nekada sam pisao postove drugačije, ne znam što se je promjenilo. nekada su moji postovi bili ne osobni toliko. sada sam postao čudan. valjda mi se svidjelo to što mi blog pruža, kao i pisanje.
Duboko u sebi tražim dogovore na pitanja, koje postavljam iznutra odakle tražim odgovore. kako u pitanju nači odgovor... kako iz rupe stvoriti rupu.. loše zar ne. nije moguče.
Ali mene ubija samoća... Ne mogu biti sam, dosadno je. I jednostavno.. ŠTo se dogodilo.. ?
Zašto se je sve tako promijenilo, ja, ljudi oko mene, oni kole volim, oni koji me vole. Zašto? što se dogodilo? Jesam ja postaobolji ili lošiji? Ili sam vam samo možda dosadio ili ste se zaželjeli mene? ne znam više ni ja, kao ni vi. Imate li kada osjećaj da vas je sram onoga što jeste, onoga tko jeste. sram me je reći punim imenom i prezimenom nekome tko sam ja.
Jer sramim se svoga indentiteta. A moje srce.. WTF se dogodilo s time. bar sam se nadao da če ono uvijek biti razumno. ali jebeno nije, a meni je tako savršeno svejedno, kao da mi je sve izgubilo bit. Ali da to kažem to bi bila laž.. Jer srce mi je jače nego prije, puno ljubavi.
A kraj svijeta je valjda još daleko. pa ne mogu čekati dan kada umrem, sjedeći doma.
Gledam djecu kako trče, sretni su, smiju se. Poželim biti mal kao oni, poželim biti uz njih, poželim ne sjećati se sebe, u njihovim godinama.
Poželi biti netko drugi, tko može reći da se je zabavio kao klinac, tko može reći da mu je bilo dobro, ali ja, ne ja.
Ovaj život je samo igra, a ja ih brzo volim preći.
GAME OVER mi je najdraži dio igre, pogotovo igre koja se zove real life.
Praksa me ubila, rad.. Potrgan sam vidite da ne mogu napisati dubokouman tekst, ni da se potrgam...
blokada.
pozdrav ljudi, ni sliku ne mogu staviti, ne da mi se.
see ya in hell
Besmrtnost ljubavi
Ostavi sve iza nas primi me za ruku
Ubit cemo bol i muku.
Osmijeh na licu želim vidjeh ti
Jer umrijeti cemo mi.
Ja želim tvoje usne polagano ljubiti
Posljednji put u krevetu ih dodirivati
I molim te ne napuštaj me još
Posljednju noc želim uz tebe proživjeti
Jutarnjim zrakama ljubavi, jutarnjim zrakama cemo otici
Samo ovu noc još nemoj me napustiti
Želim tvoje tople usne, zadnji put ljubiti.
Kao leptirova krila dva
Tvoje usne na mojima
Kao andel u rukama pala si mi.
Osmijeh na licu vidim ti
Oci pune smrti
A ti smiješ se jer znaš
Ovo je zadnji dan
Ti smiješ se dok umireš
A ja uz tebe cekam da, cekam da umremo zajedno mi
Kao andeli što su s neba pali.
Ostavili smo mirisi u postelji
Ostavili smo život i bol
Odlutali smo, kao dva andela u nebo
Odlutali smo tamo gdje nema nikoga.
Trcali smo livadama trcali smo šumama
Plesali na oblacima.
I nisam osjecao težinu svoje duše
Osjecao sam se mrtav sretan
Uz tebe ugledavši te
ugledavši nas, sretne
I mislio sam da kraj boli je to
Da kraj boli je bilo to, uz tebe umrijeti, uciniti zlo.
Ali grijeh moj o glavu mi se obio
Pošiljku iz pakla sam dobio
U život su me vratili.
Ne, ne napuštam te
Oni vratili su me natrag u tijelo moje
Ne ljubavi ne napuštam te, vratiti cu se opet
O zašto mi radite to
Bijeli demoni, srce vam je zlo
Kako možete uzeti me od nje
Nakon što smo zrakama sunca ubili se oboje.
Život su mi vratili i muke sam si morao skratiti
Evo me ljubavi, tamo gdje smo umrli mi
Sada umirem samo ja, a cekaš me ti.
Post je objavljen 09.03.2007. u 00:14 sati.