Blacken The Angel ''my utopia'' ( my world is dead)
09.03.2007., petak
Game over #1#
|
nekada sam pisao postove drugačije, ne znam što se je promjenilo. nekada su moji postovi bili ne osobni toliko. sada sam postao čudan. valjda mi se svidjelo to što mi blog pruža, kao i pisanje. Duboko u sebi tražim dogovore na pitanja, koje postavljam iznutra odakle tražim odgovore. kako u pitanju nači odgovor... kako iz rupe stvoriti rupu.. loše zar ne. nije moguče. Ali mene ubija samoća... Ne mogu biti sam, dosadno je. I jednostavno.. ŠTo se dogodilo.. ? Zašto se je sve tako promijenilo, ja, ljudi oko mene, oni kole volim, oni koji me vole. Zašto? što se dogodilo? Jesam ja postaobolji ili lošiji? Ili sam vam samo možda dosadio ili ste se zaželjeli mene? ne znam više ni ja, kao ni vi. Imate li kada osjećaj da vas je sram onoga što jeste, onoga tko jeste. sram me je reći punim imenom i prezimenom nekome tko sam ja. Jer sramim se svoga indentiteta. A moje srce.. WTF se dogodilo s time. bar sam se nadao da če ono uvijek biti razumno. ali jebeno nije, a meni je tako savršeno svejedno, kao da mi je sve izgubilo bit. Ali da to kažem to bi bila laž.. Jer srce mi je jače nego prije, puno ljubavi. A kraj svijeta je valjda još daleko. pa ne mogu čekati dan kada umrem, sjedeći doma. Gledam djecu kako trče, sretni su, smiju se. Poželim biti mal kao oni, poželim biti uz njih, poželim ne sjećati se sebe, u njihovim godinama. Poželi biti netko drugi, tko može reći da se je zabavio kao klinac, tko može reći da mu je bilo dobro, ali ja, ne ja. Ovaj život je samo igra, a ja ih brzo volim preći. GAME OVER mi je najdraži dio igre, pogotovo igre koja se zove real life. Praksa me ubila, rad.. Potrgan sam vidite da ne mogu napisati dubokouman tekst, ni da se potrgam... blokada. pozdrav ljudi, ni sliku ne mogu staviti, ne da mi se. see ya in hell Besmrtnost ljubavi Ostavi sve iza nas primi me za ruku Ubit cemo bol i muku. Osmijeh na licu želim vidjeh ti Jer umrijeti cemo mi. Ja želim tvoje usne polagano ljubiti Posljednji put u krevetu ih dodirivati I molim te ne napuštaj me još Posljednju noc želim uz tebe proživjeti Jutarnjim zrakama ljubavi, jutarnjim zrakama cemo otici Samo ovu noc još nemoj me napustiti Želim tvoje tople usne, zadnji put ljubiti. Kao leptirova krila dva Tvoje usne na mojima Kao andel u rukama pala si mi. Osmijeh na licu vidim ti Oci pune smrti A ti smiješ se jer znaš Ovo je zadnji dan Ti smiješ se dok umireš A ja uz tebe cekam da, cekam da umremo zajedno mi Kao andeli što su s neba pali. Ostavili smo mirisi u postelji Ostavili smo život i bol Odlutali smo, kao dva andela u nebo Odlutali smo tamo gdje nema nikoga. Trcali smo livadama trcali smo šumama Plesali na oblacima. I nisam osjecao težinu svoje duše Osjecao sam se mrtav sretan Uz tebe ugledavši te ugledavši nas, sretne I mislio sam da kraj boli je to Da kraj boli je bilo to, uz tebe umrijeti, uciniti zlo. Ali grijeh moj o glavu mi se obio Pošiljku iz pakla sam dobio U život su me vratili. Ne, ne napuštam te Oni vratili su me natrag u tijelo moje Ne ljubavi ne napuštam te, vratiti cu se opet O zašto mi radite to Bijeli demoni, srce vam je zlo Kako možete uzeti me od nje Nakon što smo zrakama sunca ubili se oboje. Život su mi vratili i muke sam si morao skratiti Evo me ljubavi, tamo gdje smo umrli mi Sada umirem samo ja, a cekaš me ti. |
