andabile

U Istri živi legenda o zmajevim linijama.

Kaže da, ako se nalazimo blizu pristupa linijama i ako znamo koristiti vezu između linija i vlastitih mikrolinija, moći ćemo povećati osobnu moć spoznaje.

I drevni su se graditelji držali tog pravila pa su tako na posebnim križanjima gdje su smještena energetska vrela, gradili megalitske objekte koji su akumulirali energiju gdje i danas, uporno stoje, prkoseći stoljećima te svjedoče o nekoj tajnoj vezi između svemira, prirode i čovjeka.

A ako ste na takvim mjestima, uz impozantnost kamenih kula primjetili čvrst splet starih kvrgavih stabala i živog kamenja to je zato jer i biljke, poput svih ostalih vrsta, imaju svoje specifične mikrolinije.

Biljka kada dovoljno naraste i kad joj širina korijenja dosegne bar 10 metara uspije se povezati s raznim vrstama izdanaka drugih biljaka i tako postaje moćna antena koja ima odgovarajuće potencijale i inteligenciju. Šumsko tlo i čitav prirodni teritorij postane veliki živčani sustav ogromne površine.

Na nekim su mjestima , velika stara stabla nastavila postojati, iako ih više nema u materijalnom svijetu.
Nestala su samo na razini vremena u koje smo uronjeni u ovom materijalnom svijetu.

-----------------------------------------------------------------------------------------------------------------------



NE/VIDLJIVO I NE/IZREČENO

Oberto Airaudi – Falco u svojoj knjizi „Sinkrone linije“ navodi da se ljudsko biće smatra ogledalom svemira.
Magija odraza rađa se na principu da isto privlači isto.

Fizičko tijelo odgovara svijetu materije, suptilno tijelo „pragu“, a duša „realitetu“.

Na svakoj osobi postoje točke protjecanja koje su točna preslika sinkronih linija.

U „malenoj sobi“ koju svatko ima (mjesto smješteno duboko u nama u kojem su, prema starim Egipćanima, sadržani svi odgovori), nalaze se svi putovi: ona je poput mape cijelog našeg svijeta i njome se možemo kretati ovisno o sposobnostima.

Napraviti to znači naučiti sanjati, koristiti suptilna tijela, spoznavati.

Svaki čin individualne slobodne volje stvara događaje koji će imati odjek na čitavome planetu. Mikrolinije nemaju nikakve veze sa duhovnim činjenicama: događaji teku linijama i prolaze, a slobodnom voljom možemo upravljati prilikama

Sveti ples

Sveti ples se sastoji od posebnih kretnji koje omogućuju zauzimanje idealnih položaja za mikrolinije: njihova je brzina kretanja različita u odnosu na tijelo te kao da su često ispred njega.
To je isto kao što je misao brža od fizičke aktivnosti koja dolazi naknadno.
Kada se osoba brzo kreće, iza sebe ostavlja trag.
Koraci svetog plesa ocrtavaju položaje linija. Na taj način se naše tijelo-hram povezuje s vlastitim mikrolinijama.

Zauzimajući svjesno prirodni položaj, otvaramo u sebi točke koje nam omogućuju održavanje i primanje većih energija. Koristeći specifične položaje koji djeluju na mikrolinije, moguće je uskladiti adonajbe (čakre) kao mjesta kontakta među pojedincima. Kada se ritualno ostvari ovakva vrsta veze, možemo dobiti međusoban odjek muškog i ženskog principa, koji se simbolički izražava u liku androgina.

Povećati osobnu moć spoznaje

Ako se nalazimo blizu pristupa linijama i ako znamo koristiti vezu između linija i vlastitih mikrolinija, moći ćemo povećati osobnu moć spoznaje.
Simbolički, ako neki iluminat oslobodi vlastite mikrolinije, on će sukladno tome dobiti moć da njegova znanja odjeknu u drugima, a ti će drugi zatim tu mogućnost, ovisno o njihovoj slobodnoj volji, moći iskoristiti ukoliko to žele.

Biljke i šume
I biljke, poput svih ostalih vrsta, imaju svoje specifične mikrolinije. Biljka kada dovoljno naraste i kad joj širina korijenja dosegne bar 10 metara te se uspije povezati s raznim vrstama izdanaka drugih biljaka, postaje moćna antena koja ima odgovarajuće potencijale i inteligenciju. Šumsko tlo i čitav prirodni teritorij veliki su živčani sustav ogromne površine.

