Nedavno sma na poklon dobila knjigu... Knjigu životnih zakona koju je napisao John Marks Templeton...
Knjigu da sam ugledala na polici vjerojatno ne bih ni uzela u ruku, a kamo pročitala... Satram da mi je ta knjiga bila poklonjena s razlogom... Tako jednostavne i česte mudre misli objašnjene su na najjednostavniji mogući naćin, dajući savjet kako se ponašati u nekoj situaciji...
Odlučila sam vam prepisati ulomak iz knjige koji je meni najdraži... mogu ga čitati ponovo i ponovo i uvijek će me zadiviti... iz njega sma povukla snažnu pouku... zahvaljujući tom odlomku mogu izaći iz depere ma kako god ona bila duboka...
"Smiješite se i svijet će se smiješiti sa vama; plačite i plakat ćete sami."
Svatko voli biti u duštvu osobe koja se lakoi često smiješi. Prolaze li ulicom dvojica potpunih neznanaca i ako se jedan od nji nasmiješi, i drugi će se zauzvrat najvjerojatnije nasmiješiti. Gotovo svatko voli osobu koja iz njega može izmamiti osmijeh. Osmijeh, koliko god bio kratkotrajan, može nas uzdignuti iz prozaićne zadaće koja je pred nama. Osmijeh ulazi u nas i na površinu dovodi razloge zbog kojih trebamo uživati u životu. To je dar koji možemo dati svakome s kim se sretnemo - dar koji možemo dati sebi, dar koji nas stoji truda smo potrebnog da bismo ga dali.
"Uz osmijeh na licu steći ćete prijatelje; uz mrštenje stječete samo bore. Zašto uopće živimo ako nam cilj nije da jedini drugima olakšamo život?" (George Eliot)
Tuđi osmijeh može nas opustiti, osloboditi stava o ozbiljnosti i težini života te nas povezati sa tom drugom osobom. U vrlo kratkom vremenu možemo steći prijatelja. Ili, odlučimo li ne obazirati se na osmijeh, možda ćemo propustiti divno prijateljstvo.
Većinu nas najčešće privlače oni koji na život gledaju pozitivno. Optimist ima razloga smiješiti se, a njegov osmijeh otkriva njegovu vjeru u život. Pesimist, s druge strane, drži da nema razloga smiješiti se i živi bez osmijeha, bez vjere, nerjetko i sam. Sposobnost osmjehivanja unatoč životnim poteškočama, u pesimistu je posve izmaknula. On je nesvijesno odlučio ne oazirati se na brojne darove koje mu je život pružio.
Kad naućimo smješiti se unatoć životnim nedaćama, s manje ćemo poteškoća nadvladavati probleme. Ella Wheeler Wilcox to je izrazila ovako: "Lako je biti ljubazan
Kad život teće poput pjesme;
No vrijedan je ona tko se smiješi
I kad sve pođe krivim putem!"
Kad živimo s osmijehom na licu u stanju smo gledati životnu radost, bez obzira na to što se događa oko nas. Tu radost možemo širiti najobičnijim osmijehom.
Osmijeh je zarazan!
Osobe oko vas potiće na slične reakcije. Vaš osmijeh tako ima važnu ulogu!
Nisam njihova obožavateljica ... ali ova pjesma mi je odgovarala uz post...
"Koliko god se zbog toga možda i više razbijesnili, iz kreveta ustanite prisiljavajući se na osmijeh. Možda se nećete smiješiti zato što ste vedri i veseli; no prisilite li se na osmijeh, na kraju ćete se i smijeti. Bit ćete radosni jer se smješite. Ponavljani pokusi dokazali su da čovjek, kad na licu namjesti izraz određenog mentalnog raspoloženja - bilo kojeg raspoloženja - ubrzo stjeće upravo to raspoloženje!" (Kenneth Goode)
I may not get to see you as often as I like.
I may not get to hold you in my arms all trought the night.
But deep in my heart I truly know you're the one
that I love, and I can't let you go!
I'm not supposed to love you...
I'm not supposed to care...
I'm not supposed to live my life
wishing you were there...
I'm not supposed to wonder
where you are or what you do...
I'm sorry I can't help myself
cause I'm in love with you...
Blogovi koji su ostavili trag u mom srcu... ljudi koji ih pišu zaista su vrijedni vaše pažnje...
Kada se osjećaš potišteno,
kad u tvojim očima tuga vlada,
kada izgubiš svoju bitku
i želiš pobjeći od straha...
Kada suze počnu teći
sa svim ranama i boli;
sjeti se mog imena,
ako ti treba prijatelj...
