Ne volim pisati kad nemam što za reći, a pogotovo kad nemam inspiracije.
Nema velikih novosti, muž radi, dijete raste i zabavlja se u vrtiću, ja sam se opet bacila u humanitarni rad (rekao mi prijatelj neki dan da sam ja naprosto rođena za humanitarni rad ), ali ovaj put za rodni otok (zašto nema nekog "love" smajlića? - a gle, ima ).
Odradila sam većinu bitnijih pregleda, prije no što se Addenda totalno raspadne , jedan od njih je dosta loš, strašno iznenađujuć (u negativnom smislu), ali ako u ikog na svijetu vjerujem onda sam to ja i jednostavno znam da će sve bit ok, čak i ako mi kosa otpadne (makar ću se rješit frizure koja me ne zadovoljava ).
U svakom slučaju, makar znam odakle dolazi ovaj osjećaj umora, "starosti" i flegme.
Jedino ne znam čime ću se zabaviti da ubijem neizvjesnost do nalaza slijedeći tjedan, al već ću ja nešto smisliti (Bm, kuću sredi )
Pozdrav i do tipkanja
|