Na nekim mjestima šume su nastavile postojati, iako ih više nema u materijalnom svijetu. Nestale su samo na razini vremena u koje smo uronjeni u ovom materijalnom svijetu.

Na Zemlji, ljudska bića koriste biljnu vrstu kao simbiont.

Biljke žive s nama u simbiozi i mogu biti most preko kojeg se odašilju signali diljem galaksije, kako bi se proširile točne informacije o ljudskom biću i drugim vrstama. Biljke postaju točke odašiljanja signala, budući da je sve ono što je živo blisko povezano, a linije protječu upravo preko onog što je živo.

Ljetni i zimski solsticij

Postoje vrlo važna vremenska razdoblja u godini kada je lakše ostvariti kontakt s linijama i koristiti ih: to su ljetni i zimski solsticij.

Tada kao da linije postaju „mekše“ što omogućava lakši pristup, dok su u drugim razdobljima krute i tvrde i nije ih moguće ni okrznuti.
Tijekom zimskog solsticija postavljaju se temelji onoga što će se kasnije nadograđivati tijekom ljetnog.

Za vrijeme solsticija biljke imaju proširene sposobnosti te je i zato lakše koristiti sinkrone linije u tom razdoblju. Tako da sinkrone linije predstavljaju stabilan i postojan element koji sudjeluje u ritmovima.

Mreža Zmajevih linija i Motovun

Mrežom zmajevih linija prenosi se energija inkarniranog Duha Zemlje, a također je primatelj i odašiljatelj drugih galaktičkih energija koje su važne za rast Zemlje i njenih stanovnika. Najpoznatije galaktičke energije su one koje su vezane za konstelacije zodijaka i ostale planete sunčevog sistema.

U prostoru često možemo prepoznati mjesto koje je na posebni način povezano s „dišnim otvorom“, kao što je npr. lokacija Motovuna.




Motovun i izvor energije

Osnovno značenje položaja Motovun može se čitati iz simboličkog jezika zapisanog u grbu grada, u kojem na vrhu brijega stoji mjesto s pet kula, a u srcu brijega leži cvijet. Iz navedenog se zaključuje da se Motovun nalazi nad izvorom energije.

U grbu su tri vrha, dok je u stvarnosti jedan. Oni ne postoje fizički, već samo simbolički. Međutim, unutarnja struktura Motovuna oblikovana je tako da ima tri dominantne točke označene trima crkvama, koje su povezane s dvije glavne ulice, a gledane iz zraka imaju završetke u spiralnom obliku, koji su na vrhu brijega spojeni te čine oblik terase na kojoj stoji tvrđava.

Spiralni ples akvastata (linije koje nastaju s tokovima „vode“) oko izvora energije stvara atmosferu koja u ljudima budi poseban osjećaj sreće. Središnji toranj na grbu (u stvarnosti, toranj katedrale) upućuje da se iz ovog prostora šire putovi energije (lay lines, zmajeve linije), kroz koje se širi energija koja se pretače kroz dišne otvore te opskrbljuju živa bića životnom energijom (etherom, pranom).
Taj arhetip u Istri, kako ga prikazuje Marko Pogačnik u svojoj knjizi „Zmajeve linije“, sastavljen je od dva elementa: sunčevog kruga/kotača i oznake dišnog otvora (kroz koji prostor komunicira s drugim svjetovima).

Dišni putevi

Inače, u Istri postoje dva sloja označavanja dišnih putova, prvi – pretpovijesni: sastavljen od megalita (Mordele), i drugi – gradovi (Motovun), crkve (Strunjan)


Zmajeve linije i sazviježđe Orion te legenda o Kralju Arturu


Veza crteža i lokacija u Istri sa sazviježđem Oriona jako asociraju na Glastonbury-zodijak čiji su simboli razmješteni na određenim lokacijama u Engleskoj u pokrajini Somerset, u okolici Glasotnburya, a ocrtavaju energetske zone u krajoliku odnosno legendu o kralju Artura.

