Marketing
Eternal - Ifernal love
Ne trebaš me
Zimski tihi povjetarac kruži kroz dan
Moje ruke polako skupljaju teško prste
Pišu ti pjesme, za sve što ostavila si mi
Držim te dalje od sebe da ne gledaš me
Kako umirem.
Ti ne trebaš me da sretna budeš
Odlazi molim te od mene
Za sva vremena što smo imali makni se.
Gradili smo život
Ja sam bio cigla koju gradila si ti
Ti i ja, ljubavna kuća
Sada napuštena i razrušena
Molim te odlazi.
Odlazi od mene, ti ne trebaš me
Ne trebaš me uz sebe
Ne možeš me voljeti sve vrijeme
Mora prestati jer ja ću umrijeti
Ne želim da to gledaš ljubavi.
Ne trebaš me, shvati molim te
Nisam vječan vrijeme me pokosilo
Ne trebaš me ljubavi, moraš me napustiti
Jer ja ću umrijeti a ti živa ostati
Umirem i zadnje što reći ću:
Ne trebaš me, ne moli boga za mene
Ja umirem s ljubavi prema tebi
Dozvoli da ljubav umre sa mnom, ne trebaš me više voljeti
Svejedno ja više neću postojati
Molim te sve vrijeme koje si uz mene bila
Zakopaj u srce i pusti me
Da odem zauvijek od tebe
Ne trebaš me i ja to znam
Možeš sve i sama ljubavi
Zbogom sada, moram umrijeti.
Evo jedan post za sve koji vole moje pisanje… Nadam se da će te uživati čitajući ovo što ću napisati iako ne znam što ću doista napisati, što god osjetim potrebu da napišem. Hvala vam što čitate i komentirate moje postove bez obzira na količinu teksta u njima.
Evo sada se upustite i bar ovo vrijeme kada ovo čitate se udaljite od svijeta koji živite
Čekam te
Čekam te da vratiš se tamo gdje si me ostavila
čekam te i bojim se
bojim se da nikada više neću vidjeti te
nisi valjda napustila me
ne mogu bez tebe
zar doista, nisi rekla mi
da od mene odlaziš!
Čekam te, i čekat ću zauvijek
Obećala si da ćeš se vratiti
Molim te nemoj me iznevjeriti!
Ja se borim s samoćom
S prazninom u duši bez tebe
U srcu osjetim samoću koja ubija me
Ubija a tebe nema i dalje
Što ti je, zar dopuštaš da umirem?
Čekam te, i čekat ću zauvijek
Obećala si da ćeš se vratiti
Nemoj me iznevjeriti..
Čekam te, nemoj me napustiti
Ja volim te, nemoj me ostaviti
Čekam te, čekam samo tebe, zauvijek
Ja ću samo tebe čekati
Nadam se da ćeš mi se vratiti.
Ti si moja ledena kraljica
Što je to što pokreče te
Što upotpunjuje ljepotu što preljeva se u tebe
Kao led si ti
U krvi mi
Lediš me svakim dodirom
Sledila si srce mi
Ali kucati nije stalo
Samo se sledilo kako bi se tebi prilagodilo.
Smrznula si plamene ljubavi
Sada su ledeni cvjetovi, ljepši nego plameni
Smrznula si poljupce svoje u sjećanje
Sada su kao slike u meni
Svijet koji dala si mi
Ledeno je lijep uz tebe
Moja snježna kraljice
Rodio sam se tu
Bio tu i u snu
Osjetim se živim s tobom ljubavi
U ledenome carstvu naše ljubavi.
U ledenom carstvu ljubavi
Kraljica leda si ti
Držiš me sleđenim
Od ljubavi ne mogu umrijeti
Zato zauvijek u njoj želim živjeti
U svijetu tvome ledenome
Gdje se vatra ledi u cvjetove
Gdje su osmijesi tvoji moje jutarnje buđenje
Ledeni tvoji dodiri griju me
Više nego sunce što cijeli svijet ugrije
Ono ugrije sve ali ne i mene
Jer mene možeš samo ti
Ledena visosti.
