ponedjeljak, 10.07.2006.
Nova nada (moj roman) - 5. poglavlje
Evo ljudi i 5. nastavak mog romana, vidim da što dalje čitate da vam je sve zanimljiviji, pa eto...nastavite dalje pratiti Kaisera kroz njegov neobičan život. Mala obavijest: ovaj vikend idem na more tako da ću vjerojatno stić jedno poglavlje objavit.
5. POGLAVLJE
Vratio sam se u stan od Male, ona je mirno spavala. Legao sam se pokraj nje i zagrlio. Stalno sam razmišljao o Spadeu i razmišljajući zaspo. Sutradan ujutro se budim i vidim kako me Mala zabrinuto gleda. -Molim te mi reci što si napravio Spadeu. Reče zabrinuto Mala. Začuđeno sam je gledao, ništa mi nije bilo jasno. Mala me zagrli i počne plakati. Probam se sjetit i sjetim se da sam Spadea zadnji put vidio na motoru, ali mu nisam ništa napravio. -Reci mi, od kud ti da sam nešto napravio Spadeu? Upitam Malu. Mala prestane plakati i kaže mi: -Jutros sam dobila pismo da je Spade poginuo na motoru zato jer ga je vozio u teškim ozlijedama. -Nemam pojma o tome. Odgovorim joj. Mala me pogleda pogledom punim mržnje i zadere se: -To si ti kriv!!! Skoči mi za vrat, a ja joj zaorem nokte u leđa dok mi je pila krv. Počeo sam lagano gubit svijest, vidio sam crveno pred očima i bio sam potpuno nepomičan. Oči su mi se zatvarale i na kraju sam ostao u vječnom mraku, sa flekama crvenog. Bio sam u nesvijesti. Počnem se buditi i lagano otvarati oči. Kada sam došao sebi, pogledao sam oko sebe i našao se u nekom zapuštenom gradu. Ispred mene je stajala hrpa neke ružne rulje, bili su nakaze. Svi su mi izgledali čudno, kao da su već svi umrli. Bili su živi, svaki je bio iz svog vremena, tako da je bilo gusara, švaba iz drugog svjetskog, kraljevi rocka i poneki punker. Bilo ih je stvarno puno, oko 300. -Čopite tog jadnog vampira!!! Jedan iz rulje se zadere. Osjetio sam da se nisam baš u stanju kretati, nešto mi je na leđima smetalo, a to su bila velika crna krila. Pomislim si, bolje da počnem bježati nego da umrem po drugi put od neke hrpe ružnih bijednika. Skočim u zrak i raširim krila, poletim visoko, visoko, dok se nisam našao negdje drudje. To je bilo iznad oblaka. Osjećao sam neku povezanost sa tim mjestom. sve je bilo crno i svi su imali crna krila, poput mene. Sa svima sam osjećao neku povezanost, kao da smo svi jedna obitelj. Gledajući zbunjeno oko sebe, prilazi mi jedan crni tip. -Iz koje si porodice? Upita me. Ja sav zbunjen gledam u njega i neznam što da mu kažem. Skupim malo snage i upitam tipa: -Prvo mi reci tko sam, što sam, gdje sam i jesam li uopće živ! Lik mi se nasmije i dobrovoljno odgovori: -Znači, novi si. Dobro ti stoje krila, a sad da ti pojasnim neke stvari. Ovo mjesto gdje se sad nalazimo je svijet vampira. Ti, ja i sve oko nas su vampiri. Tojest to su sve živi, pravi ljudi koji traže novu nadu. Ispod nas su odmetnici, ona ružna rulja, to su ljudi koji su umrli i traže svoje izgubljene duše. Oni za razliku od nas nemaju priliku da se vrate u stvarni svijet. Gore, iznad nas su naši prirodni i najveći neprijatelji, a to su vještice. S njima se nesmijemo družit, ulazit u spolne odnose ili ih voljeti. O tome svemu vodi brigu vampirsko vijeće. A sad je vrijeme da se odem malo hraniti kineom ili ljudima. Usput pazi se od anđela, oni su poput policije ovdje. Tip propadne kroz zemlju. Nisam mogao vjerovati što mi se događa, sve kao i u mojim snovima. Nastavim šetati kroz vampirgrad. Odjednom ugledam Spadea, imao je isto krila i veliki mač. Izgledao je puno jače od mene i drugačije. Spazi me i priđe mi: -Nisi vjerovao, eto ti sad. Sramota si za naš rod i vampire. -Gdje je Mala? Upitam ga. On se nasmije i odgovori: -Ubrzo ćeš i nju vidjeti, a i svog plavog frenda, Bluea! Spade se okrene i digne i zrak svoj šiljasti rep. Podraga me s njim po mom znojnom licu i odleti prema velikoj zgradi koja je bila u obliku velikog šišmiša. Zaputim se tamo u nadi da ću nać i ja svoju novu nadu.
četvrtak, 06.07.2006.
Nova nada (moj roman) - 4. poglavlje
Ljudi oprostite što toliko kasni poglavlje, ali imao sam tehničkih problema, kako ste već i obavješteni od Tanye. 
Evo vrijeme je da nastavite čitati uzbudljivi život Kaisera!