Raspored tih simbola je uočila Katherine Maltwood (Glastonbury's Temple of the Stars, Katherine Maltwood, James Clarke, 1935). Na tlu je otkriven velik broj koincidencija koje se poklapaju, a odnose se na imena lokacija i izgled krajolika. Katherine Maltwood je bila svjesna da su zodijak konstruirali sumerski Kaldejci, kako se pretpostavlja oko 3000 g.p.Kr. (Izvor: http://www.isleofavalon.co.uk/avalon-mysteries3c.html - prikaz mape Glastonbury-zodijaka).

Istra i arhetip Jarac

Budući da Istrom dominira i drugi arhetip – jarac, možda kad bi se pokušalo pronaći i druge znakove zodijaka (na teritoriju Istre ili mnogo širem teritoriju, recimo koji je obuhvaćao Vučedolsku kulturu) možda bi se došlo do sličnog zaključka o postojanju zodijaka u krajoliku. Naime, ne postoje bez razloga slični sistemi djelovanja kroz dugu povijest čovječanstva, oni su morali i još uvijek imaju neku određenu svrhu.
Kako se astrološki znak jarca, koji je vezan uz konstelaciju jarca, javlja 22. prosinca, mogao bi se vezati uz zimski solsticij.



Simboli

Oberto Airaudi – Falco navodi da se „zahvaljujući volji, prikladnim i točno određenim sistemima odnosno ritualima određuje oblik koji se prebacuje na linije, koje ga apsorbiraju i dalje raspoređuju.“.

Također, arhetipski simbol sunčevog kruga iz Istre odgovara simbolu „theta“. Kako svaki simbol ima svoju frekvenciju, vjerojatno i prva dva naizgled ista simbola u prikazanom nizu od tri simbola, imaju različitu frekvenciju.



Simbol „theta“, neka od značenja:
1. simbol u nizu: duša, Zemlja
2. simbol u nizu: sreća
3. simbol u nizu: samorealizirana osoba, Bog, Sunce

Zbilja ima smisla, da duša ispunjena radošću postaje samoralizirana i dostiže razinu Božanstva.
Znači, preostaje nam da budemo sretni i zahvalni na onome što imamo i postižemo jer kad bi sve unaprijed znali, ne bi bilo radosti otkrivanja.


Histria

Nadalje, slično Pogačnik pomoću sunčevog kruga opisuje ime Istre – Histria (latinski, najstariji zabilježeni naziv). Naime, korijen riječi se sastoji od pet slova – „histr“.
Prvo izvorno slovo je izgubljeno. Ako se korijen „histr“ upiše u sunčev krug, tako da se na točkama kružnice nalaze slova „istr“, a u sredini je neizgovoreni „h“, proizlazi da „istr“ prikazuje vidljivu razinu krajolika, a „h“ nije izgubljeno, već prikazuje nevidljivu razinu.

U simbolu theta, također, bi se mogao na točkama kružnice nalaziti slova „teta“, a neizgovoreni „h“ u sredini.

Dakle, budući da su drevni ljudi imali znanje o linijama i znali koristiti energiju bezuvjetne ljubavi, koja putem linija prožima cijeli Svemir, može se zaključiti da je bitno održavanje čistoće linija i mikrolinija. Preduvjet za čistoću mikrolinija unutar čovjeka su čisto srce, čistoća misli, unos čiste, zdrave hrane. Ovo pokazuje koliko su naši preci živjeli usklađeno s kozmičkim zakonima. Prema tim principima energija je mogla kvalitetnije i bolje protjecati i duhovnost ljudi je bila u većoj mjeri zastupljena.






----------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

PROŠIRENI DODATAK UZ TEKST


Linije koje dijele nebo

U području astronomije, drevni narodi poznavali su kretanje zvijezda preko „meridijana“, zamišljene linije koja „dijeli nebo“, koja se može zamisliti kao luk koji povezuje sjeverni i južni pol i prolazi točno iznad glave promatrača. Zvijezde (kao i sunce, mjesec i planeti) kada prelaze tu zamišljenu liniju dosežu „zenit“ ili „kulminaciju“ – najveću visinu iznad obzora za određenih dana. Tako je npr. položaj Oriona na nebeskom svodu imao očito veliku važnost za drevne civilizacije prilikom slavljenja proljetnog ekvinocija, a između ostalog, bio je bitan u gradnji piramida.

