Where dead angels lie

četvrtak, 31.08.2006.

Nova nada (moj roman) - 7. poglavlje

Evo i 7. poglavlje. Malo sam i preuredio blog, kao što se vidi. Inače, krenuo sam na vozački i nadam se da ću ga što prije položiti. Jedva čekam subotu, da odem na Zlostavljanje u Močvaru. Ajde ljudi, pozdrav. mah

7. POGLAVLJE

Spavao sam 2 dana i sanjao WoD i sve kroz što sam prošao u zadnjih tjedan dana. Sve se nekako prebrzo odvijalo. Pomislio sam da je bolje da se probudim iz tih snova i nastavim ovim čudom, da vidim do kuda će sve to ići. Počinjem se buditi i lagano otvaram oči. Vidio sam da mi je nešto čudno na tom krovu na kojem sam zaspao. Ona dva kipa su bila živa! Hodali su oko mene i vidjelo se na njima da nisu dobronamjerni. Odjednom su stali, jedan ispred mene, a drugi iza. Počela me loviti panika i strah. Ti kipovi su bili mrcine od 300 kila i oko 2 metra. Nije baš lijep prizor vidjeti takvo što ispred sebe i još je živo. Ovaj koji je stao ispred mene, gledao me svojim zeleno-žutim očima, tako hladno. Odjednom rašire krila i skoče na mene. Pod tom težinom su mi odma rebra popucala i noge smrskale. nisam mogao ništa, a oni su me počeli grebati oštrim kamenim pandžama i gristi jakim i oštrim očnjacima. Grizli su me svugdje po tijelu, imali su namjeru da me pojedu. Glavu sam izmicao cijelo vrijeme, jer sam jedino to i mogao, ali nikakve koristi, jer zadnje što sam vidio je bila dugačka pandža. Pomislio sam da je ovo moj kraj. Odjednom se iza njih pojavi nekakva jaka svijetlost i oni samo izgore i pretvore se u pepeo. Jednim okom malo proškiljim da vidim kakvo je to sad čuda, a ono Blue. Blue je bio sav zabrinut za mene, jer je vidio da sam stvarno nadrapao. Ostao sam bez jednog oka, slomljena rebra i izgrebana prsa i lice. "Budala si što si zaspao na krovu, to su bili kameni vampiri ili Gargoyeli. Oni su poput divljih životinja. Sad nastavi spavat, a ja ću te odvest na jedno mjesto gdje ćeš biti kao nov." reče mi Blue. Poslušao sam Blue-a i utonuo u san. Nakon malo dužeg spavanja, budim se u nekoj maloj slamnatoj kućici i prvo što sam ugledao, New faith. Ona me gledala sa očima punim suza. "Dobro si, dobro si!!! Nisam se micala od tebe, od kad te Blue ovdje donio." reče Faith sva sretna. "Gdje sam to?" upitam New faith. Ona mi odgovori: "U svijetu vještica, tu sam te izliječila i sad si kao nov." Iznenađeno kažem: "Svijet vještica?! Ali ja tu nesmijem bit, ako ovo dođe do mojih, mrtav sam!" Faith: "Ma smiri se, ovdje si bez brige i potpuno si izoliran od svog svijeta." Trgnem se i istrčim gol iz kreveta na ulicu. Svi su me u čudu gledali i čudili se otkuda vampir u njihovom svijetu. Faith istrči zamnom i uhvati me za ruku. Faith: "Sad ću te poslati u tvoj svijet, a sutra se nađemo ispred Kristalne planine. Sad idi!" Faith pucne prstima, a ja se stvorim ispred svog vijeća. Opet sam sav zbunjen stajao ispred i ništa mi nije bilo jasno. I o kakvoj je to planini pričala? Uđem u vijeće i pitam starješine: "Što je Kristalna planina?" Oni se međusobno pogledaju i jedan mi odgovori: "Od tamo se nije vratio nitko živ! Tamo se nikad ne ide sam, nego u parovima. Onaj tko preživi doći do vrha i sa vrha donijeti Kristalni mač, postaje besmrtan i vladar svoje rase. Normalno da to još nikad nije nitko uspio. Za tu planinu ti je rekla, da pretpostavim, ona vještica New faith. Glupača te tamo želi namamiti i ostaviti te da proživiš svoje najgore noćne more i strahove i na kraju umreš." Uspaničeno odgovorim: "Nije istina! Ona mi je spasila život i pustite je na mi..." odmah sam ušutio, jer sam shvatio kakvu sam glupost rekao i to pred vijećem. Vijeće: "Očito nisi svjestan svoje pogreške i zato ćeš sada morati odslužiti smrtnu kaznu. Uvrijedio si cijelu rasu vampira. Vidim da si se zaljubio u tu drolju, kad shvatiš da je to, bit će kasno! Zato te dječaće jako žalim, sada moraš otići na Kristalnu planinu i tamo ćeš i poginuti. Nećeš uspijeti donijeti mač, nema šanse. Čuvari neće dopustiti izdajici da donese mač i vlada svojom rasom. Neće te ostaviti živog. A sada idi i ne vraćaj se bez mača. Nadam se da ga nećeš donijeti, jer to bi uništilo cijeli vampirski svijet. Ne spadaš ni pod vampire, izdajniče!" Shvatio sam da sam napravio veliku glupost i neznam što da sad napravim. Jedino mi je preostalo da odem na tu Kristalnu planinu.

