Blacken The Angel ''my utopia'' ( my world is dead)
19.06.2007., utorak
Eternal - Ifernal love
|
Ne trebaš me Zimski tihi povjetarac kruži kroz dan Moje ruke polako skupljaju teško prste Pišu ti pjesme, za sve što ostavila si mi Držim te dalje od sebe da ne gledaš me Kako umirem. Ti ne trebaš me da sretna budeš Odlazi molim te od mene Za sva vremena što smo imali makni se. Gradili smo život Ja sam bio cigla koju gradila si ti Ti i ja, ljubavna kuća Sada napuštena i razrušena Molim te odlazi. Odlazi od mene, ti ne trebaš me Ne trebaš me uz sebe Ne možeš me voljeti sve vrijeme Mora prestati jer ja ću umrijeti Ne želim da to gledaš ljubavi. Ne trebaš me, shvati molim te Nisam vječan vrijeme me pokosilo Ne trebaš me ljubavi, moraš me napustiti Jer ja ću umrijeti a ti živa ostati Umirem i zadnje što reći ću: Ne trebaš me, ne moli boga za mene Ja umirem s ljubavi prema tebi Dozvoli da ljubav umre sa mnom, ne trebaš me više voljeti Svejedno ja više neću postojati Molim te sve vrijeme koje si uz mene bila Zakopaj u srce i pusti me Da odem zauvijek od tebe Ne trebaš me i ja to znam Možeš sve i sama ljubavi Zbogom sada, moram umrijeti.  Evo jedan post za sve koji vole moje pisanje… Nadam se da će te uživati čitajući ovo što ću napisati iako ne znam što ću doista napisati, što god osjetim potrebu da napišem. Hvala vam što čitate i komentirate moje postove bez obzira na količinu teksta u njima. Evo sada se upustite i bar ovo vrijeme kada ovo čitate se udaljite od svijeta koji živite Čekam te Čekam te da vratiš se tamo gdje si me ostavila čekam te i bojim se bojim se da nikada više neću vidjeti te nisi valjda napustila me ne mogu bez tebe zar doista, nisi rekla mi da od mene odlaziš! Čekam te, i čekat ću zauvijek Obećala si da ćeš se vratiti Molim te nemoj me iznevjeriti! Ja se borim s samoćom S prazninom u duši bez tebe U srcu osjetim samoću koja ubija me Ubija a tebe nema i dalje Što ti je, zar dopuštaš da umirem? Čekam te, i čekat ću zauvijek Obećala si da ćeš se vratiti Nemoj me iznevjeriti.. Čekam te, nemoj me napustiti Ja volim te, nemoj me ostaviti Čekam te, čekam samo tebe, zauvijek Ja ću samo tebe čekati Nadam se da ćeš mi se vratiti.  Ti si moja ledena kraljica Što je to što pokreče te Što upotpunjuje ljepotu što preljeva se u tebe Kao led si ti U krvi mi Lediš me svakim dodirom Sledila si srce mi Ali kucati nije stalo Samo se sledilo kako bi se tebi prilagodilo. Smrznula si plamene ljubavi Sada su ledeni cvjetovi, ljepši nego plameni Smrznula si poljupce svoje u sjećanje Sada su kao slike u meni Svijet koji dala si mi Ledeno je lijep uz tebe Moja snježna kraljice Rodio sam se tu Bio tu i u snu Osjetim se živim s tobom ljubavi U ledenome carstvu naše ljubavi. U ledenom carstvu ljubavi Kraljica leda si ti Držiš me sleđenim Od ljubavi ne mogu umrijeti Zato zauvijek u njoj želim živjeti U svijetu tvome ledenome Gdje se vatra ledi u cvjetove Gdje su osmijesi tvoji moje jutarnje buđenje Ledeni tvoji dodiri griju me Više nego sunce što cijeli svijet ugrije Ono ugrije sve ali ne i mene Jer mene možeš samo ti Ledena visosti.  Eternal – infernal love #1 on je bio sasvim običan dječak, drugačije glazbene orijentacije od ostalih. Bio je drugačiji od drugih po mnogočemu ali nimalo to nije bilo loše. Ljudi su o njemu pričali stvari koje nisu bile istinite samo zato jer su mislili da njegova odjeća nije prilagođena okolini u kojoj živi. Hodao je s slušalicama u ušima, uvijek pokoreno spuštena glava i kosa preko očiju, nije volio gledati svijet. Bio je to još jedan dječak s uništenim obiteljskim odnosima, lošim navikama i ovisnostima. No najveća ovisnost njegova bila je glazba. Hodao bi