Orion

Smatra se da je oblik konstelacije Orion formiran prije oko 1,5 milijuna godina te da se može pratiti paralelno s pojavom ljudske civilizacije. Zbog lakog raspoznavanja, Orion je bio predmet raznih prikazivanja drevnih civilizacija i mitologija. Dio naše galaksije Mliječni put gdje je smještena Zemlja zove se Orionovo naručje. „Put mrtvih je bio zemaljska preslika Mliječnog puta“, kao što navodi Graham Hancock u svojoj knjizi „Otisci Bogova (Potraga za početkom i krajem)“, str. 153.

Histri

Za Mordele i Picuge u Istri, moglo bi se reći ,da se radio o arheoastronomskim lokacijama.

Ta poveznica proizlazi iz njihove veze sa sazviježđem Orion, a i zbog veze sa kulturama i filozofijom zasad poznatih naroda koji su živjeli na tlu Istre, kao što su Etrušćani, Kelti, Iliri (Histri).

Naime, njihov život temeljio se na poznavanju određenih znanja koja su međusobno protkana, a obuhvaćala su znanje astronomije, matematike, sakralne geometrije, energetskih tokova u svemiru i njihovog korištenja. Sve se to odražavalo i preslikavalo na njihov svakodnevni život od poljoprivrede, prehrane, shvaćanja čistoće, liječenja, načina izrade posuđa, odjeće, nakita, umjetnosti, uređenja okoliša, arhitekturu, pokapanja umrlih i običaja vezanih uz duše pokojnika, shvaćanja zagrobnog života. Radilo se o iznimno sofisticiranim znanjima, koja moramo ponovno otkriti i rekonstruirati kako bismo bolje sastavili sliku svijeta u kojem živimo.

Naime, tisućljećima sinkrone linije imaju tendenciju vrlo laganog pomicanja prema sjeveru, dok se sinkroni čvorovi – koji su više ili manje aktivni ovisno o trenutku – kreću brže: moglo bi se reći da međusobno skakuću. Na primjer, energije i najvažnije točke izviranja linija na površinu koje su prije 2500 ili 3000 godina prolazile Egiptom ili Srednjim Istokom s vremenom su se pomakle prema sjeveru. (izvor: Oberto Airaudi – Falco „Sinkrone linije“, str. 74.)

Dakle, promatrajući s određenog šireg aspekta može se reći da lokacije Moredele i Picuge odražavaju sazviježđe Oriona (zrcalni Orion). Ovo shvaćanje inspirirano je člankom istarskog istraživača drevne Istre Davora Šišovića, koji u rasporedu brežuljaka na tim lokacijama vidi piramide te ih uspoređuje s rasporedom zvijezda u pojasu Oriona, iako uz malo odstupanje


MORDELE I PICUGE – ZMAJEVE LINIJE – VUČEDOLSKI ORION

Prema Marku Pogačniku u knjizi „Zmajeve linije“, u Mordelama se nalazi točka križanja zmajevih linija. Motovun je, prema njegovu sustavu, najsnažnije izvorište pozitivne energije u Istri, jer se u njemu križaju tri zmajeve brazde.

Jedna brazda, koja od Motovuna vodi na zapad, prolazi točno kroz središte tolosa na Malom Svetom Anđelu. Druga zmajeva brazda prostire se otprilike paralelno sa zapadnom obalom Istre i spaja veliki kameni megalit na morskoj obali podno Strunjana s još jednim kamenim tolosom, koji se nalazi na Rtu Kamenjak, a točno na polovici te udaljenosti je, opet, tolos na Malom Svetom Anđelu. Nadalje, Pogačnik navodi da su tri usporedna brežuljka koja čine Mordele slična trima vrhovima u grbu Motovuna. Naime, na srednjoj Mordeli križanje je označeno megalitskim krugom od neobrađenih kamenih blokova. Na istom brežuljku su i drugi oblici, uključujući krug od četiri kamena s petim u sredini, kompozicija koja se nalazi na motovunskom vrhu i u Strunjanu. Pogačnik iznosi pretpostavku da su kameni krugovi, kakvi se danas nalaze na Mordeli, stajali i na zmajevim središtima Motovuna, Kopra, Pirana i drugdje, ali su iščeznuli zbog širenja gradova na tim mjestima. Navedeni krugovi predstavljaju arhetip Istre, koji se sastoji od sunčevog kruga, kotača i oznake za dišni otvor. Nadalje, pretpostavlja da zmajeva linija koja ide od Devina do rta Kamenjak, koja jedina teče po cijeloj dužini istarskog poluotoka (oko 90 km), daje Istri posebnu vibraciju. Ta linija pola dužine, od Devina do Poreča, teče ravno dok u kamenom krugu na brežuljku Mordele zaokeće 15° istočno. Također su po cijeloj dužini istarskog poluotoka linijama nacrtana dva životinjska roga, koji predstavljaju drugi arhetip Istre, koji se nalazi u grbu Istre. Tradicionalno je simbol Istre – jarac, koji simbolizira zmajeve linije te Pogačnik pretpostavlja da je istarsko područje povezano sa zviježđem jarca (Capri-cornus). Sunčev krug predstavlja sunčev element u arhetipu Istre, a kozorog, jarac zemaljski. Sunce simbolizira aktivne stvaralačke sile (yang), a Zemlja pasivne energije (yin). Ovi arhetipi ukazuju na različite vrste vibracija na tim mjestima. Astronomi poznaju te vrste zračenja, koja su prisutna: prva kod crnih odnosno bijelih rupa, zatim kod nepomičnih zvijezda, i treća kod periodičnih zvijezda. Tako da proizlazi da drevna mudrost na Zemlji preslikava mehanizam nebeskog makrokozmosa.

