ponedjeljak, 10.07.2006.
Nova nada (moj roman) - 5. poglavlje
Evo ljudi i 5. nastavak mog romana, vidim da što dalje čitate da vam je sve zanimljiviji, pa eto...nastavite dalje pratiti Kaisera kroz njegov neobičan život. Mala obavijest: ovaj vikend idem na more tako da ću vjerojatno stić jedno poglavlje objavit.
5. POGLAVLJE
Vratio sam se u stan od Male, ona je mirno spavala. Legao sam se pokraj nje i zagrlio. Stalno sam razmišljao o Spadeu i razmišljajući zaspo. Sutradan ujutro se budim i vidim kako me Mala zabrinuto gleda. -Molim te mi reci što si napravio Spadeu. Reče zabrinuto Mala. Začuđeno sam je gledao, ništa mi nije bilo jasno. Mala me zagrli i počne plakati. Probam se sjetit i sjetim se da sam Spadea zadnji put vidio na motoru, ali mu nisam ništa napravio. -Reci mi, od kud ti da sam nešto napravio Spadeu? Upitam Malu. Mala prestane plakati i kaže mi: -Jutros sam dobila pismo da je Spade poginuo na motoru zato jer ga je vozio u teškim ozlijedama. -Nemam pojma o tome. Odgovorim joj. Mala me pogleda pogledom punim mržnje i zadere se: -To si ti kriv!!! Skoči mi za vrat, a ja joj zaorem nokte u leđa dok mi je pila krv. Počeo sam lagano gubit svijest, vidio sam crveno pred očima i bio sam potpuno nepomičan. Oči su mi se zatvarale i na kraju sam ostao u vječnom mraku, sa flekama crvenog. Bio sam u nesvijesti. Počnem se buditi i lagano otvarati oči. Kada sam došao sebi, pogledao sam oko sebe i našao se u nekom zapuštenom gradu. Ispred mene je stajala hrpa neke ružne rulje, bili su nakaze. Svi su mi izgledali čudno, kao da su već svi umrli. Bili su živi, svaki je bio iz svog vremena, tako da je bilo gusara, švaba iz drugog svjetskog, kraljevi rocka i poneki punker. Bilo ih je stvarno puno, oko 300. -Čopite tog jadnog vampira!!! Jedan iz rulje se zadere. Osjetio sam da se nisam baš u stanju kretati, nešto mi je na leđima smetalo, a to su bila velika crna krila. Pomislim si, bolje da počnem bježati nego da umrem po drugi put od neke hrpe ružnih bijednika. Skočim u zrak i raširim krila, poletim visoko, visoko, dok se nisam našao negdje drudje. To je bilo iznad oblaka. Osjećao sam neku povezanost sa tim mjestom. sve je bilo crno i svi su imali crna krila, poput mene. Sa svima sam osjećao neku povezanost, kao da smo svi jedna obitelj. Gledajući zbunjeno oko sebe, prilazi mi jedan crni tip. -Iz koje si porodice? Upita me. Ja sav zbunjen gledam u njega i neznam što da mu kažem. Skupim malo snage i upitam tipa: -Prvo mi reci tko sam, što sam, gdje sam i jesam li uopće živ! Lik mi se nasmije i dobrovoljno odgovori: -Znači, novi si. Dobro ti stoje krila, a sad da ti pojasnim neke stvari. Ovo mjesto gdje se sad nalazimo je svijet vampira. Ti, ja i sve oko nas su vampiri. Tojest to su sve živi, pravi ljudi koji traže novu nadu. Ispod nas su odmetnici, ona ružna rulja, to su ljudi koji su umrli i traže svoje izgubljene duše. Oni za razliku od nas nemaju priliku da se vrate u stvarni svijet. Gore, iznad nas su naši prirodni i najveći neprijatelji, a to su vještice. S njima se nesmijemo družit, ulazit u spolne odnose ili ih voljeti. O tome svemu vodi brigu vampirsko vijeće. A sad je vrijeme da se odem malo hraniti kineom ili ljudima. Usput pazi se od anđela, oni su poput policije ovdje. Tip propadne kroz zemlju. Nisam mogao vjerovati što mi se događa, sve kao i u mojim snovima. Nastavim šetati kroz vampirgrad. Odjednom ugledam Spadea, imao je isto krila i veliki mač. Izgledao je puno jače od mene i drugačije. Spazi me i priđe mi: -Nisi vjerovao, eto ti sad. Sramota si za naš rod i vampire. -Gdje je Mala? Upitam ga. On se nasmije i odgovori: -Ubrzo ćeš i nju vidjeti, a i svog plavog frenda, Bluea! Spade se okrene i digne i zrak svoj šiljasti rep. Podraga me s njim po mom znojnom licu i odleti prema velikoj zgradi koja je bila u obliku velikog šišmiša. Zaputim se tamo u nadi da ću nać i ja svoju novu nadu.
Moj idol 
