petak, 08.06.2018.
Dnevnik zahvalnosti 149/365
Jučer sam krenula busom na posao, ali približavajući se Črnomercu skužila sam da mi bus na koji moram presjesti ide tek za 20 minuta. Provjerila sam na mobitelu (google karti) koliko sam daleko od škole. Sišla sam stanicu prije i prošetala 2,5 km. Uživancija! Maksimalno sam lovila hlad jer ne volim biti puno na suncu, ali mila majka prema javnom prijevozu i raznim miomirisima u njemu kojih se užasavam. :(
Lijepa i ugodna šetnja i lijep i veseo dan na poslu... I inače su ovi zadnji nastavni dani na poslu mix raznih osjećaja. Ove godine se rastajem sa svojim školskim klincima (sljedeće godine opet idem u 1. razred) pa sam malo tužnjikava. Stvarno su odlična generacija. Nemam pojma što me čeka sljedeće godine...opet u prvom, ali veselim im se.
Sad polako završavam ručak za danas (za djecu)... pa idem pola busom pola opet pehaka :)))
ručak je skoro gotov....još samo 10-ak minuta da se malo jače zapeče :)
- 09:04 -