Eternal – infernal love #1
on je bio sasvim običan dječak, drugačije glazbene orijentacije od ostalih. Bio je drugačiji od drugih po mnogočemu ali nimalo to nije bilo loše. Ljudi su o njemu pričali stvari koje nisu bile istinite samo zato jer su mislili da njegova odjeća nije prilagođena okolini u kojoj živi. Hodao je s slušalicama u ušima, uvijek pokoreno spuštena glava i kosa preko očiju, nije volio gledati svijet. Bio je to još jedan dječak s uništenim obiteljskim odnosima, lošim navikama i ovisnostima. No najveća ovisnost njegova bila je glazba. Hodao bi ulicom s svojom gitarom na leđima i pjevao, nije se obazirao što su ga drugi čudno gledali on je znao da uživa život koji nitko ne bi uspio preživjeti a kamoli u njemu uživati, znao je da zna živjeti.
Ona je bila cura iz bogate obitelji. Maza svojih roditelja koji su joj davali sve materijalno misleći kako je njihova kćer sretna i kako nije bitno što nikada nisu s njom, no varali su se.
Ona je bila na prozoru svaki dan i gledala ga, kako prolazi svojom gitarom ulicom, pjeva balade romantične i spušta glavu da kosa pokrije mu lice. Ona ga je smatrala drugačijim od svih, roditelji njezini za to nikada nisu saznali.
Naizgled mirna djevojčica sanjarila je o srcu depresivnoga dječaka '' čudaka''… ni ime mu nije znala, samo je znala kako želi vidjeti da se smiješi, vidjela je samo jednom osmijeh njegov i to kada pogledali su se u oči, nasmijao joj se je i spustio glavu kao da se poklonio prije nego je prošao pored nje.
Njezini roditelji nisu je puštali van da izlazi, kako bi je održali kulturnom i ponosom svoje obitelji ali curi s 16 godina to je potrebno jer ne može vječno biti zatvorena, treba osjetiti prvu ljubav i prvu bol ako prije nije, treba osjetiti život.
Pisala mu je u školi pismo jer se doma nije usudila. Zvučalo je ovako:
Volim te i to mi svaki dan ubija srce. Jer znam da ne smijem i da ne bi trebala, volim te i ne mogu ti odoljeti što god drugi o tome mislili pa i ti, nikada ovo nisam osjetila niti mislila da ću nekome reći, volim te. znam, misliš da ne mogu jer ne poznajemo se, misliš da sam samo zaljubljena klinka zar ne? No ako treba i to sam, samo da osjetim da sam u tvome srcu. To bi za sada bilo sve.
Od Valentine.
Uručila mu je pismo u školi pod odmorom. Došla je do njega, udarila ga nježno o rame da je pogleda, pomaknuo je kosu s lica i pogledao je svojim zbunjenim pogledom, ona mu je samo dala pismo i otrčala misleći kako će biti ismijana ili nešto tako ali nije joj bilo stalo. Otvorio je papir koji mu je dala, gledao redove i mrtvo hladan čitao, nije ništa osjećao ni mislio, stavio je papir u džep i odšetao na sat. Sjedio je uvijek sam u zadnjoj klupi ne namjerno izoliran od ostalih, čitao je opet to.. ovaj puta je nešto osjetio no osjećaji su za njega bile samo pjesme jer nije smatrao da mu ljudi to mogu dati, nije znao što znači volim te jer to doma nije naučio kao ni na svim mjestima gdje je radio kako bi si kupio gitaru i cd-e svojih omiljenih izvođača.
Uzeo je olovku i papir, počeo je pisati:
Valentina, lijepo je ovo što si mi napisala no ja doista nisam netko koga bi trebala voljeti. Nitko me ne doživljava živim pa zašto bi ti, pronađi nekoga tko te je dostojan. Hvala ti, uljepšala si mi dan.
Dino
Na kraju nastave dao joj je svoje pismo pred školom. Kada joj je davao u ruku poljubio joj je ruku i pogledao opet svojim zelenim očima, tiho je pozdravio i otišao.
Stigao je do doma, roditelji kao i uvijek su se svađali. Otac pijan a majka živčana, oboje trebaju liječenje.. no opet je mislio kao i prije, još samo dvije godine do slobode, smatrao je svoju punoljetnost slobodom iako je bio svjestan da nema kuda otići. Sjeo je za stol a prethodno pronašao nešto za jesti. Krenuo je jesti a otac je pijan sjeo pored njega. Provocirao ga je udarajući šakom u stol, deranjem i ponižavanjem. Na sve to se je on već navikao i nije mu bilo strano nit ga je boljelo. Otac mu je umirao od ciroze jetre, u jednom trenutku iskašljao je krv i pljunuo je na pod. Dino se je nasmijao a to je razljutilo njegovoga oca.