Image Hosted by ImageShack.us

31.08.2006. u 09:54 • 12 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.



< kolovoz, 2006 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Komentari da/ne?

Opis bloga

Svasta po malo: vampira, muzike, zivota...

Image Hosted by ImageShack.us

burninmad Moj idol burninmad

Image Hosted by ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us

Linkovi

Moje slike!

Kliknite OVDJE!!!
Ako ste naivni, kliknite i OVDJE!!!

Moji naj linkovi:

New faith
...want to be pretty
James
Bit će ih još....nisam još tolko poznat :)))

MSN:
julian.sten@hotmail.com

Moj e-mail:
juca.sten@yahoo.com

A neke životinje, šta ja znam...



adopt your own virtual pet!



Inače jako volim životinjice i imam doma 2 male preslatke kornjačice...cerek

Image Hosted by ImageShack.us
Da, znam da je preslatka! cerek

Image Hosted by ImageShack.us

U doradi....

TenebraDentro

In the darkness I fall...Solitude and despair
Condemned to wander every night

While the people sleeps...
I raise from my bier and begins my life.
My life of a vampire

Tenebradentro

wish your neck I wish your mouthI
wish your blood I wish I wish I wish you

In the darkness I live...
Misanthropic existence
Condemned to live forever
While the people loves
I remember my bride
But I can't cry for my despair


Demonic dreams

Invoking the dark and the moon of the night
Summoning the beast, forgotten tales
The angels slained the shades of life
As they spread the wings of death
Screamings of fear destroyed my faith
Howling beasts, crimson tears
Ravens cries in the shadows of night
The lightning strikes from the cloudless sky

Alone in the forest of dusk I ride
Without one path where I could go
A place of ancient splendour rise
Darkness falls upon my face

As creature as shadows once roaming that place
Death lying waiting for my soul
Deep in the shadows of night
She worshiped books for demonic dreams

Deeper and deeper as light was gone
Feel embracement of the dark
At this point of time I know
Prisoned in demonic dreams

Deeper and deeper as light was gone
Feel embracement of the dark
At this point of time I know
Prisoned in demonic dreams

As I arrived on the ruined tomb
Centuries of dusk marching side by side
Bleeding shadows of thy shrine
The forest whispers laments for me
Painfull screams devours my mind
Serenades of angel tears
Falling down from the bloodred sky

A vouce of destruction is calling to me
In my dream I summon the beast

Just like the rain an october night
The sun has stopped shining light
Just like a withering flower
Slowly - fading away

An eternal landscape of ashes and dust
Dead birds are faling from the sky
The place that you've named paradise
Emptiness what I can feel

The rain that falls tast like blood
The arrive of the black northern sky
And the angel rape my soul
Forgotten in demonic dreams


BENDOVI

Image Hosted by ImageShack.us
GRAVEWORM

Image Hosted by ImageShack.us
OBITUARY

Image Hosted by ImageShack.us
CRADLE OF FILTH

Image Hosted by ImageShack.us
ABSU