VUČEDOLSKI ORION

Dakle, budući da se nedovoljno zna o arheološkim lokacijama Mordele i Picuge, sistem razmišljanja koji je korišten na važnom arheološkom nalazištu Vučedol, mogao bi se analogijom primjenjivati kod potencijalnih arheoloških iskapanja na tim lokacijama. Naime, vučedolska kultura obuhvaćala je prema prof. Aleksandru Durmanu liniju Solun - Vučedol – Trst – Salzburg – Prag – granicu Poljske.

Za vučedolsku civilizaciju se smatra da je postojala od oko 3000-2400. g. pr. Kr. te da je postojala paralelno sa velikim civilizacijama kao što je staro carstvo u Egiptu, sumerska civilizacija u Mezopotamiji, razvijala se paralelno s Trojom i početnom fazom Troje II. To nalazište je, inače, poznato po vučedolskoj jarebici, posudi u obliku ptice na čijem je vratu urezana dvobridna sjekira (labris), a odnedavno je poznato i po pronađenoj čizmici. Najzanimljivije otkriće je posuda s urezanim najstarijim indoeuropskim kalendarom, zasnovan na promatranju zviježđa Orion s 45. paralele, tzv. Vučedolski Orion. Posudu je pronašao hrvatski arheolog dr. Aleksandar Durman u jednom podrumu u Vinkovcima 1978. godine, gdje se nekad nalazila jama ljevača bakra. On je otkrio simboliku crteža i zaključio da se radi o najstarijem indoeuropskom kalendaru koji datira iz vremena sumerskih i egipatskih kalendara. Međutim, vučedolski kalendar ne predstavlja kopiju tih kalendara, jer je napravljen na sjevernijoj, 45. paraleli.

Veliko zimsko zviježđe Orion je oko 2800. godine pr. Kr. zalazilo za obzor 21. ožujka, na dan proljetnog solsticija. Iz čega proizlazi da je Vučedolski Orion bio važan dan za Vučedolce. Naime, nestanak Oriona s neba označava kraj zime, što je predstavljao početak godine. Zimi Sunce gubi moć, Orion preuzima njegovu ulogu i postaje predmetom štovanja te vlada nebom do dolaska proljeća.

Na stjenkama posude urezana su 4 vodoravna pojasa koja predstavljaju 4 godišnja doba. Svaki se pojas sastoji od 12 kvadratnih polja od kojih je svaki drugi prazan, a na gornja tri nedostaje nekoliko polja. Godišnja doba su prikazana, od vrha posude prema dnu: proljeće, ljeto, jesen, zima.

