Odavno me uče da je Uskrs najveći katolički blagdan, objasnili su mi njegovo značenje, čak su mi objasnili i odakle dolazi tradicija bojanja jaja.
No ja nikad nisam Uskrs doživljala ni približno toliko svečano kao Božić.
Više mi je značila "velika šetemana" (velika sedmica) jerbo moj otok njeguje jedan predivan običaj, a zove se "Križni put" .
Prije više od 400 godina, kolera je harala tim prostorima stoga su Hvarani dali zavjet da će svake godine, ukoliko ih kolera zaobiđe, na veliki četvrtak othodati križni put.
Kako ih je kolera zaista preskočila, križni put se pretvorio u običaj i do dana današnjeg taj zavjet, odnosno običaj nikad nije prekršen.
Križ nose "odabrani", točnije rečeno ljudi koji na nošenje križa čekaju desetljećima. Zanimljivo je da se za nošenje križa predbilježuju djeca dok su još u trbuhu...ili neposredno nakon što se rode.
Križni put obuhvaća 6 sela: Jelsu, Pitve, Vrisnik, Svirče, Vrbanj, Vrboska a svi kreću u isto vrijeme prema onom drugom, pazeći da se ne sretnu međusobno.
U svakoj crkvi zadržavaju se po 10-ak minuta a putem se pjevaju tradicionalni napjevi.
Križonoša (svako selo ima svoga, dakako) je uglavnom bos, a to simbolizira pokoru čitave obitelji koju križonoša preuzima na sebe.
Dakako, u modernije doba križonoša ima po 10-ak pari čarapa na nogama, ranije su zaista hodali bosi.
Većina ljudi koji sudjeluju u križnom putu doživljavaju ovaj običaj ozbiljnim, tako da nije čudo ako vidite više bosih ljudi, ja sam jednom čak vidjela ženu koja je puzala na koljenima čitavo vrijeme.
Cilj je dakle, krenuti iz svog mjesta, proći sva usputna mjesta i u zoru se vratiti u matičnu crkvu.
Križonoša sa svojim križem, ujutro utrčava u svoju crkvu (iskreno, ne znam što ovo znači)
Ako se ne varam, ovo je jedini ovakav običaj u Hrvatskoj i ukoliko se na veliki četvrtak nađete u Hvaru, zaista bi bila šteta da ovo propustite.
Korizmeni napjevi i iskustvo ovog doživljaja, makar vi bili ateist, je neopisivo, veličanstveno i svečano.
(Žao mi je da još uvijek nisam bila u prilici sa svojom malom obitelji (muž i sin, dakako) sudjelovati u ovom, no hoću, zasigurno.)
Dan nakon toga, dakle na veliki petak, u gradu Hvaru se održava večernja misa, nakon čega slijedi procesija duž čitavog trga.
Svi kafići i trgovine gase svijetla, nema muzike i buke. Nešto uistinu fascinantno, dakle, pravi doživljaj.
Iako je moja vjera poljuljana i odavno ne idem u crkvu, ovih dana ipak se osjećam nekako...ne znam...vjernički(?).
Svečano.
Žao mi je što se opet dešava sukob običaja i tradicije, a obzirom da sam ja zaista tradicionalist, pronašla sam kompromis.
Ja i sin jučer smo obojali hrpetinu jaja, ispekli sirnice, kupili šunku koju ćemo skuhati i usput napraviti "francusku".
Muž mi je diskretno napomenuo kako smo sada MI obitelj i kako nam ne treba nitko drugi.
No ja se ovih dana osjećam ko ranjena zvijerčica, izbačena iz obiteljskog gnijezda kojoj kronično fale mama i tata, brat, nona i dide...jednom rječju: obitelj-dom-toplina.
I dok god sam živa, nastojat ću ostatke velike (plemenite:) obitelji B., makar ovakvim danima držati na okupu.
Ne zvala se ja...xyz...
Ovo je moj zavjet, kojeg dajem pred svjedocima.
Neka vam je svima sretan, ispunjen, topao i zadovoljan Uskrs.
Šaren, vesel i mirisan.
Vaša, BigMamma
|
