Pokušavam biti ok i glumiti da je sve ok. I stvarno evo, dajem sve od sebe ali nejde.. kao da umirem a svaki dan se rodim da umrem. I nema kraja, izgubio sam se i idem samo dalje ponavljajuči sam sebe.
Izgubio sam sve, sve što sam mogao nazvati dijelom sebe.
Ne znam zašto me toliko ubija ta praksa, ali ja sam psihički preslaba osoba da bi izdržao rad punih 8 sati. Punih 8 sati bez moga maštaja, piskaranja. Ne, ne mogu ja to samo tako.
Ja sam sanjar, ja ne mogu toliko biti svjestan.
Sam sebe ne razumijem. Zašto se nisam danas našao s jednom curom... Mislim mogao sam umoran bio doma ili vani. Ne znam... Zašto prošle subote nisam pokušao nešto, što sam htio. Zašto sam morao opet biti pijan i zašto mi je samo alkohol 0-24 u mislima ovaj tjedan.
Zašto ne mogu reći srcu da postane kamen? hmm. ah da, ne bi nas imalo što boljeti.. ne bi imao za što živjeti. Dobro, evo odgovorio sam na jedno pitaje.
Zašto jednostavno ne mogu biti vesel kao svi i čemu to forsiranje samoga sebe, da dam nešto više od sebe nego mogu... Prejadno...
Osjecam se totalno izmoreno, kao da me boli svaki dodir ove tipke na tipkovnici, užas.
Da umirem osjećao bi se bolje, a ovako svaki dan, 5 dana u tjednu. Ne mogu, ne...
Izdržat ću, da dobijem lovu, da mogu u zg.
Da.. Jebem ti praksu, jebem ti novac.
Želim se napiti, želim biti pijan svaki dan. a nemam novaca. Sve oko mene, sve što želim ne mogu imati samo zbog novca, prokleti papir.
Ne mogu ni wow igrati kako treba. Preumoran sam da bi se koncetrirao i lijepo s ljudima igrao kao tim a još lošije ako igram sam i ne mogu paziti na sebe. Odu mi misli.
Ah, jedva čekam petak. I subotu ofc. Petak bi mi trebao biti lijep bez alkohola a subota uz brdo alkohola. I da ljudi evo meni rođendan 12- tog.. pa jebiga... 18 godina. koje sranje.
uživajte dok niste punoljetni, rado bi bio još jednom od 14 do 16. ali ide život dalje, jedina pauza je kraj igre, igre koji toliko mrzim. Real life.
Put bez povratka
Uhvati me anđele, raširi ruke svoje
Primi me u svoje naručje
Neka ovo bude kraj za moje suze.
Ja, trebam samo tebe
U ovoj agoniji i boli
Ja ne mogu više i ne želim bez tebe
Ja ne mogu podnijeti sve, ne bez tebe!
Ne, ne mogu više vratiti se na put
Ne mogu više sakriti se
Ne mogu više osjećati laž
Zatvoriti oči kao da postoji spas…
Nadam sam se da mogu vjerovati ti
Ali uvjerio sam se da čovjek si
Ubila bi me, ali srce još voli te i polako umire.
Dok gledam te bol ubija sve
Ubija mene i sve oko mene
Ubija zbog tebe a ja
I dalje volim te
Ja gubim se
Gubim vjeru u spas!
Anđele raširi krila primi me
Anđele raširi krila primi me
Anđele raširi krila primi me
Anđele ubi me!
Ne mogu više natrag
Ne mogu se više osvrtati
Ne, ne želim čuti tvoj glas
Jer svaka riječ je samo laž
Ne, ne, ne želim više vidjeti te
Želim samo da nestanem ja
I prokleta bol ta
Što stvorila ju tvoja laž!
Laži mi, laži ljubavi
Znao sam da će ovako završiti
Laži ljubavi, laži mi
Nikada se više neću vratiti.
Volim te, mrzim te
Pitam se opet
Kako si mogla to
Pitam se danima samo to
Kako si mogla prokleta bila
Tvoje ime u meni je sol
Na rani koja boli me
A kada u sjećanjima nađem te
Alkoholu predam se.
Ne želim te se sjećati
Ne želim srcu vjerovati
Ne volim te, mrzim te
Uvjeri srce moje da te mrzim molim te!
Prokleto je voljeti i prokleto je mrziti
Ali u ljubavi samo put do mržnje ču pronaći
Onda ću bar mržnjom, prije završiti!
Čekaj me, ne napuštaj me
Zašto uvijek odlaziš od mene
Pričekaj me da iskrvarim
Da mogu i ja nestati
Zar ću sam i umrijeti
O prokleto si hladna zar ne
Kao led iznutra hladna si
A ja sam kao cvijet unutar ledenoga oklopa
I život moj samo je slika
Smrznuta u sjećanjima!
Sve što smo ljubavi zvali
Bile su laži
Bez mača i oklopa ratnik sam sada ja
Bez kraljevstva i kralja
Plaćena ubojica
Ubojica srca svoga
Koje polagano trujem
Alkohol još jedini štujem
A ljubav si mi otela ti
I zato sam prestao patiti
Jer mržnja je sada sve
Što moje srce ima za tebe.
Ljiljani oko kreveta
Krevet su ti okružili cvijećem
Mene nazvali smećem
Krevet su ti od mene maknu
Na moje suze nisu se obazirali!
Pustite me do njezinoga tijela da vidim je
Vrištim njeno ime
Ostavite me da gledam je
Gledam je kako miris ljiljana upija u sebe!
U mojemu snu cvijeće to značilo je ljubav ne bol
Što se promijenilo sada
Sve je bol i magla
I dodir tvoj nestao je
Sada dodirujem samo cvijeće
Koje nisu dali da na krevet ti postavim.
Nisu mi dopustili ljubavi
Da ti se mrtvoj približim
Nisu dopustili jedina da ti usne okusim
Prije nego bijele ljiljane krvlju svojom obojim.
Godine su nas rastavile
Bolest koju su ljudi stvorili ubila te
A ono što srce mi je dalo
Sada ubiti će i mene
Jer bol ta, nije izlječiva.
Na kraju ljubavi cvijeće ću ti na grob staviti
Spomenik hladni poljubiti
Ruke tvoje u kosi zamisliti
Zadnji put u krevet leći
Tvoj miris na jastuku pronaći
U vlastitoj zabludi i sreći
Umrijeti.
Bolje me ubiti nego te izgubiti
Možeš me nazvati svojim grijehom ljubavi
Ja ču te voljeti .
Možeš me učiniti robom svojim
Ja ču te voljeti.
Možeš raditi od mene sve što poželiš
Jer ja ču te i dalje voljeti
Samo tebe ču voljeti, može me ubiti ako me misliš ostaviti.
Ostavi se drugih ljubavi jedina
Ja te volim više od svega
Daj mi usne da dokažem ti
Koliko značiš mi
Da poljubim te snu moj.
Ne pokušavaj naći nešto bolje
Jer bolje ne može jedina
Naša ljubav je plamen koji gori sve do neba
Anđelima pali krila
Srcu mome, i dalje ne da mira.
Dok tužna glazba i dalje svira
Ti ušećeš kao vila
U postelju moju tako tiha i plaha
Svilena ti je koža poput vilenjaka
Ali anđel si ti
I to znamo svi
Koji smo te voljeli
Da samo anđele se toliko voli
Za njih se cijeli život moli.
Post je objavljen 07.03.2007. u 17:54 sati.