ulicom s svojom gitarom na leđima i pjevao, nije se obazirao što su ga drugi čudno gledali on je znao da uživa život koji nitko ne bi uspio preživjeti a kamoli u njemu uživati, znao je da zna živjeti. Ona je bila cura iz bogate obitelji. Maza svojih roditelja koji su joj davali sve materijalno misleći kako je njihova kćer sretna i kako nije bitno što nikada nisu s njom, no varali su se. Ona je bila na prozoru svaki dan i gledala ga, kako prolazi svojom gitarom ulicom, pjeva balade romantične i spušta glavu da kosa pokrije mu lice. Ona ga je smatrala drugačijim od svih, roditelji njezini za to nikada nisu saznali. Naizgled mirna djevojčica sanjarila je o srcu depresivnoga dječaka '' čudaka''… ni ime mu nije znala, samo je znala kako želi vidjeti da se smiješi, vidjela je samo jednom osmijeh njegov i to kada pogledali su se u oči, nasmijao joj se je i spustio glavu kao da se poklonio prije nego je prošao pored nje. Njezini roditelji nisu je puštali van da izlazi, kako bi je održali kulturnom i ponosom svoje obitelji ali curi s 16 godina to je potrebno jer ne može vječno biti zatvorena, treba osjetiti prvu ljubav i prvu bol ako prije nije, treba osjetiti život. Pisala mu je u školi pismo jer se doma nije usudila. Zvučalo je ovako: Volim te i to mi svaki dan ubija srce. Jer znam da ne smijem i da ne bi trebala, volim te i ne mogu ti odoljeti što god drugi o tome mislili pa i ti, nikada ovo nisam osjetila niti mislila da ću nekome reći, volim te. znam, misliš da ne mogu jer ne poznajemo se, misliš da sam samo zaljubljena klinka zar ne? No ako treba i to sam, samo da osjetim da sam u tvome srcu. To bi za sada bilo sve. Od Valentine. Uručila mu je pismo u školi pod odmorom. Došla je do njega, udarila ga nježno o rame da je pogleda, pomaknuo je kosu s lica i pogledao je svojim zbunjenim pogledom, ona mu je samo dala pismo i otrčala misleći kako će biti ismijana ili nešto tako ali nije joj bilo stalo. Otvorio je papir koji mu je dala, gledao redove i mrtvo hladan čitao, nije ništa osjećao ni mislio, stavio je papir u džep i odšetao na sat. Sjedio je uvijek sam u zadnjoj klupi ne namjerno izoliran od ostalih, čitao je opet to.. ovaj puta je nešto osjetio no osjećaji su za njega bile samo pjesme jer nije smatrao da mu ljudi to mogu dati, nije znao što znači volim te jer to doma nije naučio kao ni na svim mjestima gdje je radio kako bi si kupio gitaru i cd-e svojih omiljenih izvođača. Uzeo je olovku i papir, počeo je pisati: Valentina, lijepo je ovo što si mi napisala no ja doista nisam netko koga bi trebala voljeti. Nitko me ne doživljava živim pa zašto bi ti, pronađi nekoga tko te je dostojan. Hvala ti, uljepšala si mi dan. Dino  Na kraju nastave dao joj je svoje pismo pred školom. Kada joj je davao u ruku poljubio joj je ruku i pogledao opet svojim zelenim očima, tiho je pozdravio i otišao. Stigao je do doma, roditelji kao i uvijek su se svađali. Otac pijan a majka živčana, oboje trebaju liječenje.. no opet je mislio kao i prije, još samo dvije godine do slobode, smatrao je svoju punoljetnost slobodom iako je bio svjestan da nema kuda otići. Sjeo je za stol a prethodno pronašao nešto za jesti. Krenuo je jesti a otac je pijan sjeo pored njega. Provocirao ga je udarajući šakom u stol, deranjem i ponižavanjem. Na sve to se je on već navikao i nije mu bilo strano nit ga je boljelo. Otac mu je umirao od ciroze jetre, u jednom trenutku iskašljao je krv i pljunuo je na pod. Dino se je nasmijao a to je razljutilo njegovoga oca. Još jednom njegov otac je bio sotona, trgao je njegovo mlado tijelo bacajući ga po kući a majka je gledala to i bojala se išta reći jer i sama je doživjela previše lomova od svojega alkoholičara muža. Rat se je smirio, Dino je krvav spremao sve što je otac s njime porušio. Otišao je leći na tavan gdje je inače spavao i bio siguran jer je imao ključ od njega. Upalio je svijeće kako bi vidio, sjeo na jastučić, uzeo gitaru i svirao, suze su mu klizile niz lice i s njega ispirale krv. A on je drhtavim glasom pjevao i pjevao… kao da nikada nije mislio prestati.  