Marketing
Make me cry and let me die
Mama, tata
Hej mama, hej tata
U što sam se pretvorio
Hej mama, hej tata
Oprostite što vas nikada nisam volio
Mama, tata, dali sam bol osjetiti morao
Da bi u daljnjem životu se boriti moga?
Hej mama, tata
Ja sam samo dijete bio
Zašto mi niste izbili iz ruke
Otrov koji sada zadaje svima oko meni muke..
Hej mama, tata
Zašto mi niste dali da sanjarim
Jedino alkohol je to znao učiniti
Mama, tata
Ja želim umrijeti.
Mama, voliš me kažeš
Zar da vjerujem
U riječi tvoje koje u meni bude bol
Mama, ti misliš da dovoljno je
Reći oprosti da popravi se srce moje?
Zašto ste mi život dali
Ako je on ovakav morao biti
Zašto ste me ostavili plakati
Samo alkoholu sam se mogao obratiti.
Tata, ti ponosan bi bio
Da sin ti je u životu uspio
Ali vidiš tata, ja nisam to
Ja sam u svome životu odavno propao.
Tata, što da kažem više
Sin tvoj ljubavne pjesme piše
Vjeruje u ljubav on nije kao ti muško
On je romantični alkoholičar
Od zadane boli dar
Da pišem pjesme te
Dok ne izgubim se.
Mama, tata
Mrzim vas oboje
I život ovaj koji živim, ne zbog sebe
Mrzim svaki dan koji proveo sam tu
Na zemlji u ovome prokletome paklu
Mama, tata ja ne znam što je to
Rat za novac, prokleto zlo
Ljubav vaša nije kao puna flaša
Alkohola što u sebe lijem
S suzama gorkima pijem
Dok svoje lice krvavim rukama umijem.
Ponekad osobe koje drugi najviše vole, ti nikada ne znaš zašto ih vole. Bili to roditelji, tete, prijatelji bilo tko. Ljudi... Ali neke emocije u nama stvaraju se dok smo mali, i kao takve rastu s nama.
ako narastu tužne, zauvijek butu dužne, nikada se ne promijene. srce postane takvo, za te ljude. Kakvo je bilo dok je, dok je sve to proživjelo.
Ponekad, srce bude slabo, a emocije prejake, negativne... onda takve osobe ćesto završe suicidom..
Neke prežive sve, jer vjeruju u nešto, možda u nešto što i ne postoji ali ta vjera, dovoljno je jaka da iz iluzijom drži na životu.. svaka vjera je samo iluzija, vjera u bilo što na zemlji, samo iluzija.
Neke osobe u našim životima od malena do kraja života nikada ne budu zapamćene po lošim stvarima, to bi trebale biti osobe tipa roditelja. Možda i prijatelja.. ali..
Što ako je premalo tih koji su bili dobri prema vama. i vaš život raste, kao i te emocije, koje ubija sjećanje.
što onda... Bol je i dalje tu. izjeda vas.
Uzimate bocu k usnama, mislite si.. Zašto to radim, zašto.. drugi pate zbog toga. i dok pogledate boca je prazna, prisječate se nećega vezano uz bocu. možda sličnu toj. To vam pobudi emocije, alkohol ih ojača i onda. onda uzmete još jednu bocu, pokušavate bocama pobjeći od sjećanja. i na kraju. alkohol vas obuzme.
Vaše emocije ne postoje, vi ne postojite. jednostavno lebdim.
Doživim delirium.. ali to je dobro. ili jednostavno se nađem u svojoj utopiji. oboje mi odgovara.
Onda kako dani prolaze emocije vas i dalje kidaju, gledate osobe koje su krive za sve. govore da vas vole. ne vjerujete im naravno, govore da im je žao. plaču jer vas gledaju razorene. a što da napravite onda, što da napravim?
potražim sljedeću bocu.
I dan za danom, ubijam se sve više.
Alkohol... Najbolji prijatelj, najveći neprijatelj.
Noćas potpuno sam
Nitko više ne mari za mene danas
Ovu noc sam potpuno sam
Nitko ne osjeca bol koju osjecam ja
Iako nije najveca.
Nitko ne zna kuda odlazim ja
Kada se gubim u mislima
A ne znam ni ja, kuda odletim
Mislima svojima se usrecim
Ocima ogorcim.
Ogorcenje mogu vidjeti
A ljepotu zamisliti
Nadati se osmijehu mogu ja
Ali to je samo put tamo gdje je još veca patnja.
Nitko ne mari za srce slomljeno
Što u rukama držim dok se raspada
A suze moje
Više skoro da ni ne poštuje
Postaju suze..
Oh živote moj što s tobom
Toliki te vole
Samo ja te ne volim živjeti
I ubija me svaka pohvala
Da lijep si ti
Živote moj kao beskrajna si nocna mora znaj
Ova pjesma sve je lošija i najbolje da dode joj kraj.
Post je objavljen 20.03.2007. u 22:43 sati.