Blacken The Angel ''my utopia'' ( my world is dead)
20.03.2007., utorak
Make me cry and let me die
|
Mama, tata Hej mama, hej tata U što sam se pretvorio Hej mama, hej tata Oprostite što vas nikada nisam volio Mama, tata, dali sam bol osjetiti morao Da bi u daljnjem životu se boriti moga? Hej mama, tata Ja sam samo dijete bio Zašto mi niste izbili iz ruke Otrov koji sada zadaje svima oko meni muke.. Hej mama, tata Zašto mi niste dali da sanjarim Jedino alkohol je to znao učiniti Mama, tata Ja želim umrijeti. Mama, voliš me kažeš Zar da vjerujem U riječi tvoje koje u meni bude bol Mama, ti misliš da dovoljno je Reći oprosti da popravi se srce moje? Zašto ste mi život dali Ako je on ovakav morao biti Zašto ste me ostavili plakati Samo alkoholu sam se mogao obratiti. Tata, ti ponosan bi bio Da sin ti je u životu uspio Ali vidiš tata, ja nisam to Ja sam u svome životu odavno propao. Tata, što da kažem više Sin tvoj ljubavne pjesme piše Vjeruje u ljubav on nije kao ti muško On je romantični alkoholičar Od zadane boli dar Da pišem pjesme te Dok ne izgubim se. Mama, tata Mrzim vas oboje I život ovaj koji živim, ne zbog sebe Mrzim svaki dan koji proveo sam tu Na zemlji u ovome prokletome paklu Mama, tata ja ne znam što je to Rat za novac, prokleto zlo Ljubav vaša nije kao puna flaša Alkohola što u sebe lijem S suzama gorkima pijem Dok svoje lice krvavim rukama umijem.  Ponekad osobe koje drugi najviše vole, ti nikada ne znaš zašto ih vole. Bili to roditelji, tete, prijatelji bilo tko. Ljudi... Ali neke emocije u nama stvaraju se dok smo mali, i kao takve rastu s nama. ako narastu tužne, zauvijek butu dužne, nikada se ne promijene. srce postane takvo, za te ljude. Kakvo je bilo dok je, dok je sve to proživjelo. Ponekad, srce bude slabo, a emocije prejake, negativne... onda takve osobe ćesto završe suicidom.. Neke prežive sve, jer vjeruju u nešto, možda u nešto što i ne postoji ali ta vjera, dovoljno je jaka da iz iluzijom drži na životu.. svaka vjera je samo iluzija, vjera u bilo što na zemlji, samo iluzija. Neke osobe u našim životima od malena do kraja života nikada ne budu zapamćene po lošim stvarima, to bi trebale biti osobe tipa roditelja. Možda i prijatelja.. ali.. Što ako je premalo tih koji su bili dobri prema vama. i vaš život raste, kao i te emocije, koje ubija sjećanje. što onda... Bol je i dalje tu. izjeda vas. Uzimate bocu k usnama, mislite si.. Zašto to radim, zašto.. drugi pate zbog toga. i dok pogledate boca je prazna, prisječate se nećega vezano uz bocu. možda sličnu toj. To vam pobudi emocije, alkohol ih ojača i onda. onda uzmete još jednu bocu, pokušavate bocama pobjeći od sjećanja. i na kraju. alkohol vas obuzme. Vaše emocije ne postoje, vi ne postojite. jednostavno lebdim. Doživim delirium.. ali to je dobro. ili jednostavno se nađem u svojoj utopiji. oboje mi odgovara. Onda kako dani prolaze emocije vas i dalje kidaju, gledate osobe koje su krive za sve. govore da vas vole. ne vjerujete im naravno, govore da im je žao. plaču jer vas gledaju razorene. a što da napravite onda, što da napravim? potražim sljedeću bocu. I dan za danom, ubijam se sve više. Alkohol... Najbolji prijatelj, najveći neprijatelj.  Noćas potpuno sam Nitko više ne mari za mene danas Ovu noc sam potpuno sam Nitko ne osjeca bol koju osjecam ja Iako nije najveca. Nitko ne zna kuda odlazim ja Kada se gubim u mislima A ne znam ni ja, kuda odletim Mislima svojima se usrecim Ocima ogorcim. Ogorcenje mogu vidjeti A ljepotu zamisliti Nadati se osmijehu mogu ja Ali to je samo put tamo gdje je još veca patnja. Nitko ne mari za srce slomljeno Što u rukama držim dok se raspada A suze moje Više skoro da ni ne poštuje Postaju suze.. Oh živote moj što s tobom Toliki te vole Samo ja te ne volim živjeti I ubija me svaka pohvala Da lijep si ti Živote moj kao beskrajna si nocna mora znaj Ova pjesma sve je lošija i najbolje da dode joj kraj.  |