Još jednom njegov otac je bio sotona, trgao je njegovo mlado tijelo bacajući ga po kući a majka je gledala to i bojala se išta reći jer i sama je doživjela previše lomova od svojega alkoholičara muža.
Rat se je smirio, Dino je krvav spremao sve što je otac s njime porušio. Otišao je leći na tavan gdje je inače spavao i bio siguran jer je imao ključ od njega.
Upalio je svijeće kako bi vidio, sjeo na jastučić, uzeo gitaru i svirao, suze su mu klizile niz lice i s njega ispirale krv. A on je drhtavim glasom pjevao i pjevao… kao da nikada nije mislio prestati.
Valentina je došla doma jedva čekajući da pročita pismo no pažljivo je s njime morala da joj roditelji ne bi shvatili što se događa. Ušla je u kuću, otac je sjedio u boravku i odmah pozdravio svoju kćer, ostavila je svoj kaput i čizme služavki da pospremi, odnijela torbu u svoju sobu i vratila se dolje ocu. Pozdravili su se još jednom i otac ju je lijepo nježno poljubio u lice. Nakon toga došla je i majka s vrećicama iz grada koje je također dala služavki da ih pospremi. Svi su se uputili za veliki stol u blagovaonicu gdje je bila poslužena večera.
Sve je izgledalo tako normalno i lijepo, kako bi svatko htio da mu je doma no svi troje su bili mislima odsutni i nisu svoju lijepu obitelj dovoljno dobro znali cijeniti, roditeljima je ona bila ponos i predmet kojime se mogu hvaliti a njoj, njoj je to bila noćna mora koju nije mogla prestati sanjati, dok s druge strane par minuta dalje je netko noćnu moru morao proživjeti.
Otišla je u krevet, trudila se je ne zaspati kako bi uspjela kada roditelji zaspu pročitati što joj je Dino napisao, uspjela je pošto su roditelji poslovni ljudi i ne mogu riskirati slab ili kratak san. Pročitala je njegovo pismo, osjetila je da nije ravnodušan i osjetila je da može doprijeti do njega, sakrila je pismo u torbu i legla u krevet. Pokrila se i razmišljala o njemu dok nije zaspala.
Vrijeme je prolazilo a pisma između njih postala su sve češća. Probijala je led kojim se je Dino davno obavio. Htjela je doprijeti do njega a to je trajalo čak godinu dana. Sada su oboje imali 17 i napokon, Valentinu su roditelji puštali van. Obitelji su im ostale iste, otac od Dine svaki dan bio je sve uništeniji i svaki dan bio mu je kao posljednji. No na Dininu žalost nije bio posljednji ni jedan od tih dana.
Dino je osnovao band s nekim vršnjacima koji su zavoljeli su zavoljeli istu glazbu kao i on. Pisao je ljubavne pjesme da Valentinu i pjevao ih a nitko osim nje nije znao za koga su pisane. Jednog dana u školi kao i obično kako su si ostavljali na tajnim mjestima pisma kako se ne bi vidjeli jer ih je bilo sram on je nju čekao. Kada ga je vidjela zastala je, usporila korak i prišla k njemu.
Pogledao ju je, osjetio njezin miris koji ga je opio.
- podigni glavu molim te, želim ti vidjeti oči. – rekao joj je to nježno kako je ne bi zastrašio. Podigla je pogled a on se je utopio u njezinim sivim divnim očima.
- Rekli smo da se nećemo čekati, zar ne? – rekla mu je to sramežljivo.
- Jesmo, no više ne mogu izdržati jer ne mogu ti lagati, volim te i nije potrebno da si pišemo pisma i tajimo od drugih, ja te doista volim.
Srce joj na tren zastalo, kao da su joj se oči napunile suzama ali ipak nije plakala. Bacila mu se oko vrata.
- i ja tebe volim, jako te volim i čekala sam dan kada ću ovo iz tvojih usta ćuti.
- Ja sam cijeli život čekao da me netko nauči voljeti, jer drugi se nisu ni trudili.
Zagrljeni su stajali na hodniku, tu se dogodio njihov prvi poljubac. Bio je to sasvim običan poljubac usne na usne no za njih je znao sve i uživali su svoju ljubav. Rekla mu je kako od ovog vikenda na dalje smije izlaziti i kako bi joj bilo drago da izađe s njim. Dogovorili su se u subotu u 7 jer onda pada mrak. Okrenuli si leđa i svatko krenuo tamo gdje je morao. Doma.
Nastavit će se
Post je objavljen 19.06.2007. u 20:40 sati.