četvrtak, 29.03.2018.
Dnevnik zahvalnosti 79/365
Uvijek sam sebe doživljavala kao nekog vuka samotnjaka. (introvert do daske) Takva sam i bila. U nekom trenutku, ili vjerojatnije postupno, to se promijenilo, a da ja to ni sama nisam primijetila.
Mislim da sam sad (poput prave vage) pronašla pravu mjeru između druženja s ljudima i druženja sa samom sobom. Još uvijek volim puno biti sama pa pišem, crtam, čitam, pospremam, razmišljam, planiram...
Ali volim se i družiti s dragim, dobro probranim, veselim i pozitivnim ljudima. Na njima sam zaista zahvalna što su dio mog života. Frendicu iz djetinjstva sam već spomenula u jednom postu. Ona je zaista posebna osoba u mom životu. Svojoj kćeri sam po njoj (i svojoj mami) dala ime.
Nemam puno prijatelja, ali ovi koje imam su mi jako važni pa ih ne mogu sve staviti u jedan post. Nastavak slijedi...
- 10:38 -
Komentari (14) - Isprintaj - #
