo...
Sve isto...
Sve...kao i uvijek...
Bijedno, očajno...bijesno....
Što ćeš....
Ništa....
Odustajem...
Pa gdje sva snaga...Sve što si imala...
To je prošlost.... to sam imala, sada više nemam....
Ali ti si uvijek bila...
Ne,nikad nisa bila ono što misliš....
Oduvijek sam ono što nikad nije viđeno niti čuto...
Ja ne postojim....
Prava ja....
Borim se...
Dvoboj mene i mene....
Podvojenost....da, takva sam...
Imam više lica....
Imam lijepih maski... najdraža mi je...
Želiš jednu...
Ne...zašto...
to nije u redu....
da, i...ništa, nitko nije u redu...sve je kaos...
sviđa mi se ta riječ...ovo zadnje sssssssss.....
melodično je.... odjekuje....
evo... obećaj mi da ćeš biti bolja...
ne mogu... ne obećavam nešto što ne mogu ispuniti....
ja sam ono što jesam...
zato si ti tu da budeš sve ono što ja nisam...
nisam...ja nisam tu... sve što misliš proizvod je tebe...
ako ti nisi tu...a prava ja nije viđena...dakle ne postojim....
postojim li ja?
Da, ti postojiš... postojanim činiš ono što želiš da postoji...
Kako...
Jednostavno...daješ mu život....
Ja...pa tko sam ja da odlučujem što će postojati...
Stvoriteljica....
Čega...
Svega...
Čega svega...misliš cijelog svijeta...svemira...
Ne...nisi...nemoj biti umišljena...
Oprosti..nego čega sam stvoriteljica...
Onoga što jesi...
Čak i ono što nepostoji...
Sve postoji....
Stvaram ono što živim...
Moj konjić skače preko brežuljka,
Moj konjić je kao vjetar brz,
Da ga ne držim za uzde,
Nestao bi poput vihora.
«Sadako hoće živjeti»
Karl Bruckner