Kada tama prekrije tvoju sjenu;
nadu u tvom životu,
kada se sve čini pogrešno
što ide tvojom stazom;
Biti ću tvoj put
najbrže što mogu;
samo to reci jednom,
ako ti treba prijatelj...
Kada smijanje nestane
i smiješka nema dugo na
tvojim usnama,
kada ti se sretni trenuci
čine strani...
Kada su sva tvoja sjećanja
iz prošlosti
bez sadržaja;
ja cu te bodriti
ako ti treba prijatelj...
Kada poželiš razgovarati;
i tvoji osjećaji ne slušaju,
kada pronadeš svoj cilj
i spremiš ga u arhivu...
Kada ti sunce daje svoju toplinu,
i kada šetaš sam po kiši;
još uvijek, ovdje sam
da ti vjerujem,
ako ti treba prijatelj...
...Za Mateu Šoltić...
ANĐELI
Oni ne broje sate,
nude svoje prijateljstvo,
miluju i popravljaju.
Ima još anđela – među nama.
Oni nemaju krila,
ali je njihovo srce sigurna luka
za sve koji su upali u nevolju
u burama života.
... Matea ti si bila i ostala moj anđeo...
... NIKAD TE NEĆU ZABORAVITI! ...
Bog nije obećao:
dan bez bola,
smijeh bez tuge,
put bez trnja,
sunce bez kiše,
ali je obećao:
snagu za dan,
utjehu za suze
i svijetlo za put!
(ovo je zadnja poruka koju mi je Mateja poslala,
meni puno znači i zato sam je željela
podijeliti sa vama!)
Dobri prijatelji nikada ne
trebaju dokazivati jedan drugome
da su prijatelji,oni to
jednostavno znaju.
***PRIJATELJICA***
Bila je prijateljica moja
od svega najjača
u srcu najveća
skupa, imale smo svijet...
Povedi je anđele
u predjele daleke
gdje more šuti i kad šumi
gdje plove srebrne rijeke nadanja
u prostore plave
bez patnje i stradanja...
Povedi je anđele
u široke osmjehe
u nova maštanja
da njezini snovi slobodno plove
vremenom bez trajanja...
Mateina pjesma... pjesma koju me naučila pjevati... pjesmu koja me uvijek podsjeti na nju... jučer sam je čula nakon dugo, dugo vremena... i odlučila je staviti gore:
**PRIČAJU MI - EMINA**
Tvoju sliku,
tvoju sliku poljubim
uvijek kad te poželim kraj sebe.
Vrijeme prolazi
i bez tebe živim dobro, al nije isto!
Tvoju sliku
tvoju sliku čuvam ja
jer si srcu jedina želja života.
Mada nema te više kraj mene
tuđe ruke neće dirnut me.
Još sada neznam kako
život te meni uzeo:
A pričaju mi da si s drugom
i da tebi kreće na bolje,
a ni meni loše ne ide
prolazi mi život bez tebe...
Pričaju mi da si nekad davno
mene zaboravio,
ali neki viđaju te
kako život ti se srušio!
U kavani piješ do zore
šapćeš drugoj moje ime,
slušaš naše stare pjesme,
bolno plačeš dok te ne vide...
A pričaju mi da si s drugom
i da tebi kreće na bolje,
a ni meni loše ne ide
prolazi mi život bez tebe...
Pričaju mi da si nekad davno
mene zaboravio,
ali neki viđaju te
kako život ti se srušio!
Poslije mnogo godina kad pročitaš ovaj
stih kroz tebe će proći neki plamen tih.
Gdje ću biti ja to zna samo Bog
ali ću se vječno sjećati prijatelja mog....
Možda previše tražim, a premalo dajem,
možda previše pričam, a premalo kažem,
možda previše maštam, a malo shvaćam,
možda se malo borim, ali te jako volim!
Sve dok imamo uspomene ostaje nam prošlost,
sve dok imamo nadu čeka nas budućnost,
sve dok imamo prijatelje nijedan dan ne trošimo uzalud!
Za moje prijatelje...
Noći mi ne bi svitale bez vas,
kraj nemogućeg koraka za jučer...
strah od bijede,
to bi postao moj život bez vas.
Sudbina nas je povezala, ni ne sjećam se kako,
ali znam da je taj dan zauvijek obilježen kao početak dana moje sreće...
Uz mene ste kada me boli, kada se smijem..
kada pravim budalu od sebe (sada plačem),
kada se osjećam nevrijedno...
vi poput lijeka liječite sve moje probleme..
za vas nema Hvala....
jer mogla bih vam zahvaljivati cijeli život..
zato vam i darujem svoj život...
Nitko ne zaslužuje tvoje suze,
no onaj tko ih zaslužuje,
NIKAD te neće rasplakati!