Blacken The Angel ''my utopia'' ( my world is dead)
07.03.2007., srijeda
I hate life, i hate this shit
|
Pokušavam biti ok i glumiti da je sve ok. I stvarno evo, dajem sve od sebe ali nejde.. kao da umirem a svaki dan se rodim da umrem. I nema kraja, izgubio sam se i idem samo dalje ponavljajuči sam sebe. Izgubio sam sve, sve što sam mogao nazvati dijelom sebe. Ne znam zašto me toliko ubija ta praksa, ali ja sam psihički preslaba osoba da bi izdržao rad punih 8 sati. Punih 8 sati bez moga maštaja, piskaranja. Ne, ne mogu ja to samo tako. Ja sam sanjar, ja ne mogu toliko biti svjestan. Sam sebe ne razumijem. Zašto se nisam danas našao s jednom curom... Mislim mogao sam umoran bio doma ili vani. Ne znam... Zašto prošle subote nisam pokušao nešto, što sam htio. Zašto sam morao opet biti pijan i zašto mi je samo alkohol 0-24 u mislima ovaj tjedan. Zašto ne mogu reći srcu da postane kamen? hmm. ah da, ne bi nas imalo što boljeti.. ne bi imao za što živjeti. Dobro, evo odgovorio sam na jedno pitaje. Zašto jednostavno ne mogu biti vesel kao svi i čemu to forsiranje samoga sebe, da dam nešto više od sebe nego mogu... Prejadno... Osjecam se totalno izmoreno, kao da me boli svaki dodir ove tipke na tipkovnici, užas. Da umirem osjećao bi se bolje, a ovako svaki dan, 5 dana u tjednu. Ne mogu, ne... Izdržat ću, da dobijem lovu, da mogu u zg. Da.. Jebem ti praksu, jebem ti novac. Želim se napiti, želim biti pijan svaki dan. a nemam novaca. Sve oko mene, sve što želim ne mogu imati samo zbog novca, prokleti papir. Ne mogu ni wow igrati kako treba. Preumoran sam da bi se koncetrirao i lijepo s ljudima igrao kao tim a još lošije ako igram sam i ne mogu paziti na sebe. Odu mi misli. Ah, jedva čekam petak. I subotu ofc. Petak bi mi trebao biti lijep bez alkohola a subota uz brdo alkohola. I da ljudi evo meni rođendan 12- tog.. pa jebiga... 18 godina. koje sranje. uživajte dok niste punoljetni, rado bi bio još jednom od 14 do 16. ali ide život dalje, jedina pauza je kraj igre, igre koji toliko mrzim. Real life. Put bez povratka Uhvati me anđele, raširi ruke svoje Primi me u svoje naručje Neka ovo bude kraj za moje suze. Ja, trebam samo tebe U ovoj agoniji i boli Ja ne mogu više i ne želim bez tebe Ja ne mogu podnijeti sve, ne bez tebe! Ne, ne mogu više vratiti se na put Ne mogu više sakriti se Ne mogu više osjećati laž Zatvoriti oči kao da postoji spas… Nadam sam se da mogu vjerovati ti Ali uvjerio sam se da čovjek si Ubila bi me, ali srce još voli te i polako umire. Dok gledam te bol ubija sve Ubija mene i sve oko mene Ubija zbog tebe a ja I dalje volim te Ja gubim se Gubim vjeru u spas! Anđele raširi krila primi me Anđele raširi krila primi me Anđele raširi krila primi me Anđele ubi me! Ne mogu više natrag Ne mogu se više osvrtati Ne, ne želim čuti tvoj glas Jer svaka riječ je samo laž Ne, ne, ne želim više vidjeti te Želim samo da nestanem ja I prokleta bol ta Što stvorila ju tvoja laž! Laži mi, laži ljubavi Znao sam da će ovako završiti Laži ljubavi, laži mi Nikada se više neću vratiti. Volim te, mrzim te Pitam se opet Kako si mogla to Pitam se danima samo to Kako si mogla prokleta bila Tvoje ime u meni je sol Na rani koja boli me A kada u sjećanjima nađem te Alkoholu predam se. Ne želim te se sjećati Ne želim srcu vjerovati Ne volim te, mrzim te Uvjeri srce moje da te mrzim molim te! Prokleto je voljeti i prokleto je mrziti Ali u ljubavi samo put do mržnje ču pronaći Onda ću bar mržnjom, prije završiti! Čekaj me, ne napuštaj me Zašto uvijek odlaziš od mene Pričekaj me da iskrvarim Da mogu i ja nestati Zar ću sam i umrijeti O prokleto si hladna zar ne Kao led iznutra hladna si A ja sam kao cvijet unutar ledenoga oklopa I život moj samo je slika Smrznuta u sjećanjima! Sve što smo ljubavi zvali Bile su laži Bez mača i oklopa ratnik sam sada ja Bez kraljevstva i kralja Plaćena ubojica Ubojica srca svoga Koje polagano trujem Alkohol još jedini štujem A ljubav si mi otela ti I zato sam prestao patiti Jer mržnja je sada sve Što moje srce ima za tebe. Ljiljani oko kreveta Krevet su ti okružili cvijećem Mene nazvali smećem Krevet su ti od mene maknu Na moje suze nisu se obazirali! Pustite me do njezinoga tijela da vidim je Vrištim njeno ime Ostavite me da gledam je Gledam je kako miris ljiljana upija u sebe! U mojemu snu cvijeće to značilo je ljubav ne bol Što se promijenilo sada Sve je bol i magla I dodir tvoj nestao je Sada dodirujem samo cvijeće Koje nisu dali da na krevet ti postavim. Nisu mi dopustili ljubavi Da ti se mrtvoj približim Nisu dopustili jedina da ti usne okusim Prije nego bijele ljiljane krvlju svojom obojim. Godine su nas rastavile Bolest koju su ljudi stvorili ubila te A ono što srce mi je dalo Sada ubiti će i mene Jer bol ta, nije izlječiva. Na kraju ljubavi cvijeće ću ti na grob staviti Spomenik hladni poljubiti Ruke tvoje u kosi zamisliti Zadnji put u krevet leći Tvoj miris na jastuku pronaći U vlastitoj zabludi i sreći Umrijeti. Bolje me ubiti nego te izgubiti Možeš me nazvati svojim grijehom ljubavi Ja ču te voljeti . Možeš me učiniti robom svojim Ja ču te voljeti. Možeš raditi od mene sve što poželiš Jer ja ču te i dalje voljeti Samo tebe ču voljeti, može me ubiti ako me misliš ostaviti. Ostavi se drugih ljubavi jedina Ja te volim više od svega Daj mi usne da dokažem ti Koliko značiš mi Da poljubim te snu moj. Ne pokušavaj naći nešto bolje Jer bolje ne može jedina Naša ljubav je plamen koji gori sve do neba Anđelima pali krila Srcu mome, i dalje ne da mira. Dok tužna glazba i dalje svira Ti ušećeš kao vila U postelju moju tako tiha i plaha Svilena ti je koža poput vilenjaka Ali anđel si ti I to znamo svi Koji smo te voljeli Da samo anđele se toliko voli Za njih se cijeli život moli. |
