andabile

Nešto mora biti vječno-rekla je.
Ajde da se igramo neka to , za danas, bude duša.

Dopusti mi da danas misli da mi lako putujemo kroz putopise rađanja i umiranja i skupljamo Svijest.
Vraćamo se, u raznim oblicima.
Ali vraćamo se.

Ne sjećamo se svojih ranijih života čisto da nam se sistem ne bi preopteretio, ali iz njih nosimo teret specifično izgrađenog karaktera - tj. proživljenih iskustava.
A u stjecanju „karaktera“ –tj. proživljenih iskustava - nije bitan šamar ni onaj tko ga je od nas dvoje lupio, nije bitna čokolada niti tko je je od nas prvi poklonio,
bitan je bol, bitan je osjećaj olakšanja, bitna je sreća, bitna je lakoća, bitna je nova košuljica
Bitan je osjećaj.

Kao što ni u snu nije bitan sadržaj nego osjećaj.
Jel te boljelo? Što te boljelo?
Jel ti bilo drago sanjati mačkicu? Nije važno što je bila plave boje-J
U snu vrijede drugi zakoni.
Tamo , negdje daleko, osjećaji imaju šarene košuljice.

Dal' ćeš se roditi u staroj ili novoj „košuljici“, neki drugi puta?
U onoj rose boje? A možda bijeloj? Boje narandže?

Zamislila se, gledajući u kućicu za ptičice pod prozorom.
I ptičice imaju dušu? Isto tako stječu karakter?- upitala je tiho.
Ne znam- rekao je
A ne znaju ni one, jer, zaboravljamo- sjećaš se? Ali vraćamo se, znaš to?
Hm…da…

Danas će prijateljica roditi.
Trebala je , po mišljenju doktora porodničara, roditi još pred 15 dana. Bebe je muško, mali John Doe.
Već danima čekamo.Nismo znali šta se čeka.
Nina se, već svaki dan, ustaje sa mišlju danas će?
Doktor je rekao – danas će!

Nina, je pred dve tri godine ušla, u moj život ,mekoćom, tangom ,Carmina Buranom,
prijateljstvom, pozivima za Novu Godinu, novim idejama.
Nina slika život crvenim bojama.
Nina čeka sina, crveno.
Kako će ga jako voljeti, već znam.
Crveno.

Nina zna da sam ja rođena na dan kad je rođena i Wirginia Woolf. To ju je odmah fasciniralo.
Zakačilo. Hook. Tu je zastala i zagledala se. Nije znala zašto. Nisam znala zašto.

Danas mislim da je to bila kritična točka.
Zašto smo se vezale. Oko datuma mojeg rođendana.
To je za nas ( nesvjesno ) predstavljalo točku čvora. Tu smo se vezale.

Tu i tamo sam razmišljala, kada ču ja saznati, kada ću prepoznati „moju točku čvora“ do Nine.
Da li ću uopće.
Jer neke čvorove razmrsim i prije nego što sam pomirisala cvijet.
Pustim da odleti. Za neku drugu priliku, neki drugi život, neki drugi oblik.

Mislim da sam danas prepoznala moj čvor do Nine.
Na današnji dan, prije puno godina, još dok sam bila tek jedna mala izgubljena curica, umrla je moja majka.
Danas će Nina roditi sina.

Da, život je okrugao.
Pravilan krug.
Mislim da ne postoji čovjek koji ga , tu i tamo, bar na trenutak ne osjeti.
Lijepo.