|
Postoje li muško – ženska prijateljstva?! S tim sam se problemom susretala gooooooooodinama?! Zapravo susrećem se sve ove godine neobičnog i intenzivnog prijateljevanja s čovjekom kojeg svugdje predstavljam kao The friend. Prijatelji smo pola života, a ja bih rekla otkad nešto svjesnije znamo za sebe. Išli smo u isti razred 4 godine. Zajedno smo odlazili u školu i zajedno smo po povratku zastajkivali ne mogući se rastati. Bili smo udaljeni 50-ak metara, a sate i sate smo znali provoditi u telefonskim razgovorima. Tu su se rađale naše prve filozofske spekulacije, prva otkrića, prva vjera i prve sumnje u svijet... Bili smo dvojac bez kormilara. I svi su pokušavali otkriti tajnu naše povezanosti. Moj je otac godinama bio uvjeren da mi je on momak, a onda je razuvjeren zaključio da je jamačno momak mojoj priji (valjda zato što je on oženio vlastitu priju:-)). Ne znam što je njegov otac mislio :-). Upisali smo različite gimnazije, ali nas to ni u čem nije spriječavalo, jer smo imali svoj svijet razgovora. Svak je živio svoj život, ali smo zajednički živjeli ono što nam je bilo zajedničko. Nikada nismo imali potrebu jedno drugome sve prepričavati, jer to nije bila takva vrsta ljubavi. On je govorio sve ono što nije mogao za sebe zadržati. Govorio je i da puši, ali nikada u životu nije mogao zapalit duvan ispred mene (to nije bio dio našeg svijeta). Smijala sam mu se zbog toga, a on je govorio da nema potrebe pušiti. I prestao je s vrimenom. Kladim se da bi se i sad zakunio da je bar jednom pušio predamnom, da se meni samo čini da je bilo drukčije... Ja bi mu se opet nasmijala. Nasmijao bi se i on. Upisali smo i različite fakultete. U različitim gradovima. Sad živimo na daljinu, ali je osjećaj isti. Drukčiji smo, ali isti. Čujemo se, kao nekada, telefonski... i pričamo o svemu i ničemu, sada kao nekada... Ne znam do kada ćemo trajati. Ja bih rekla zauvijek, ali znam da su presmijele riječi zauvijek i nikada, jer ne odlučujemo samo mi o tome. Tko zna hoće li moj budući tolerirati moju toleranciju, noćne razgovore iz dosade, njegove pozive u pomoć u bilo koje doba dana, ovisnost o drugome?! Tko zna hoće li njegova buduća razumjeti njegovo povjerenje, potrebu da se javi, da se ispovjedi, da bude... sve kao što je i bilo (s obzirom na njegove sklonosti prema određenoj vrsti žena i njihove sklonosti da ga provjeravaju zbog njegovih sklonosti :-)...)?! Uvijek smo bili dvojac bez kormilara, al što kad netko treći odluči preuzeti kormilo?! ............................................ Što me snašlo, a?! Gledam onu seriju Ed. Prepoznah se u nekim njegovim nedoumicama. Samo što ovaj dvojac još nije došao u fazu uplitanja trećega...:-)! (Split, 15.06.2005.) P. S. Kao što u naslovu stoji ovo je refresh za naslovnika! Sada, kada znam da će ovo pročitati, dodala bih još štošta, al' ipak ostavljam izvorni tekst. Prvi dojam (pa i na ovim virtualnim poljima) je valjda najiskreniji. :) |
| < | prosinac, 2005 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv