Stjena, budi takva kažu mi, nedaj da se primjeti tvoja tuga....
Nisu me nikad učili
šta da radim kad me prevari
koliko treba vremena
da tuga prođe?
Eto mene i novog postića...
primijetili ste da imam novi dizajn... nije savršenstvo... ali slikica je mojih ruku dijelo...
ili barem tekst na slikici...
riječi sam uzela iz pjesme stena od stoje...
nekad sam slušala cajke... znam ih slušat i danas, ali rijeđe...
ima lijepih riječi u nekima...
Nisu me nikad učili
šta treba da se učini
koliko treba čekati
da drugi dođe?
Još uvijek sam sretna...
barem mislim da jesam...
zna me uloviti depresija... jer ipak nisam dobila ono čemu sam se nadala...
ali opet...
mirnije spavam...
boli me činjenica kako se u ljubavi uvijek pati....
ako se dvoje voli... zašto treba postojati toliko razloga koji ih razdvajaju?
Stijena, budi takva, kažu mi
ne daj da se primijeti tvoja tuga
spremna budi da mu oprostiš
nije bolja od tebe ta žena druga!
Zašto ga moram gledat ko prijatelja, a ne mogu?
Zašto me još uvijek boli kad ga vidim...
zašto mi srce još uvijek želi iskočiti iz grudi kad ga vidim?
da moram se potruditi...
hoću...
dat ću vremenu da učini svoje...
tko zna... možda ga zaboravim...
a opet možda budemo zajedno...
Ali ja plakat ću poput kiše
tri dana, nijedan vise
ali ja probat ću ipak sama
pa nek traje godinama
žena nije to sto misliš ti
neće svaku tvoju laž da oprosti...
Ne...
neću više gajit lažne nade...
niti živjeti u iluziji...
moram se suočit sa istinom...
toliko sam vjerovala da ću bit sretna samo kad saznam na čemu sam...
zašto sad ne mogu biti sretna?
zašto mi uvijek tako malo fali za sreću?
Nismo baš stvoreni svi
da nas ne zabole porazi
koliko puta treba ustati
i opet pasti?
Neznam tko je kriv za ovakav post...
možda ova pjesma...
koja me uvjerava da moram biti jaka i hladna poput stjene...
da moram hodat uspravno.... i sakrit tugu...
možda i hoću...
možda je krivo ovo ružno vrijeme...
a možda sam kriva ja...
Teška su to pitanja
tko je kriv, on ili ja?
koliko srce treba imati
da manje pati?
obećajem...
sretan post drugi put...
i ja ću bit sretna...
drugi put...
I may not get to see you as often as I like.
I may not get to hold you in my arms all trought the night.
But deep in my heart I truly know you're the one
that I love, and I can't let you go!
I'm not supposed to love you...
I'm not supposed to care...
I'm not supposed to live my life
wishing you were there...
I'm not supposed to wonder
where you are or what you do...
I'm sorry I can't help myself
cause I'm in love with you...
Blogovi koji su ostavili trag u mom srcu... ljudi koji ih pišu zaista su vrijedni vaše pažnje...
Kada se osjećaš potišteno,
kad u tvojim očima tuga vlada,
kada izgubiš svoju bitku
i želiš pobjeći od straha...
Kada suze počnu teći
sa svim ranama i boli;
sjeti se mog imena,
ako ti treba prijatelj...
Kada tama prekrije tvoju sjenu;
nadu u tvom životu,
kada se sve čini pogrešno
što ide tvojom stazom;
Biti ću tvoj put
najbrže što mogu;
samo to reci jednom,
ako ti treba prijatelj...
Kada smijanje nestane
i smiješka nema dugo na
tvojim usnama,
kada ti se sretni trenuci
čine strani...
Kada su sva tvoja sjećanja
iz prošlosti
bez sadržaja;
ja cu te bodriti
ako ti treba prijatelj...
Kada poželiš razgovarati;
i tvoji osjećaji ne slušaju,
kada pronadeš svoj cilj
i spremiš ga u arhivu...
Kada ti sunce daje svoju toplinu,
i kada šetaš sam po kiši;
još uvijek, ovdje sam
da ti vjerujem,
ako ti treba prijatelj...
...Za Mateu Šoltić...
ANĐELI
Oni ne broje sate,
nude svoje prijateljstvo,
miluju i popravljaju.
Ima još anđela – među nama.
Oni nemaju krila,
ali je njihovo srce sigurna luka
za sve koji su upali u nevolju
u burama života.
... Matea ti si bila i ostala moj anđeo...
... NIKAD TE NEĆU ZABORAVITI! ...
Bog nije obećao:
dan bez bola,
smijeh bez tuge,
put bez trnja,
sunce bez kiše,
ali je obećao:
snagu za dan,
utjehu za suze
i svijetlo za put!
(ovo je zadnja poruka koju mi je Mateja poslala,
meni puno znači i zato sam je željela
podijeliti sa vama!)
Dobri prijatelji nikada ne
trebaju dokazivati jedan drugome
da su prijatelji,oni to
jednostavno znaju.
***PRIJATELJICA***
Bila je prijateljica moja
od svega najjača
u srcu najveća
skupa, imale smo svijet...
Povedi je anđele
u predjele daleke
gdje more šuti i kad šumi
gdje plove srebrne rijeke nadanja
u prostore plave
bez patnje i stradanja...
Povedi je anđele
u široke osmjehe
u nova maštanja
da njezini snovi slobodno plove
vremenom bez trajanja...
Mateina pjesma... pjesma koju me naučila pjevati... pjesmu koja me uvijek podsjeti na nju... jučer sam je čula nakon dugo, dugo vremena... i odlučila je staviti gore:
**PRIČAJU MI - EMINA**
Tvoju sliku,
tvoju sliku poljubim
uvijek kad te poželim kraj sebe.
Vrijeme prolazi
i bez tebe živim dobro, al nije isto!
Tvoju sliku
tvoju sliku čuvam ja
jer si srcu jedina želja života.
Mada nema te više kraj mene
tuđe ruke neće dirnut me.
Još sada neznam kako
život te meni uzeo:
A pričaju mi da si s drugom
i da tebi kreće na bolje,
a ni meni loše ne ide
prolazi mi život bez tebe...
Pričaju mi da si nekad davno
mene zaboravio,
ali neki viđaju te
kako život ti se srušio!
U kavani piješ do zore
šapćeš drugoj moje ime,
slušaš naše stare pjesme,
bolno plačeš dok te ne vide...
A pričaju mi da si s drugom
i da tebi kreće na bolje,
a ni meni loše ne ide
prolazi mi život bez tebe...
Pričaju mi da si nekad davno
mene zaboravio,
ali neki viđaju te
kako život ti se srušio!
Poslije mnogo godina kad pročitaš ovaj
stih kroz tebe će proći neki plamen tih.
Gdje ću biti ja to zna samo Bog
ali ću se vječno sjećati prijatelja mog....
Možda previše tražim, a premalo dajem,
možda previše pričam, a premalo kažem,
možda previše maštam, a malo shvaćam,
možda se malo borim, ali te jako volim!
Sve dok imamo uspomene ostaje nam prošlost,
sve dok imamo nadu čeka nas budućnost,
sve dok imamo prijatelje nijedan dan ne trošimo uzalud!
Za moje prijatelje...
Noći mi ne bi svitale bez vas,
kraj nemogućeg koraka za jučer...
strah od bijede,
to bi postao moj život bez vas.
Sudbina nas je povezala, ni ne sjećam se kako,
ali znam da je taj dan zauvijek obilježen kao početak dana moje sreće...
Uz mene ste kada me boli, kada se smijem..
kada pravim budalu od sebe (sada plačem),
kada se osjećam nevrijedno...
vi poput lijeka liječite sve moje probleme..
za vas nema Hvala....
jer mogla bih vam zahvaljivati cijeli život..
zato vam i darujem svoj život...
Nitko ne zaslužuje tvoje suze,
no onaj tko ih zaslužuje,
NIKAD te neće rasplakati!