Valentina je došla doma jedva čekajući da pročita pismo no pažljivo je s njime morala da joj roditelji ne bi shvatili što se događa. Ušla je u kuću, otac je sjedio u boravku i odmah pozdravio svoju kćer, ostavila je svoj kaput i čizme služavki da pospremi, odnijela torbu u svoju sobu i vratila se dolje ocu. Pozdravili su se još jednom i otac ju je lijepo nježno poljubio u lice. Nakon toga došla je i majka s vrećicama iz grada koje je također dala služavki da ih pospremi. Svi su se uputili za veliki stol u blagovaonicu gdje je bila poslužena večera. Sve je izgledalo tako normalno i lijepo, kako bi svatko htio da mu je doma no svi troje su bili mislima odsutni i nisu svoju lijepu obitelj dovoljno dobro znali cijeniti, roditeljima je ona bila ponos i predmet kojime se mogu hvaliti a njoj, njoj je to bila noćna mora koju nije mogla prestati sanjati, dok s druge strane par minuta dalje je netko noćnu moru morao proživjeti. Otišla je u krevet, trudila se je ne zaspati kako bi uspjela kada roditelji zaspu pročitati što joj je Dino napisao, uspjela je pošto su roditelji poslovni ljudi i ne mogu riskirati slab ili kratak san. Pročitala je njegovo pismo, osjetila je da nije ravnodušan i osjetila je da može doprijeti do njega, sakrila je pismo u torbu i legla u krevet. Pokrila se i razmišljala o njemu dok nije zaspala.  Vrijeme je prolazilo a pisma između njih postala su sve češća. Probijala je led kojim se je Dino davno obavio. Htjela je doprijeti do njega a to je trajalo čak godinu dana. Sada su oboje imali 17 i napokon, Valentinu su roditelji puštali van. Obitelji su im ostale iste, otac od Dine svaki dan bio je sve uništeniji i svaki dan bio mu je kao posljednji. No na Dininu žalost nije bio posljednji ni jedan od tih dana. Dino je osnovao band s nekim vršnjacima koji su zavoljeli su zavoljeli istu glazbu kao i on. Pisao je ljubavne pjesme da Valentinu i pjevao ih a nitko osim nje nije znao za koga su pisane. Jednog dana u školi kao i obično kako su si ostavljali na tajnim mjestima pisma kako se ne bi vidjeli jer ih je bilo sram on je nju čekao. Kada ga je vidjela zastala je, usporila korak i prišla k njemu. Pogledao ju je, osjetio njezin miris koji ga je opio. - podigni glavu molim te, želim ti vidjeti oči. – rekao joj je to nježno kako je ne bi zastrašio. Podigla je pogled a on se je utopio u njezinim sivim divnim očima. - Rekli smo da se nećemo čekati, zar ne? – rekla mu je to sramežljivo. - Jesmo, no više ne mogu izdržati jer ne mogu ti lagati, volim te i nije potrebno da si pišemo pisma i tajimo od drugih, ja te doista volim. Srce joj na tren zastalo, kao da su joj se oči napunile suzama ali ipak nije plakala. Bacila mu se oko vrata. - i ja tebe volim, jako te volim i čekala sam dan kada ću ovo iz tvojih usta ćuti. - Ja sam cijeli život čekao da me netko nauči voljeti, jer drugi se nisu ni trudili. Zagrljeni su stajali na hodniku, tu se dogodio njihov prvi poljubac. Bio je to sasvim običan poljubac usne na usne no za njih je znao sve i uživali su svoju ljubav. Rekla mu je kako od ovog vikenda na dalje smije izlaziti i kako bi joj bilo drago da izađe s njim. Dogovorili su se u subotu u 7 jer onda pada mrak. Okrenuli si leđa i svatko krenuo tamo gdje je morao. Doma.  Nastavit će se |