4. POGLAVLJE
I tako trčući prema doma, naletim na Spadea koji je bio cijeli čudan. Bio je krvav oko usta. -Zašto si krvav? Upitam ga. -To se tebe ne tiče! Uostalom zašto ne bi malo sa mnom popio? Odgovori Spade. Pogledam malo bolje oko Spadea i vidim da pored njegove noge leži cura, sva izgrižena i krvava po vratu. Što sam je više gledao takvu krvavu, više mi se javljala želja da je popijem. Nisam se više mogao suzdržavati i sagnuo sam se da je malo poližem, dok se Spade hladnokrvno smijao. Samo što nisam zagrizao taj topli vrat, u glavi mi se javi nekakav glas upozorenja: -Nemoj, ti nisi jedan od njih. Protresem glavom i ustanem se, Spadea više nije bilo. Opet sav zbunjen i u čudu krenem brzim hodom u Malin stan. Ulazim sav umoran u stan, ali Male nije bilo, nego je na prozoru bila ona ljepota, New faith. Mislio sam si sve bolje od boljeg. Ironija, sve mi se činilo kao jedan dugački san. -Htjela sam ti se zahvaliti što si me spasio. Reče mi Faith. -Ma nije to ništa... Malo sam se zacrvenio. -Uostalom da te pitam, zašto me nisi ubio, nego spasio? Jesi svjestan sad posljedica? Upita me Faith. -Ne! U tome i je stvar, što mi ništa nije jasno. Daj mi pojasni malo stvari. Uzbuđeno joj kažem. -Mislila sam da ti je Blue već sve objasnio. Dobro, uglavnom, mi smo prirodni neprijatelji. Ti si vampir, a ja vještica. Bolje ti ne mogu sad pojasnit, žurim se u WoD. Odgovori mi Faith. -WoD??? Koji ti je sad to kur..??? Uzbuđeno je pitam. Ali Faith mi samo mahne i kaže: -Uskoro će ti bit sve jasno! I skoči kroz prozor, nestane u mraku od ulice. Odjednom, u stan ulazi Mala. -Jel znaš išta o vampirima? Upitam Malu. -Pa i ne baš, osim da je Spade vampir. Zato se i družim s njim, da me napravi poput sebe. Želim biti vampir. Odgovori mi Mala. Samo sam zašutio i razmišljao gdje da nađem Spadea i održim mu lekciju. Mala je otišla u kupaonicu da se okupa, dok sam ja legao na krevet i od umora zaspao. Rano ujutro, probudim se i vidim da Mala spava pored mene. Ustao sam se iz kreveta i stao na prozor, da malo uhvatim svježeg zraka. Pogledam malo iznad sebe i krov zgrade mi se učinio da je jako blizu i pomislim, kako bi bilo da skočim na njega. I tako stanem na rub prozora i opet začujem onaj glas: -Skoči, uspjet ćeš, samo se ne smiješ bojati. Imao sam vjere u sebe i tako se snažno odrazim i skočim, poletim na krov. Nisam mogao vjerovati da mogu skočiti sa 1. na 3. kat zgrade. Za još veće čudo, na krovu sam zatekao Blue-a. Mislim si, od kud tebe sad. Dođem do njega i kažem mu: -Blue, odvedi me u WoD ili šta već i sve mi objasni. Kako, što i gdje? Blue mi se nasmije i raširi svoja prekrasna anđeoska krila. -Nisi još spreman za WoD, to jest mjesto gdje si u svom pravom izdanju! Treba još vremena proć. Reče Blue. Poludio sam i zgrabio Blue-a za vrat sa rukom. -Dosta sa tim svim sranjim, odmah me vodi tamo! Zaderao sam se na Bluea. Blue me skine sa sebe ko od šale, izvadi mač i razreže me posred čela. Pao sam na pod u boli. Krv mi je tekla preko lica, a Blue mi reče: -Kao prvo, nikad ne napadaj anđela! Kao drugo, kontroliraj svoj bijes! Kao treće oprosti zbog ozlijede. Blue raširi krila i odleti. Pogledam preko puta na drugi krov i vidim Spadea kako pije neku curu. Obuze me bijes, ali se odmah sjetim što mi je upravo Blue rekao. Skočim do Spadea i zaderem se na njega: -Ostavi je krvopijo!!! Spade me pogleda i hladno odgovori: -Daj shvati neke stvari. Mi smo braća, isti si ko i ja, pomiri se s tim. Vampir si poput mene. Poludim na taj njegov hladan stav i opet viknem: -Nikad!!! Ja nisam nakaza poput tebe! Spade će na to: -Nemoj me provocirati i prizalogaji nešta, ja imam pametnijeg posla. Spade skoči sa zgrade na motor i odjuri. Pomislim si, koji sam ja jadnik, ništa mi nije jasno. Krenem prema prozoru od Male, niti ne sluteći što me očekuje.
ponedjeljak, 03.07.2006.
important...
čitatelji,morat ćete se još malo strpit kaj se tiče romana...defiler/black enemy je spriječen u daljnem pisanju,al niš ne brinite,brzo će on to riješit i
postat nove nastavke...
pozz
~dark mistress~
Moj idol 