U svakom kvadratu se nalazi određeni simbol koji se može povezati s određenim zviježđem koje se pojavljuje u to doba godine, ili sa Suncem.
Sunce se pojavljuje jedino u najvišem pojasu koji prikazuje proljeće. U tom se pojasu pojavljuje i Orion. Dio tog pojasa je odlomljen.
Drugi, niži pojas prikazuje ljeto; na njemu se nalaze Plejade, Labud i Kasiopeja. Zviježđe Kasiopeje prikazano je u obliku slova W, Labud je prikazan kao križ sv. Andrije, a Plejade kao tri koncentrična kruga.
Treći pojas prikazuje jesen, a na njemu su prikazane Plejade, Blizanci, Pegaz i Ribe.
Četvrti pojas sa zimskim nebom je potpuno očuvan i na njemu se vide Kasiopeja, Pegaz/Ribe, Orion, Plejade, Pegaz/Ribe i Blizanci.
Uz te arheološke nalaze pronađeno je i 8 ljudskih kostura (1 muškarac, 6 žena i 1 djevojčica). Tijela su bila zatrpana debelim slojem ugljena, a na lubanjama su imali udubljenja za koja se pretpostavlja da su nastala lijevanjem rastopljenog bakra, što upućuje na ritualnu žrtvu.
Dr. A. Durman navodi da su muškarac i jedna žena pokopani tako da gledaju u nebo te su imali po jedno udubljenje na lubanji, dok su ostale žene, položene licem prema zemlji, imale po dva udubljenja na lubanji.
U grobu je pronađena posuda koja se može povezati s obredom. Naime, mogli bi povezati muškarca s prikazom Marsa, ženu s jednim udubljenjem povezati s Venerom, a ostale žene predstavljaju Plejade. Uz njih je četiri puta prikazano zviježđe Oriona. Time bi žrtve predstavljale nebeska tijela i neki važan događaj na nebu za Vučedolce.
Pretpostavlja se da je ova žrtva izazvana položajem Marsa i Venere u Plejadama i da se njihov prolazak kroz to zviježđe poklopio s proljetnim ekvinocijem. To je mogla biti toliko važna podudarnost koja je „tražila“ prinošenje takve žrtve.

Kako svaki ritual ima određenu svrhu, a čiju namjenu su znali drevni svećenici, pretpostavimo da je svrha ovog rituala bila ulazak u zmajeve/sinkrone linije te svojevrsno putovanje do Marsa, Venere i navedenih sazviježđa, ali i u obrnutom smjeru. S obzirom da je ovaj ritual podrazumijevao prinošenje ljudskih žrtvi, vjerojatno se radilo o određenoj dekadenciji te civilizacije, pa su možda takvi ulasci zbog načina upotrebe dovodili do „onečišćenja“ linija.



---------------------------------------------------------------------------------------------

NAPOMENA:

Materijali za tekst ovog posta korišteni su iz niđe navedenih izvora

spisak zmajevih linija



Tatjana Sučec
Izvori o Istri, Mordelama i Picugama:
http://www.ice.hr/davors/simotamo_zemljaHistra.htm
Izvori o zmajevim linijama:
Marko Pogačnik „Zmajeve linije – energetske mreže Zemlje“, Zagreb, 1998.
Oberto Airaudi – Falco - knjiga „Sinkrone linije – energetski tokovi Zemlje“, Zagreb, 2004.
Izvori o sistrumu:
„Hrvati su došli iz Egipta i Mezopotamije“ (Ivan Cvitanušić), Večernji list, 21.05.2006.
http://www.egyptianmyths.net/sistrum.htm
http://www.angelfire.com/realm2/amethystbt/Egyptiansistrum.html
Izvori o Nevruzu:
http://www.nevruzdc.com/
http://www.kultur.gov.tr/...
http://www.byegm.gov.tr/on-sayfa/nevruz.htm
http://en.wikipedia.org/wiki/Norouz
Izvori o ekvinociju:
http://en.wikipedia.org/wiki/21_March
http://en.wikipedia.org/wiki/Equinox
Izvor o Keltima:
http://www.livingmyths.com/Celticyear.htm
Izvor o Orionu i Vučedolu:
http://www.m-111.org/files/2006/06/m111-06.pdf
http://www.net.hr/kultura/page/2007/09/18/0518006.html

izvor 1.

izvor 2.

--------------------
O Zmajevim linijama u Istri postoji i film:
IZVORNO IME: Zmajeve linije

REDATELJ: Mladen Đaković i Robert Bezbradica
PREMA KNJIZI AUTORA: Marko Pogačnik
ŽANR: dokumentarni
TRAJANJE FILMA: 80’
GODINA: 2008.
DRŽAVA: Hrvatska